Godine 1911. američki profesor objavio je da je duboko u peruanskim Andama otkrio drevnu planinsku utvrdu posljednjeg kralja Inka. No, 53 godine kasnije, drugi istraživač dokazao je da je bio u krivu, a nedugo zatim njegovim tragom krenula je i ekipa BBC-ja.

"Nitko više ne spori da je to mjesto drevne Vilcabambe", zapisao je akademik s Yalea koji je 1911. svijetu predstavio Machu Picchu. Hiram Bingham III. bio je uvjeren da je pronašao legendarni izgubljeni grad. Po njemu je osmišljen lik Indiane Jonesa.

Početkom 20. stoljeća, Vilcabamba, što na jeziku kečua znači "sveta ravnica", postala je mitski grad, jednako ukorijenjen u legendi koliko i u povijesti. Nakon što nije uspio spriječiti španjolske konkvistadore da zauzmu njegovu prijestolnicu Cusco 1536. godine, kralj Inka Manco poveo je svoj poraženi narod dublje u planine. Tamo je, prema predaji, nekoliko tisuća njegovih sljedbenika izgradilo palače i hramove u Mancovoj prijestolnici u egzilu, kamo je ponio svoje zlatno blago, sjajne idole i mumije svojih predaka. Vilcabamba nije bila samo mjesto izgnanstva, već i središte otpora, gdje su Inke planirale gerilski rat protiv Španjolaca i poticale pobune diljem zemlje. Ipak, 1572. godine, suočeni s neizbježnom invazijom, Inke su zapalile grad i pobjegle. Posljednja prijestolnica Inka progutala je džungla, a njezina lokacija ostala je misterij stoljećima.

Hiram Bingham (na slici gore) nije bio arheolog, već docent za povijest Latinske Amerike na Yaleu. Njegova supruga Alfreda Mitchell, nasljednica Tiffanyjeva bogatstva, financirala je njegova putovanja, koja su mu, prema njegovu sinu Alfredu, služila i kao bijeg od obiteljskog života i sedmero djece. U potragu za izgubljenim gradom krenuo je gotovo slučajno. Godine 1909. lokalni peruanski dužnosnici nagovorili su ga da istraži mjesto poznato kao Choquequirao ("kolijevka zlata"). Iako je Bingham bio skeptičan, putovanje ga je inspiriralo da dvije godine kasnije povede ekspediciju s Yalea u potrazi za posljednjim utočištem Inka. Priznao je da zna "vrlo malo o Inkama", oslanjajući se na priručnik Kraljevskog geografskog društva nazvan "Savjeti putnicima". Ironično, tijekom te ekspedicije vodiči su ga odveli do mjesta Espíritu Pampa, upravo onog koje će Savoy identificirati pedeset godina kasnije. Međutim, pritisnut lošim vremenom, nedostatkom hrane i prijetnjama nosača da će ga napustiti, Bingham je brzo odustao i nastavio dalje, nesvjestan da je bio na pragu pravog otkrića.

Zabluda rođena na vrhu planine

Ubrzo nakon što je napustio Espíritu Pampu, 24. srpnja 1911., lokalni farmer Melchor Arteaga odveo je Binghama uz strmu padinu do ruševina koje je na svom jeziku kečua nazvao Machu Picchu, "stara planina". Prizor mu je, kako je zapisao, "oduzeo dah". Ugledao je stotine kamenih terasa i zidove kuća izgrađene od najfinijeg kamena Inka, "pažljivo izrezanog i izvrsno spojenog". Bio je uvjeren da je pronašao Vilcabambu i tog se uvjerenja držao do kraja života. No, mitovi koje je stvorio o svom otkriću bili su gotovo jednako impresivni kao i same ruševine.

Njegov sin, Alfred Bingham, kasnije je u svojim zapisima razotkrio kako je priča njegova oca bila uljepšana. Nije se radilo o dugoj i napornoj potrazi; Machu Picchu je pronašao unutar 48 sati od početka ekspedicije. Ruševine nisu bile skrivene u neprobojnoj divljini, već nedaleko od ceste koja je služila gusto naseljenom području. Nisu bile potpuno skrivene džunglom; velike dijelove očistili su lokalni farmeri koji su na drevnim terasama uzgajali kukuruz. Sam Bingham je u svoj dnevnik zabilježio ime Agustina Lizárrage, koji je na jednom zidu urezao svoje ime i godinu 1902., no u kasnijim knjigama taj je detalj izostavio, predstavljajući se kao jedini otkrivač.

