Ukrajinske vlasti trenutačno traže porez od ljudi koji rade u porno industriji. Ali svatko tko se pridržava pravila zapravo potvrđuje svoju umiješanost u kriminalne aktivnosti, piše Wall Street Journal. Naime, za razliku od većine europskih zemalja, proizvodnja, distribucija i posjedovanje pornografije u Ukrajini je ilegalno i kažnjivo s do sedam godina zatvora

Iryna Mosijčuk vodi tvrtku pod nazivom Beezone, koja se oglašava kao tvrtka za poslovno savjetovanje. "Stvaramo prilike za one koji teže više“, kaže njihova web stranica, koja ne otkriva ništa o tome što Beezone zapravo radi.

Njezin glavni ured u zapadnoj Ukrajini - navodi Wall Street Journal - skup je studija s web kamerama, a koristi ih nekoliko desetaka modela koji nastupaju uglavnom za klijente sa sjedištem u SAD-u uz soundtrack popularne pop glazbe. Ponekad moraju prekinuti prijenose uživo i požuriti u sklonište od bombi.

Mosijčuk je rekla da njezini modeli zarađuju između 2000 i 7000 dolara mjesečno. Ona im pomaže u plaćanju poreza. Zauzvrat potpisuju ugovore u kojima obećavaju da se neće skidati pred kamerama, iako je Mosikčuk rekla da ih ne može sve kontrolirati.
Ona je pisala ukrajinskim zastupnicima i vladinim ministarstvima tvrdeći da bi se 5000 dolara poreza koje plaća svaki mjesec moglo povećati dvadeset puta ako bi joj se dopustilo da proširi posao i prestane pokušavati kontrolirati što njezine žene rade iza zatvorenih vrata.
"Ne želim da moja zemlja traži podršku i oružje od drugih zemalja“, rekla je. "Ako bi naša industrija mogla rasti, mislim da bismo mogli pomoći Ukrajini da sama upravlja svime ovim.“

Rat je Ukrajinu natjerao da preispita gotovo svaki izvor prihoda. Porezi su povećani, država pokušava izvući više novca iz digitalne ekonomije, a svaka dodatna milijarda grivnji u državnoj blagajni lako se prevodi u streljivo, vozila ili dronove. U toj potrazi sada se otvorilo pitanje koje bi prije nekoliko godina teško završilo među ozbiljnim temama ukrajinskog parlamenta: zašto država kriminalizira industriju od koje bi mogla ubirati milijune dolara poreza?

Riječ je o pornografiji, odnosno prije svega velikom tržištu sadržaja za odrasle koji ukrajinski kreatori prodaju preko internetskih platformi poput OnlyFansa.

Ukrajina se našla u neobičnoj situaciji. Takav posao postoji, ljudi od njega zarađuju ozbiljan novac, porezne vlasti žele svoj dio prihoda, ali proizvodnja i distribucija pornografskog sadržaja istodobno mogu dovesti do kaznenog progona. Kreatori tako riskiraju bez obzira na to što učine: ako ne prijave zaradu, mogu imati problema zbog poreza, a ako je prijave, praktički ostavljaju trag o poslu zbog kojeg ih može istraživati policija.

U zemlji koja već petu godinu troši goleme iznose na rat, sve je više zastupnika koji smatraju da takav sustav nema nikakvog smisla, navodi The Wall Street Journal. 

Milijuni dolara koji postoje, ali ih država gura u sjenu

Razmjeri industrije više nisu zanemarivi. Wall Street Journal navodi podatke prema kojima je približno 7900 Ukrajinaca tijekom 2023. preko OnlyFansa zaradilo više od 131 milijun dolara. Nije svaki dolar zarađen na toj platformi povezan s pornografijom, ali brojka pokazuje koliko je veliko tržište digitalnog sadržaja za odrasle i koliki porezni potencijal iza njega postoji.

Jedan od najglasnijih zagovornika promjene zakona je ukrajinski zastupnik Jaroslav Železnjak, predsjednik parlamentarnog odbora za financije. Njegova je računica jednostavna: kada bi se industrija izvukla iz sive zone i uredno oporezovala, državni proračun mogao bi dobivati i do 25 milijuna dolara godišnje.

To je gotovo neprimjetan iznos u usporedbi s ukupnim ukrajinskim vojnim potrebama koje se mjere u desecima milijardi dolara. Ali Železnjak brojku prevodi u jezik koji se u današnjoj Ukrajini mnogo lakše razumije: za 25 milijuna dolara moglo bi se kupiti približno 30.000 dronova.

Upravo su mali i relativno jeftini FPV dronovi postali jedno od najvažnijih oružja rata. Tisuće se svakodnevno troše na bojištu, zbog čega Ukrajina neprestano traži novac za njihovu proizvodnju i nabavu.

Odjednom rasprava o pornografiji više nije samo kulturno ili moralno pitanje. Postala je i dio ratne ekonomije.

Plati porez pa ti dođe policija

Najbolji primjer apsurda sadašnjeg sustava je Svitlana Dvornikova, jedna od poznatijih ukrajinskih kreatorica sadržaja za odrasle.

