Visoka diplomacija prepuna je glasina, a za Hrvatsku vjerojatno i najvažanija je ona da bi Andrej Plenković rado popunio udobnu fotelju šefa Europske komisije Jean-Claudea Junckera. Naime, kako se govorka već neko vrijeme, Juncker se ne planira kandidirati na izborima za novi sastav Komisije na proljeće iduće godine. Naš premijer, navodno, rado bi se natjecao za tu poziciju. Odabir Junckerova nasljednika je kompleksan proces koji će početi na jesen ove godine na kongresu Europske pučke stranke. Pučani su već dulje vrijeme svjesni da nemaju nekoga tko uživa veliku popularnost među običnim ljudima da bi gurao reforme koje su Europskoj uniji potrebne. 

Što bi njegova kandidatura značila za Hrvatsku? Nitko ne zna, ali znamo da njegov povratak u Bruxelles nije potpuno nemoguć.

Express je već u kolovozu prošle godine pisao kako Plenković ne planira ostati u Hrvatskoj, već da bi se rado vratio u Bruxelles, a uostalom ima sve predispozicije za dužnost u Komisiji. U nastavku donosimo kako je ta informacija odjeknula prošle godine.

Biti fotoreporter Nikad viđene fotke Kolinde, Zokija, Jace i Mesića

Andrej Plenković u javnosti ostavlja dojam 'čovjeka sa željeznom maskom', kazao je jedan njegov bivši suradnik, pa dodao: "Njemu nikad ne podrhtava glas, on se uvijek savršeno kontrolira, a čak i u najtežim situacijama, poput preslagivanja saborske većine, ostavlja dojam čovjeka koji kontrolira situaciju. No čim se kamere ugase, postaje drugačiji. Viđao sam ga kako gubi kontrolu i manifestira ljutnju, pa i bijes, koji bi zaprepastili javnost..."

Ugledni psiholog, javni djelatnik koji dobro poznaje Plenkovića, tvrdi da je riječ o izrazito narcisoidnoj osobi, čije je ponašanje u granicama normalnog, ali je sklon opsesivno kompulzivnim obrascima.

"Svakoga jutra Plenković vam, i to zna trajati jako dugo, iščitava novinske članke o sebi", potvrio je drugi sugovornik, bivši suradnik, koji ovako vidi Plenkovića:

"On nije američki čovjek, još manje je ruski čovjek, ali on nije ni briselski čovjek. On je svoj čovjek, a u srcu njegove agende stoji karijera. Plenković nije išao na prijevremene izbore, u lipnju, nakon izbacivanja Mostovih ministara iz igre, zato jer nije bio siguran da će ih dobiti. Ako bi ih izgubio, bio bi izbačen iz igre. Kladio bih se da je njegov glavni cilj nastavak međunarodne karijere, u Europskoj komisiji ili možda UN-u, a u takvom planu nije dopustiv poraz i odlazak s premijerskog mjesta."

Objektivno, Andrej Plenković ima predispozicije za visoke dužnosti u Europskoj komisiji. U njoj je veliku karijeru postigao Neven Mimica, muzilovski čovjek bez svojstava, koji je novinare mogao zadaviti dosadom. On je sad europski ministar, "bere" mjesečnu plaću od 16 tisuća eura i vjerojatno je sretan čovjek. Plenković možda puca na nešto više, pri čemu nije isključena ni pozicija šefa Europske komisije. Činjenica da dolazi iz male zemlje nije prepreka, naprotiv: velike i moćne države, poput Njemačke, često pozajmljuju kadrove iz manjih savezničkih država, jer tako izbjegavaju optužbe za hegemoniju, a ipak ostvaruju svoje ciljeve.

Reforme Dalićka se hvali: Srezali smo milijune kuna birokracije

Da Ivo Sanader nije onako neslavno propao, mogao je u Europskoj komisiji doći do vrha. Ovako ta ambicija ostaje Andreju Plenkloviću, ali ona sama po sebi nije dobra vijest za zemlju. Politika čiji je ultimativni cilj stabilnost Vlade znači podređivanje zemlje osobnim ambicijama jednog čovjeka kojemu nitko ne odriče talent. Psihologinja dr. Mirjana Krizmanić ovako vidi Plenkovića. "Andrej Plenković je obrazovaniji od Milanovića. On je i discipliniraniji. Vrlo je marljiv i ne razmeće se svojim obrazovanjem, dok se Milanović razmetao..."

