Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava na prati baš politiku. On nema artikulirano mišljenje gotovo ni o čemu, sve što se zadnjih mjeseci događalo u Hrvatskoj, posebno na političkom planu, njega je nekako zaobišlo. Penava nije pročitao Istanbulsku konvenciju, zbog koje su se na nacionalnoj razini prikupljali potpisi za referendum, zbog koje je gotovo pala Vlada, pa on radije ne bi o tome govorio.

Ne zna Penava, doduše, ni koliko je vlada do sada bilo u Hrvatskoj, nije siguran ni što bi mislio o izbacivanju nekad visoko pozicioniranog člana stranke Darka Milinovića, ne bi se u to miješao jer jedni kažu ovako a drugi onako. Ono što ipak zna jest da je ovo najbolja vlada do sada, da mu se jako sviđa u kojem smjeru ide, sviđa mu se način komunikacije i rješavanja problema, zna da nema apsolutno ništa protiv Andreja Plenkovića te da u svojim razmišljanjima o Pupovcu ne koristi "terminologiju četnik".

No jednako tako ne odustaje niti od prosvjeda zakazanog za 13. listopada u Vukovaru, karakterizirajući ga kao apolitični prosvjed protiv sramotne šutnje institucija hrvatskog društva. Kao autor posve novog oksimorona Ivan Penava vjerojatno ne zna ni da će to biti prvi takav prosvjed u svijetu, jer apolitičan prosvjed moguć je koliko i živi mrtvac ili suho more. Ako prosvjedujete, želite promjenu određene politike. Točka.

Povišena razina besvijesti na kojoj se odvijaju Penavine misaone funkcije doseže vrhunac u prošlotjednoj emisiji "Nu2". Nakon konstatacije Aleksandra Stankovića da je upravo on sam dio tih institucija, Penava zaključuje da je najavljeni prosvjed zapravo prosvjed protiv samog sebe, a onda doda: ili za sebe. Razbacujući se sve luđim stilskim figurama i rastavnim veznicima, iz temelja mijenja značenje svake svoje prethodne izjave.

Ekstrahirano iz njegove Baltazar mašine, potpuno je svejedno tko je na vlasti, tko prosvjeduje, protiv koga i za koga, bitno je samo prekinuti sramotnu šutnju hrvatskih institucija na "temu ratnih zločina". Sva bi se ova nedosljedna razmišljanja dala objasniti ispadom izmanipuliranog bivšeg nastavnika tjelesnoga koji nema osobit kapacitet za razumijevanje društveno-političkih procesa, koji je naučio nekoliko prigodnih fraza.

Samo da je petlje Može li Plenki preživjeti ovako žestoki udar desnice?

Njemu je, kao i mnogim političarima koji "rade za dobro Vukovara" poklonjen blagoslov da se svako malo može ponašati kao predsjednik kultnog Hrvatskog žrtvoslovnog društva i svako malo posuti čarobnim prahom mjesta posebnog pijeteta. U takvoj konstelaciji Ivan Penava nije više nego naivni klaun, baš takav kakav treba biti, sa svim svojim ograničenjima, postavljen na čelo grada koji već dvadeset godina trpi bezgranično iskorištavanje.

Ali ako se prisjetimo kad se pojavio Penava i na krilima čega je počeo njegov apolitični angažman, cijela slika dobiva malo drukčije obrise. Prije otprilike pet godina, možda ćete se sjetiti, u Vukovaru su organizirani prosvjedi protiv postavljanja ćiriličnih ploča. Vođa tog prosvjeda, Tomislav Josić, kao glavni čovjek Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, danas je savjetnik gradonačelnika Ivana Penave.

Sam Penava postao je gradonačelnik u lipnju 2014., nakon što je zdušno podržavao prosvjede koji su nekim ljudima nepovratno promijenili i uništili život. U jeku prosvjeda iz kojih se Penava formirao kao političar odnosi između dviju zajednica, srpske i hrvatske, u Vukovaru pali su na najnižu točku od završetka rata i od tada se samo srozavaju.

Nakon toga uslijedila je sramotna dvostruka kolona na obilježavanju Dana sjećanja, koja je ogorčila sve normalne građane Hrvatske, kolona ko fol osmišljena za žrtve i njihove obitelji, ali je ujedno spriječila Bojana Glavaševića da zapali svijeću svom ocu. Prosvjedi protiv ćiriličnih ploča posredno su uništili život policajcu koji je branio ploču od razbijanja, a dokrajčili već ionako urušen život Darka Pajčića gurnuvši ga preko ruba.

Uskoro je posao bio dovršen, HDZ je došao na vlast, preuzeo institucije, doveo nam Karamarka, Hasanbegovića, Skeju, Ilčića, Oreškovića, Markićku, sestru Bernardicu, Brunu, Bujanca i ostale koji parazitiraju od onoga što neupućeni Penava naziva apolitičnim prosvjedom. Svi oni skupa, kao i oni prije njih, kao i oni još prije, čine hrvatske institucije koje sramotno šute, a Penavi, toliko duboko uronjenom u problematiku ratnih zločina, sve do sada, do pred istek njegova mandata, nije padalo na pamet te institucije malo razbuditi.

Pitanje je čime se bavio ako već nije čitao Istanbulsku i pratio događanja u vlastitoj stranci. Bit će da je maštao o svemu onome što su mu nabajali Frenk, Džek i Blek, pardon, Svetislav, stanovita braća Đorđević, koja su mu obećala da će u Vukovaru na mjestu nekadašnjeg hotela "Dunav" graditi Hilton od 37 katova. Grad se, prema pisanju medija, već spremao krenuti u sumnjive transakcije kad se Penava prenuo iz sanjarenja i skontao da se bliži obljetnica, a s njome i kraj mandata te da on još ništa nije poduzeo.

Vukovar Čim Penava 'zakmeči' Plenki mu daje 100 milijuna kuna

Nikakva priprema terena, sve mirno i statično, pokriveno žabokrečinom kao Vuka ispod mosta. Dobro se dosjetio ratnih zločina. Jer tko bi se normalan tome protivio? Taj je ili lud ili protiv Hrvatske i svega hrvatskog, kako se to obično kaže. Ili je možda, kao i u mom slučaju, taj netko prošao cijeli put. Od zločina nad bližnjima i svakodnevnog života s tom činjenicom, gledajući Penavine mentore kako uništavaju sve preostalo što rat nije uspio.

Znam ih mnogo takvih, koji su devedesetih radije tražili pomoć vidovnjaka nego hrvatskih institucija, koji su poduzimali vlastite istrage suočavajući se sa zločincima, koji su, unatoč svemu, zaista željeli samo saznati istinu. Ne novi mandat, ne kaos i korupciju, ne osvetu, ne potpirivanje mržnje. Takvima, članovima obitelji žrtava, koje Penava ne bi trebao tako olako uzimati u usta, još jedna ovakva predstava ostavlja samo mučninu i podsmijeh.

I još nešto, budući da ovo traje već cijeli moj život, želju da barem svoju djecu upišu na dodatni strani jezik, dok vi pripremate Hilton za stradalnički turizam i praznite grad samo za one kojima je strast obilaziti masovne grobnice. Mislite li da će vam netko drugi ostati živjeti u takvom gradu? Ma i ne mislite, briga vas za takve. Ali možda je ipak važno da netko kaže, autobusima koji se spremaju iz Like, Bujancu, koji priprema show, i Thompsonu, koji će ondje sasvim sigurno prigodno zapjevati: Nije ovo prosvjed svih nas. Ne hvala, ne u moje ime.