Ona ima velik broj pratitelja na OnlyFansu i godinama je od tog posla ostvarivala visoke prihode. No dio sadržaja počela je stvarati izvan Ukrajine, između ostalog u Francuskoj i Španjolskoj, upravo zato što se kod kuće može suočiti s kaznenim progonom. Istodobno je uredno prijavljivala prihode. Prema njezinim tvrdnjama, ukrajinskoj je državi tijekom nekoliko godina platila oko 40 milijuna grivnji poreza, odnosno približno 900.000 dolara. To je nije zaštitilo od policije. Njezin je dom pretražen, zaplijenjena joj je oprema, a policija je uzela i približno 200.000 dolara gotovine. Protiv nje je pokrenut postupak povezan s proizvodnjom pornografskog materijala.

Dvornikova je potom cijelu priču pretvorila u političko pitanje. Pokrenula je peticiju kojom je zatražila dekriminalizaciju sadržaja za odrasle i prikupila više od 25.000 potpisa, čime je predsjednik Volodimir Zelenski bio obvezan reagirati.

Njezina poruka vlastima bila je vrlo praktična. Porezi koje je sama platila, izračunala je, mogli bi financirati oko 100 vojnih pick-upova ili približno 2000 dronova. A posao se jednostavno preselio preko granice Kazneni zakon nije uništio tržište. Samo ga je učinio manje vidljivim.

Dio kreatora nastavio je raditi iz stanova i prikrivenih studija u Ukrajini. Drugi su otišli u inozemstvo, privremeno ili trajno. Time država postiže upravo suprotno od onoga što želi: ljudi koji bi mogli plaćati porez u Ukrajini sele svoje poslovanje u druge zemlje.

To je posebno važno za digitalnu ekonomiju. Za razliku od tvornice ili rudnika, internetski posao može se preseliti preko granice gotovo preko noći. Kamera, računalo i internetska veza često su sve što je potrebno.

Tako Ukrajina ne samo da ne uspijeva zaustaviti industriju nego potencijalno gubi i poreze koje bi od nje mogla naplatiti. Postojeći sustav stvara još jedan problem – prostor za korupciju. Kada je velik broj ljudi uključen u posao koji je formalno kriminaliziran, ali se u praksi široko tolerira, policija dobiva veliku diskrecijsku moć nad time koga će istraživati, a koga ostaviti na miru.

Zagovornici reforme zato tvrde da pitanje nije treba li država promovirati pornografiju. Ona već postoji. Pitanje je ima li smisla trošiti policijske i tužiteljske resurse na progon odraslih osoba koje dobrovoljno stvaraju sadržaj za druge odrasle osobe.

Rada napravila prvi korak

Ukrajinski parlament već je krenuo prema promjeni, navodi WSJ.  Vrhovna rada je 14. srpnja 2026. u prvom čitanju podržala zakon broj 15294. Za prijedlog je glasao 231 zastupnik, osam ih je bilo protiv, a troje suzdržano. Zakon tek treba proći drugo čitanje i konačno glasanje.

Iako se u javnosti često govori o "legalizaciji pornografije", preciznije je riječ o dekriminalizaciji dijela sadržaja koji dobrovoljno stvaraju i distribuiraju punoljetne osobe.

Istodobno bi ostale, odnosno dodatno se pooštrile, kazne povezane s iskorištavanjem djece, sadržajem koji uključuje maloljetnike, prisilom i distribucijom takvog materijala djeci. Dakle, država ne namjerava otvoriti potpuno neregulirano tržište, nego povući jasniju granicu između kriminalnog seksualnog iskorištavanja i sadržaja koji sporazumno proizvode odrasli.

U cijeloj priči možda je najneobičnije koliko se brzo rasprava iz područja seksualnih sloboda preselila na područje nacionalne sigurnosti.

Prema računici koju prenosi Wall Street Journal, legalno oporezivanje industrije moglo bi donijeti do 25 milijuna dolara godišnje, što zagovornici zakona uspoređuju s približno 30.000 dronova za ukrajinsku vojsku.

Porno-Ukrajina?!

Naravno, pornografija neće financirati ukrajinski rat. Čak i najoptimističnija procjena prihoda predstavlja tek djelić ukupnog obrambenog proračuna.

Ali u Kijevu je argument drukčiji: zašto se odreći i tih milijuna? Ukrajina danas pokušava oporezovati gotovo svaki dio gospodarstva koji može opstati tijekom rata. Digitalne platforme pritom su posebno privlačne jer posao nije uništen granatiranjem tvornice niti ovisi o izvozu preko Crnog mora. Kupci su uglavnom u inozemstvu, plaćaju u stranim valutama, a prihod dolazi izvan tradicionalnih sektora ratom teško pogođenog gospodarstva.

Zato je pitanje pornografije zapravo postalo pitanje ekonomske logike. Država već zna da industrija postoji. Zna približno koliko njezini građani zarađuju. Od njih traži porez. Dio njih taj porez već plaća.

Ali istodobno im zbog istog posla može poslati policiju na vrata. Ako Rada dovrši promjenu zakona, možda najveća promjena neće biti to što će pornografija odjednom postati prihvatljiva u Ukrajini. Ona će samo prestati biti biznis koji država jednom rukom pokušava oporezovati, a drugom kažnjavati. A u ratnoj ekonomiji u kojoj se svaki milijun dolara može pretvoriti u tisuće dronova, upravo je taj paradoks postao sve teže braniti.