Plenković mi je ostavljao puno bolji dojam kad je došao, no on se sad bahati. Kad je svojoj tajnici rekao da napiše otkaze onoj trojici ministra iz Mosta, jasno je pokazao da je on tu gazda i da će biti kako on kaže. To nije dobar način upravljanja Vladom niti zemljom. Bolje je ako čovjek smatra da je prvi među jednakima. S takvim stavom efikasnije se radi za boljitak Hrvatske, rekla nam je Krizmanić.

Andreja Plenkovića kao narcisa vrlo često otkriva rezolutan, apodiktički govornički stil. On naglašeno koristi govorničke figure koje izražavaju neupitnu samouvjerenost. "To svi znaju i svima mora biti jasno", "Kako sam jednom lijepo rekao" i tako dalje i tomu slično.

"Andrej Plenković nije jeftino bahat, ali se bahati u tome što smatra da je on taj koji odlučuje o svemu i mislim da zbog toga s njim nije naročito lijepo surađivati. On si misli da je on premijer pa onda, samim tim, može kako hoće. Posebno radi štetu kad je riječ o kurikularnoj reformi. Smatram da se o toj temi trebao konzultirati sa stručnjacima, a onda i surađivati s njima. Ukratko, previše se probahatio. Ako će se još više bahatiti, to će biti na štetu kvalitete njegova upravljanja", kazala nam je Mirjana Krizmanić.

Na pitanje o stresu, dr. Krizmanić je jasna: "Na osnovu vanjštine, ne bih rekla da njime upravlja stres, nego fina papica, jer se udebljao otkad je došao na vlast. On je puno bolji predsjednik HDZ-a nego Vlade, a to je veliki uspjeh jer ga oni nisu htjeli. Definitivno je bolji od Karamarka. Kao premijer pokazuje kvalitete stabilnog čovjeka koji promišljeno radi." Drugi, ugledni psiholog, emeritus, s puno entuzijazma slika Andreja Plenkovića.

PREGLED TJEDNA Agrokor je postao 'bunar' za novo isisavanje novca

"Andreja Plenkovića bih opisao kao pozitivnog i simpatičnog političara i premijera. Na prvome mjestu, kod njega je očita hrabrost. On se usudi pokrenuti neke stvari, rekao bih, na temelju intuicije. Vidi se da ima visoko samopoštovanje, ali ne bih rekao da je narcis. Narcizam demonstriraju ljudi koji se osjećaju manje vrijednima, pa vanjskom formom moraju pokazivati koliko vrijede. Oni često znaju biti vrlo uvredljivi prema drugima. Plenković nije takav. Ono što misli, to i kaže.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Za sve što radi nema previše dokaza, no on se usudi, vjerujući u sebe i Božju pomoć. Vjerojatno u sebi misli da treba krenuti i onda kad nismo previše sigurni u sebe i ako nemamo previše argumenata za to. Razlika između Plenkovića i Milanovića je ta što Milanović nije emocionalno zreo. Milanović je stalno imao potrebu dokazivati se. On je svaku svoju misao morao opravdavati. Za demokraciju se smatra da je ona suvremeno dostignuće, no ona se može svesti na izreku 'glupa većina s pametnom manjinom' i zato moraš uzeti stvar u svoje ruke.

Na površnije gledanje, ispalo bi da je ono što Plenković radi narcizam, no on zapravo preuzima odgovornost. Ljudi mu vjeruju zbog riječi koje izgovara, kako ih izgovara, kako se ponaša, on djeluje samopouzdano. Smatram kako će Plenković uspjeti riješiti probleme. No ako je oporba prejaka, ako budu zločesti i ljubomorni, on može jednog časa reći hvala, doviđenja... I to je odluka samopouzdanog čovjeka. Ljudi se uvijek vole žaliti, vole biti jadni nego uspješni, a ako ih bude previše, on može dignuti ruke od svega. Mislim da on neće stradati", zaključio je taj psiholog.

