Vukovar je prvo bio simbol otpora agresiji. Zatim je postao primjerom mirne reintegracije. Nakon toga je pretvoren u ogledni slučaj uvođenja suživota. Onda je postao poligon za državni udar. Da bi sad postao instrument rušenja Andreja Plenkovića. I adut u političkoj kampanji Ivana Penave za novoga šefa HDZ-a. Upravo oni koji se najviše zaklinju u Vukovar i njegovo stradanje, u njegove žrtve i njegov dignitet, služe se Vukovarom za realizaciju vlastitih političkih ambicija.

Franjo Tuđman, pokojni predsjednik u kojeg se HDZ sad zaklinje i kojem se dižu spomenici, proveo je mirnu reintegraciju i ozakonio amnestiju koja je omogućila Vukovaru da se, što bi rekao Ante Gotovina, "okrene budućnosti".

Desnilo Ratuju zbog ćirilice, a ne znaju ni svoje pismo

Tomislav Karamarko, ministar unutarnjih poslova koji je potpisivao izvješća o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i hvalio se HDZ-ovom podrškom uvođenju dvojezičnosti u Vukovar 2009. godine, kao šef HDZ okrenuo je ploču i počeo koristiti Vukovar kao poligon za rušenje SDP-ove vlade.

Njegove izjave o tome da "gradom šeću ljudi koji su u vrijeme okupacije silovali žene" sad je preuzeo njegov politički pulen Ivan Penava, koji zadnje dvije godine gradi svoju karijeru na ćirilici, Srbima, "mrtvoj djeci i silovanim ženama". Karamarko je imao dvije kolone i pokušaj državnog udara, kad je službenoj državnoj delegaciji blokiran put do Ovčare. Penava ima svoje prosvjede sa ženama i žrtvama, progon srpskih zločinaca, rat s SDSS-om, a sad i bacanje ćiriličnog statuta na pod na sjednici Gradskog vijeća.

Ivan Penava nastavlja gdje je Karamarko stao. A možda ne bi nastavio da se na čelu HDZ-a trenutačno ne nalazi osoba koja ne odgovara stranačkoj desnici i Karamarkovim kadrovima, koja koalira s SDSS-om, surađuje s liberalima i vodi stranku prema centru. Uglavnom, Penava se upravo na platformi Vukovara promovira u najnoviju zvijezdu domoljubne desnice i najavljuje svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a.

A njegova najava zanimljiva je s više aspekata. Prvo, nikad do sada na čelo HDZ-a nije zasjela neka osoba izvan stranačke oligarhije, a kamoli s terena. Stranka je birala i regrutirala osobe koje su bile bliske središnjici, ministre ili bivše visoke dužnosnike, Tuđmanove savjetnike ili saborske zastupnice.

Nikad se nitko s lokalne razine nije uspeo na čelo organizacije koja funkcionira na principu dvora, s neizostavnim dvorskim intrigama. Penava se sad ne poziva samo na Vukovar, nego i na "narod", frišku poštapalicu desničarskih populista od Miroslava Škore do Kolinde Grabar Kitarović. Upravo u ime naroda Penava namjerava probiti establišment i zaobići oligarhiju koja već priprema protukandidata Plenkoviću u vidu Mire Kovača ili nekog drugog pulena Davora Ive Stiera.

A opet, Penava je možda tek isukani mač neke druge stranačke frakcije, a ne naroda. Drugo, Penava ima jednu stratešku prednost - nitko ga se iz HDZ-a ne usudi napasti ili kritizirati jer bi se napad na njega protumačio kao napad na Vukovar, na "mrtvu djecu i silovane žene", koje Penava neprestano zaziva. Gradonačelnik Vukovara koristi ratne rane kao politički adut, ali i kao štit iza kojeg će se skloniti od kritika i napada, pa i neugodnih pitanja, recimo onoga gdje je novac za obnovu grada.

Brvno u oku Penavin Vukovar: Milijuni cure iz grada, a on bi opet u rat

Treće, Penava kampanjom za predsjednika HDZ-a, ako do nje uopće dođe, okreće stranku prema krajnjoj desnici, koja je u pravilu tek pričuvno sredstvo oporbenog otpora, a ne sredstvo formiranja vlasti i dugovječnog vladanja.

Karamarko je s takvom politikom uspio vratiti Zorana Milanovića u život i tek se suspektnom operacijom lomljenja Mosta uspio dokopati vlasti, na kojoj se nije dugo održao. Radikalizam HDZ-u donosi samo kratkoročnu korist u rušenju ljevice s vlasti, ali najdugovječniji posttuđmanovski HDZ bio je onaj koji je bio otvoren liberalima i manjinama.

Naravno, i SDSS-u, koji danas drži HDZ na vlasti. I s kojim je HDZ pod Karamarkovim pokroviteljstvom svojedobno uvodio dvojezičnost u Vukovar. Zbog toga Penavina kampanja ne bi samo nanijela štetu HDZ-u, koji bi ostao bez partnera i međunarodne podrške, nego i štetu Vukovaru kao gradu u kojem moraju zajedno živjeti Hrvati i Srbi, kao što bi nanio i štetu Hrvatskoj koja je duboko zaronjena u mržnju, netrpeljivost, šovinizam i nacionalizam te nikako da se iz toga iskobelja.

 

O srpskim ratnim zločinima HDZ nije govorio dvadeset godina. Dok je bio ministar policije, Karamarko je radije hvatao 90-godišnje komunističke zločince iz 1945., nego srpske zločince iz 1991. Pa čak ni u Penavinu Vukovaru.

Stoga ova pravednička kampanja protiv ćirilice kao nepoćudnog pisma koje već dvadeset godina uredno egzistira u Vukovaru, protiv ratnih zločinaca koje HDZ nije procesuirao puna dva desetljeća, a na traumama stradalnika Vukovara, kojima nikako da se osiguraju bolji standard i budućnost, ne izgleda kao nešto više od političke manipulacije.

Umjesto da se govori o budućnosti svih građana Vukovara, uporno se kopa po njihovim ranama. U nedostatku vizije za razvoj i prosperitet nabacuje se pričama o "mrtvoj djeci i silovanim ženama". Penava radi Plenkoviću ono što su stožeraši i šatoraši pod HDZ-om radili Milanoviću. I u svemu tome Vukovar je opet kolateralna žrtva, poligon i poprište za političke obračune. I opet s HDZ-om u glavnoj ulozi.