Pola stoljeća Binghamova je verzija priče bila neupitna. A onda se 1964. godine pojavio Gene Savoy, 37-godišnji istraživač iz Oregona, prozvan "pravim Indianom Jonesom". Savoy je bio uvjeren da je Bingham pogriješio i da se pravo posljednje utočište Inka nalazi negdje drugdje. U kolovozu 1964., zajedno s peruanskim istraživačem Antoniom Santanderom Cascellijem, stigao je u područje blizu Espíritu Pampe. Lokalno stanovništvo isprva ih je odbijalo odvesti do ruševina, bojeći se plemenske legende da će bogovi ubiti onoga tko otkrije njihovu lokaciju. Nakon dugog nagovaranja, ipak su ih odveli do ruševina Vilcabambe prekrivenih mahovinom.

​- Nismo mogli vjerovati svojim očima - izjavio je Savoy.

Savoy i Santander pronašli su ruševine koje su se prostirale na tri planinska platoa, uključujući palaču, zgrade od granita i vapnenca te fontane. Samo prvi plato bio je otprilike četiri puta veći od Machu Picchua. Nakon samo dva tjedna, njihovi vodiči počeli su ih napuštati, uplašeni praznovjerjem.

​- Obično bi bili prijateljski nastrojeni i nasmijani. Ali kad smo ih doveli u tu šumu, promijenili su se - rekao je Savoy.

Istraživači su odlučili otići i vratiti se kasnije radi daljnjih istraživanja.

Samo otkriće Savoyja i Santandera nije odmah dokazalo da su ruševine u Espíritu Pampi posljednja prijestolnica Inka. No, pronašli su nešto što je dovelo do potvrde da je to doista Vilcabamba: crijepove.

- Ovi crijepovi dosad su najjači opipljivi dokaz. Španjolskog su dizajna, ali nose prepoznatljiv utjecaj Inka u boji i oznakama, objasnio je voditelj BBC-jeve emisije 1964. godine.

Hibridni stil crijepova potvrdio je da grad datira iz razdoblja nakon dolaska Španjolaca, što se savršeno uklapalo u priču o Vilcabambi kao prijestolnici u egzilu. Samo šest tjedana nakon Savoyevog otkrića, ekipa BBC-ja krenula je istim putem za serijal "Adventure" Davida Attenborougha.

- Četiristo godina malo je Europljana prošlo tim putem, a kamoli netko s filmskom kamerom - napisao je Tony Morrison, redatelj filma.

Njihovo je putovanje bilo istinska pustolovina: prevrtali su se u gumenom čamcu na opasnim brzacima, penjali se strmim i skliskim kanjonima s mulama i mačetama se probijali kroz gustu i kišom natopljenu džunglu.

- Fragmenti informacija koje su usput prikupili natjerali su ih da posumnjaju u neke Savoyjeve tvrdnje. Ali, došavši tako daleko, morali su nastaviti i uvjeriti se sami - otkrio je voditelj. Njihov je dokumentarac potvrdio važnost Savoyevog otkrića i donio priču o pravoj Vilcabambi globalnoj publici.

Dok je Machu Picchu, zahvaljujući Binghamovoj popularizaciji, postao svjetska turistička atrakcija koja danas privlači tisuće posjetitelja dnevno, prava Vilcabamba u Espíritu Pampi ostala je relativno nepoznata i neistražena. Džungla koja ju je stoljećima štitila i danas otežava pristup.

- Područje je fascinantno jer još uvijek nije poremećeno ni opljačkano - izjavio je 2018. arheolog Javier Fonseca za The Guardian.

Postoje čak i izvještaji o drugom, još skrivenijem gradu dublje u šumi.

- Znamo da takozvano 'izgubljeno blago Inka' nije pronađeno - rekao je Savoy 1967. godine.

Tako je Hiram Bingham ostao zapamćen kao čovjek koji je svijetu otkrio Machu Picchu, arhitektonski dragulj za koji se danas vjeruje da je bio planinsko odmaralište cara Pachacuteca. No, Gene Savoy je taj koji je ispravio povijesnu zabludu i ispravno identificirao Vilcabambu, posljednju prijestolnicu i simbol otpora naroda Inka, grad koji je Bingham previdio u svojoj žurbi.