EU sumnja na njega 'General Čermak bi ruskim novcem kupio Inu'

Dosad nije stradao, a s obzirom na konkurenciju, vjerojatno ni neće. Unutarstranačka oporba nudi mu kao alternativu Ivu Stiera, Miru Kovača, katkad i Damira Krstičevića - neki spominju čak i Kolindu Grabar Kitarović - a oni se ne doimlju kao ljudi koji mogu poraziti Plenkovića. Kolinda bi to mogla, ali nije vjerojatno da će odustati od utrke za drugi mandat. Izvan stranke čeka ga Davor Bernardić, oporba kakvu se samo poželjeti može. Eksponenti Tomislava Karamarka zadnjih dana zdušno navijaju za Davora Bernardića kako bi, u slučaju da Karamarko ponovno preuzme stranku, imali čistinu na putu do Markova trga, no sve su to zasad samo spekulacije.

Andrej Plenković ima snažan instinkt preživljavanja. Ministra Pavu Barišića branio je sve dok pod znak pitanja nije došla njegova većina, a onda ga je žrtvovao bez razmišljanja. Time je žrtvovao čak i vlastiti narcizam. "Plenković ne trpi pritiske. On u biti nije namjeravao imenovati Ninu Obuljen Koržinek za ministricu kulture, no kad su ga s desnice žestoko pritisli da ne smije imenovati nju nego dr. Zlatka Hasanbegovića, on je namjerno postavio baš nju, a vjerujte mi, ona sigurno nije bila njegova prva opcija", kaže jedan HDZ-ovac koji ga dobro poznaje.

Nije namjeravao imenovati ni Gorana Marića, no ipak ga je, čini se pod pritiskom Crkve, imenovao. Andrej Plenković je žongler, akrobat na tankoj žici, koji će se baciti s nje tek kad bude siguran da ga dolje čeka sigurno prizemljenje. "Zdravko Marić je slabiji od Plenkovića. On ima znanje, ličnost je, ali je psihološki nešto manje zreo od Plenkovića, konačno, on je mlađi. Vidjet ćemo hoće li u daljnjem razvoju biti dovoljno hrabar i čvrst, hoće li dovoljno vjerovati u sebe da stvari izvede do kraja. Zdravko Marić ima snage u sebi, tj. ima muda", kazao je naš umirovljeni psiholog pa nastavio:

"On u sebi ima i malo nesigurnosti, pa se pokušava dokazati. Pitanje je hoće li ga ovakva situacija, u kojoj se sad nalaze Hrvatska i Agrokor, ojačati ili će na kraju ipak odustati. U suradnji s njim uvijek bih imao neki rezervni izlaz." "Zdravko Marić je fini dečec s lepom frizurom, no tvrditi narodu da nije znao što se događa u Todorićevu carstvu, a bio je jedan od izvršnih direktora Agrokora koji je potpisivao sve, zapravo je nedopustivo. Svi naši 'vladari' strašno podcjenjuju zdravi razum našeg naroda", rekla je dr. Mirjana Krizmanić.

Manipulacija pravima Lažu i muljaju - nemaju što izbaciti iz Istanbulske konvencije

No igrajući na tu kartu, naši "vladari" nisu nikad pogriješili. Opasnija je pogreška precijeniti taj zdravi razum kolektiva. Konačno, uvijek oko 70 posto građana u anketama - zdravorazumski ispravno - ocjenjuje kako zemlja ide u pogrešnom smjeru, a onda, suprotno zdravom razumu, uvijek iznova bira političare koji zemlju u tom smjeru vode. To nije blistavi trijumf narodne pameti.

"Zdravko Marić na osobnoj razini jest besprijekorno pošten", kazao nam je naš sugovornik, bivši Plenkovićev suradnik, ali dodaje: "On je odlučio živjeti na visokoj nozi i zato ne uočava Todorićeve propuste. To bi se moglo opisati pojmom 'racionalizacije'. Njemu je jasno što se zbiva, ali on nalazi 'razumne' razloge da to opravda, kao i da opravda svoju ulogu u tome."

