Na današnji dan, 30. prosinca 2006., svijet je svjedočio kraju jedne ere - pogubljenju iračkog diktatora Saddama Husseina. No, put do vješala bio je dug, otkrivajući lice nekoć moćnog vođe koje je malo tko očekivao.
Sve je počelo 13. prosinca 2003., kada je u operaciji Crvena Zora uhvaćen dugogodišnji neprijatelj Amerike i strah i trepet Bliskog istoka. No, ono što su istražitelji zatekli, šokiralo ih je. John Nixon, bivši analitičar CIA-e i prvi ispitivač Saddama nakon uhićenja, u svojoj knjizi "Debriefing the President: The Interrogation of Saddam Hussein" otkriva zapanjujuću istinu: nekoć ponosni diktator bio je potpuno izgubljen, bez ikakvog pojma o zbivanjima u Iraku.
Godinama prije uhićenja, Saddam je bio opsjednut pisanjem knjige, potpuno ignorirajući rad vlade i vojske.
- On uopće nije vodio državu. Prilikom uhićenja stalno se žalio na modrice i porezotine, nije čak niti imao nikakav plan kako obraniti Irak - prisjeća se Nixon, koji je Saddama identificirao po staroj rani od metka i dvjema plemenskim tetovažama.
Unatoč svemu, Saddam je ostao arogantan, vjerojatno nesvjestan da je njegovoj vladavini došao kraj. Neumorna ispitivanja, objedinjena u program "Pustinjski pauk" pod nadzorom FBI-a, započela su ubrzo nakon uhićenja. U njihovim rukama bio je najpoznatiji zatvorenik na svijetu.
Suđenje je otpočelo u listopadu 2005., gdje je Saddam odbacivao optužbe za ratne zločine, tvrdeći da nikada nije posjedovao kemijsko oružje - jer da jest, upotrijebio bi ga na SAD-u. Optužio je Ameriku da je 11. rujna iskoristila kao izgovor za napad na Irak. Konačno, 5. studenog 2006., Saddam je proglašen krivim po svim točkama optužnice i osuđen na smrt vješanjem. Preko svojih branitelja poručio je: "Spreman sam umrijeti časno i bez straha."
Dani do izvršenja kazne otkrili su i drugu stranu diktatora. Steve Hutchinson, jedan od čuvara, prisjeća se stroge tajnosti zadatka. Unatoč osudi, Amerikanci su mu dopuštali kubanske cigare i određene slobode. Jedne večeri, Hutchinson je čuo Saddama i njegovog prevoditelja kako mrmljaju molitvu. Kad ga je Saddam primijetio, upitao ga je odakle je.
- Rekao sam da sam Amerikanac. A prije toga - pitao me, valjda zbunjen mojom tamnom puti. Rekao sam kako sam dijelom Indijanac. Tada je stavio jedan prst iza svoje glave da glumi pero, a ruku ispred usta te je počeo imitirati indijanski vojni poklič. Ja sam se počeo smijati - ispričao je Hutchinson za Newsweek.
Nekoliko tjedana kasnije, na sam Božić, Saddam je čekao odgovor na žalbu. Te je večeri upalio svijeću, objasnivši čuvaru da to čini za svoju ženu - što je iznenadilo čuvare, jer nikada prije nije govorio o svojim ženama, već bi razgovor odmah prebacio na djecu. Pričao im je o tradiciji i pisanju pjesme. Sutradan je njegova žalba odbijena. U jednom od ispitivanja, Saddam je CIA-inom istražitelju Nixonu, gledajući ga pogledom punim mržnje, na pitanje o sinovima odgovorio protupitanjima: "Tko ste vi? Jeste li vi vojni obavještajci? Odgovorite mi! Recite tko ste!".
Iako je poricao planiranje ubojstva Busha starijeg, izgovorio je riječi koje danas zvuče jezivo proročanski: "Nećete uspjeti. Vidjet ćete da nije lako upravljati Irakom!".
Bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Muvaffak al-Rubai nadgledao je vješanje i otkrio detalje posljednjih trenutaka.
- Je li bio zločinac? Je. Ubojica? Je. Krvnik? Je. Ali je ostao snažan do kraja - tvrdi Rubai.
Sjeća se kako je Saddam, noseći sako i bijelu košulju, ušao u prostoriju za pogubljenje smiren i opušten, bez trunke straha.
- Naravno, neki ljudi su tražili od mene da kažem kako se onesvijestio ili da je bio drogiran - napominje Rubai, ističući:
- Nisam od njega čuo ni riječ o pokajanju, nije se pomolio Bogu za milost, niti je tražio oproštaj, kao što bi, svakako, učinio netko tko će umrijeti za koju minutu.
Rubai je potom odveo Saddama, s lisicama na rukama i Kuranom, pred suca koji mu je pročitao optužnicu. Saddam je ponovio: "Smrt Americi! Smrt Izraelu! Živjela Palestina! Smrt perzijskim svećenicima!" Nakon toga, Rubai ga je odveo do vješala.
- Zastao je, pogledao u vješala, zatim u mene, pa spustio pogled... i rekao: 'Doktore, ovo je za muškarce', prisjetio se Rubai.
Kada je došao trenutak da se popne, noge su mu bile još vezane, pa su ga Rubai i ostali morali odvući do stepenica. Neposredno prije vješanja, svjedoci su mu dobacili podrugljivo: "Živio Muhamed Bakr al-Sadr!" i "Moqtada, Moqtada!". Saddam je odgovorio: "Zar su to muškarci?" i, prije nego što je povučena poluga, počeo je recitirati stihove iz Kurana, koje nije uspio izgovoriti do kraja:
- Potvrđujem da nema drugog Boga osim Alaha, a Muhamed...- to su bile njegove posljednje riječi.
