Na današnji dan, 30. prosinca 2006., svijet je svjedočio kraju jedne ere - pogubljenju iračkog diktatora Saddama Husseina. No, put do vješala bio je dug, otkrivajući lice nekoć moćnog vođe koje je malo tko očekivao.

Sve je počelo 13. prosinca 2003., kada je u operaciji Crvena Zora uhvaćen dugogodišnji neprijatelj Amerike i strah i trepet Bliskog istoka. No, ono što su istražitelji zatekli, šokiralo ih je. John Nixon, bivši analitičar CIA-e i prvi ispitivač Saddama nakon uhićenja, u svojoj knjizi "Debriefing the President: The Interrogation of Saddam Hussein" otkriva zapanjujuću istinu: nekoć ponosni diktator bio je potpuno izgubljen, bez ikakvog pojma o zbivanjima u Iraku.

Godinama prije uhićenja, Saddam je bio opsjednut pisanjem knjige, potpuno ignorirajući rad vlade i vojske.

- On uopće nije vodio državu. Prilikom uhićenja stalno se žalio na modrice i porezotine, nije čak niti imao nikakav plan kako obraniti Irak - prisjeća se Nixon, koji je Saddama identificirao po staroj rani od metka i dvjema plemenskim tetovažama.

Unatoč svemu, Saddam je ostao arogantan, vjerojatno nesvjestan da je njegovoj vladavini došao kraj. Neumorna ispitivanja, objedinjena u program "Pustinjski pauk" pod nadzorom FBI-a, započela su ubrzo nakon uhićenja. U njihovim rukama bio je najpoznatiji zatvorenik na svijetu.

Suđenje je otpočelo u listopadu 2005., gdje je Saddam odbacivao optužbe za ratne zločine, tvrdeći da nikada nije posjedovao kemijsko oružje - jer da jest, upotrijebio bi ga na SAD-u. Optužio je Ameriku da je 11. rujna iskoristila kao izgovor za napad na Irak. Konačno, 5. studenog 2006., Saddam je proglašen krivim po svim točkama optužnice i osuđen na smrt vješanjem. Preko svojih branitelja poručio je: "Spreman sam umrijeti časno i bez straha."

Dani do izvršenja kazne otkrili su i drugu stranu diktatora. Steve Hutchinson, jedan od čuvara, prisjeća se stroge tajnosti zadatka. Unatoč osudi, Amerikanci su mu dopuštali kubanske cigare i određene slobode. Jedne večeri, Hutchinson je čuo Saddama i njegovog prevoditelja kako mrmljaju molitvu. Kad ga je Saddam primijetio, upitao ga je odakle je.

- Rekao sam da sam Amerikanac. A prije toga - pitao me, valjda zbunjen mojom tamnom puti. Rekao sam kako sam dijelom Indijanac. Tada je stavio jedan prst iza svoje glave da glumi pero, a ruku ispred usta te je počeo imitirati indijanski vojni poklič. Ja sam se počeo smijati - ispričao je Hutchinson za Newsweek.

Sajida Saddam Nestala bez traga: Nitko ne zna gdje je prva Sadamova žena

Nekoliko tjedana kasnije, na sam Božić, Saddam je čekao odgovor na žalbu. Te je večeri upalio svijeću, objasnivši čuvaru da to čini za svoju ženu - što je iznenadilo čuvare, jer nikada prije nije govorio o svojim ženama, već bi razgovor odmah prebacio na djecu. Pričao im je o tradiciji i pisanju pjesme. Sutradan je njegova žalba odbijena. U jednom od ispitivanja, Saddam je CIA-inom istražitelju Nixonu, gledajući ga pogledom punim mržnje, na pitanje o sinovima odgovorio protupitanjima: "Tko ste vi? Jeste li vi vojni obavještajci? Odgovorite mi! Recite tko ste!".

Iako je poricao planiranje ubojstva Busha starijeg, izgovorio je riječi koje danas zvuče jezivo proročanski: "Nećete uspjeti. Vidjet ćete da nije lako upravljati Irakom!".

Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Muvaffak al-Rubai nadgledao je vješanje i otkrio detalje posljednjih trenutaka.

- Je li bio zločinac? Je. Ubojica? Je. Krvnik? Je. Ali je ostao snažan do kraja - tvrdi Rubai.

Sjeća se kako je Saddam, noseći sako i bijelu košulju, ušao u prostoriju za pogubljenje smiren i opušten, bez trunke straha.

- Naravno, neki ljudi su tražili od mene da kažem kako se onesvijestio ili da je bio drogiran - napominje Rubai, ističući:

- Nisam od njega čuo ni riječ o pokajanju, nije se pomolio Bogu za milost, niti je tražio oproštaj, kao što bi, svakako, učinio netko tko će umrijeti za koju minutu. 

Rubai je potom odveo Saddama, s lisicama na rukama i Kuranom, pred suca koji mu je pročitao optužnicu. Saddam je ponovio: "Smrt Americi! Smrt Izraelu! Živjela Palestina! Smrt perzijskim svećenicima!" Nakon toga, Rubai ga je odveo do vješala.

- Zastao je, pogledao u vješala, zatim u mene, pa spustio pogled... i rekao: 'Doktore, ovo je za muškarce', prisjetio se Rubai.

Kada je došao trenutak da se popne, noge su mu bile još vezane, pa su ga Rubai i ostali morali odvući do stepenica. Neposredno prije vješanja, svjedoci su mu dobacili podrugljivo: "Živio Muhamed Bakr al-Sadr!" i "Moqtada, Moqtada!". Saddam je odgovorio: "Zar su to muškarci?" i, prije nego što je povučena poluga, počeo je recitirati stihove iz Kurana, koje nije uspio izgovoriti do kraja:

- Potvrđujem da nema drugog Boga osim Alaha, a Muhamed...- to su bile njegove posljednje riječi.