Jedna doktorica psihologije Plenkovićev kabinet opisuje kao "utočište narcisa", što u politici nije nimalo čudno. "Ljude iz Vlade ne zanima nitko osim njih samih", kazala je naša sugovornica pa nastavila:

"To je osobina narcisa. Srušit će cijeli svijet, to je trumpovski sindrom, kako bi došli do slike u medijima. To je jedino što ih istinski i iskreno zanima. Zato se svi oni slikaju u tim neukusnim haljinama, a kad, poput Reinera, urlaju na medije, onda to nije zbog medija, nego zato da ih se barem malo primijeti. Sigmund Freud tvrdi kako pacijent nikad ne otkrije zašto je došao na psihoanalizu. Vlada ekshibicionista iz Popovskog vrta, Ribnjaka, nikad ne bi uspjela proći na odsjeku za glumu Akademije dramskih umjetnosti, ali bi uspjeli na montaži.

Oni ne znaju sakriti svoje pravo lice. No znaju gospodariti slikicama koje stvaraju iluziju. Andrej Plenković je tako narcis koji stalno mora prebrojavati svoja zrcala, jer čim jedno otpadne, više nikoga neće zanimati njegov narcizam. Svi su oni nalik na likove iz pripovijedaka Edgara Alana Poea."

Psihologinja je još dodala: "Taj kolektivni narcizam - i potreba za slikanjem - većini ministara daje opravdanje za submisivnost. Pobuna bi bila kažnjena izbacivanjem iz Vlade, a kod nas politički mrtvaci nemaju civilne karijere u koje se mogu vratiti i osjetiti profesionalno poštovanje. Zato pristaju na to da se njima 'briše pod'. 

NESLAGANJA Prepucavanja Kolinde i Plenkija - svađaju se 'ko pas i mačka'

To je slučaj iza zatvorenih - a sve češće i otvorenih - vrata kabineta. Premijer Plenković sve češće javno tjera svoje ministre u kut čim pokažu malo autonomije, no oni se povinuju, jer više od dostojanstva vole vlast i svjetla pozornice na kojoj njihov ego pleše svoj narcistički ples. Zato Plenković može vladati tako suprotstavljenim opcijama i tako različitim karakterima. Ne nameće on njima svoj autoritet, nego se oni dobrovoljno podređuju, oni njemu predaju svoje dostojanstvo, i to u zamjenu za nagradu javne važnosti. Time se uklanja "mindervertigkeit komplex", kompleks manje vrijednosti. Vlast daje osjećaj svemoći, ona je kao kokain, daje krila...

Nastavak na sljedećoj stranici...

U politici je i mnogo ljudi s "histrionskim sindromom" - oni obožavaju pozornicu, bez nje su i sami sebi beznačajni, pa će sve dati da na njoj što dulje ostanu. Čak i po cijenu potiskivanja vlastite osobnosti. "Goran Marić je sam sebi postao previše važan. Došao je prenaglo na poziciju ministra. Motiviran je, marljiv i radišan, ali nije upućen u područje u kojemu je ministar", kazala he Mirjana Krizmanić.

Gorana Marića je dio HDZ-ovaca sklon opisati kao "laburista". On je, ekonomski govoreći, uvijek stajao ljevije od SDP-a. Najbolje se to vidjelo prema njegovu konceptu konverzije kredita u švicarskim francima. Dok je Boris Lalovac zagovarao model prema kojemu se svi "živi" krediti iz CHF-a konvertiraju u eure, Marić se zalagao za model prema kojemu bi konverzija pogađala i otplaćene kredite! Marić nije zaljubljen u banke.

Upravo su banke sektor iz kojega je došla Martina Dalić, potpredsjednica Vlade, čija je ekonomska orijentacija kristalno jasna i posve suprotna Marićevoj. Ona se zalagala za privatizaciju i zakone tržišta, uklanjanje države iz gospodarstva, dok je probleme "frankovaca" rješavala gledajući interes banaka, a ne korisnika kredita. No u slučaju Agrokora spremno je prihvatila "socijalističku", etatističku koncepciju rješavanja krize. Da je u pitanju bio neki manji "gazda", pustila bi ga, neoliberalno i u skladu s uvjerenjima, niz rijeku uz obrazloženje kako je to rizik poduzetništva, no za Agrokor se već pronašlo opravdanje u interesima nacionalnoga gospodarstva.

Ekonomistica Maruška Vizek rekla je da je to trenutak u kojemu je hrvatsko gospodarstvo stajalo na raskrižju, ali je odabralo pogrešan put. Da Martina Dalić nije u Vladi, možda bi i sama dala takvu ocjenu, ali kao članica kabineta racionalizirala je posezanje za alatima iz socijalističkog rekvizitarija...

Krešimir Macan Plenkovićev guru: 'Peglao' je sve od Račana do Keruma

"Martina Dalić je zagovarala neoliberalni pristup gospodarstvu, dok HDZ kao demokršćanska stranka zagovara socijalno-tržišno gospodarstvo. Tako je Željko Rainer pojasnio zašto je Martina Dalić napustila stranku 2014. godine nakon oštrog sukoba s Tomislavom Karamarkom. Danas bi oboje najradije zaboravili tu rečenicu. Goran Marić je pak protiv poreza na nekretnine držao vatrene filipike, ostrašćene govore u kojima je taj porez uspoređivao s kugom. No tad ga je predlagala SDP-ova vlada. Sad, kad ga je umalo uvela vlada HDZ-a, Marića nije bilo nigdje. Čovjek je propao u zemlju. Da se javio, morao bi ili skočiti sebi u usta ili dati ostavku. Kad se napokon oglasio, rekao je da je uvijek bio za porez ako je manji od komunalne naknade. Ranije, bogami, nije tako zvučao."

"Andrej Plenković si je vjerojatno potpuno nesvjesno podmetnuo tri tempirane bombe u Banske dvore", rekao nam je na početku mandata ove Vlade izvor blizak stranci, odlično upućen u relacije troje važnih ljudi.

"Nitko od premijera nikad ne bi u Vladu stavio tri oprečno suprotna financijaša. Martina Dalić dolazi iz bankarskog svijeta i MMF-a, Goran Marić, žestoki protivnik banaka, kad nešto zacrta, nema toga tko ga može primiriti. S treće strane, Zdravko Marić. Bit će tu itekakvih problema", rekao nam je izvor snažno uvjeren da Plenković o pozadini ljudi koje je doveo, odnosno postavio nije detaljno razmislio. No vlast je pomirila sve te, naizgled, suprotstavljene koncepcije.

"Ako Plenković u Gorana Marića ima povjerenja, onda je vjerojatno dobar ministar", kazao je naš prvi sugovornik, psiholog, pa nastavlja:

"Tomislav Tolušić ima devizu 'ja se moram hvaliti ako nitko neće'. Njegovo hvaljenje je vjerojatno potrebno i Plenković to očito može izdržati jer nije sve savršeno. Došli smo u ruke čovjeka koji bi mogao voditi državu kako treba, ali i otići ako će biti potrebno. Optimist sam. Plenković nije neprijateljski raspoložen prema oporbi. Od vlade s Plenkovićem na čelu možemo puno očekivati. Bernardić i društvo su jako nesigurni, a to je napravio Zoran Milanović. Stalno se s HDZ-om mora nadigravati i dokazivati da su bolji."

Posljednji trenutak Plenković u 2018. godina bez izbora: Reforme sad ili nikad

"Martina Dalić je neosporno obrazovana i sposobna te joj godi biti ministrica. Većina naših ministara radi samo na tome da ostane u foteljama. Ziheraški je to posao. Milan Kujundžić je smiren čovjek, čini se da je zadovoljan sam sa sobom, ali nisam zadovoljna njegovim odlukama. Imali smo i boljih ministara od njega. Tomislav Tolušić je davno počeo raditi ono što sad izvodi, solirati i diviti se sam sebi. Iz svega se vidi da nema dovoljno znanja. Donosi prebrze odluke koje onda samo štete. Damir Krstičević je poseban, on je ministar i on se stvarno borio. Pošten je i ozbiljan čovjek, no mislim da mu je ovo mjesto preteško. On nije za javnost i isticanje. Dosljedan je i marljiv, ali nije za ministra", rekla je Mirjana Krizmanić pa zaključila:

"Ovoj Vladi bih dala ocjenu između 2 i 3. Ogorčena sam kako se postupa s kurikularnom reformom. Na reformu na kojoj se dugo i marljivo radilo dođe jedna udruga U ime obitelji sa svojim prohtjevima i ova vlast na to pristane. Što mogu očekivati od takvih ljudi? S tim se postupa s lijevom nogom. Oni ignoriraju sve osim samih sebe. Korupcija i dalje postoji, mladi ljudi odlaze iz Hrvatske, namještavaju se poslovi... Zapravo se ništa nije promijenilo. Pristojno rade budale od nas..."