• U 12 godina sudac Kovačić i obitelj novcem iz tvrtki u stečaju kupili su kuću u Sisku, stanove u Zagrebu, aute... Ivanka Kovačić, sudska službenica, 2009. je imala plaću 4500 kn i bila u minusu. Situacija joj se počela mijenjati kad je sjela prva uplata od 50.000 kuna.
• Stečajni upravitelji Branko i Iva Petanjek novcem tvrtki koje su završile u stečaju kupili su kuće u Tribunju i Samoboru, a Iva je i financirala poslovne planove svog tadašnjeg dečka Darka Marijanovića u turizmu. Sad na sudu od njega traži povrat novca. 
• Stečajna je mafija iz Željezare Sisak izvukla 9,9 milijuna kuna. Oštećeni su i Tempo, Hyundai auto Hrvatska, Kutina-Kristal, Komunalac-Hrvatska Dubica, Srce-Gvozd, Ekosant, Brodoremont, Proizvodnja-Regeneracija, Adriatic jahte...
• Sudac Mihael Kovačić, prije nego što je prošli tjedan uhićen, imao je samo jedan incident s policijom. Pucao je u svom vinogradu u Gornjoj Gračenici 20. veljače 2015. iz ilegalnog pištolja, koji je, tvrdi, isprobavao nakon što mu ga je znanac ponudio na prodaju.
• Prema spoznajama Domagoja Sajtera, profesora s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koji je ujedno kvalificirani stečajni upravitelj, tijekom 17 godina u Hrvatskoj je provedeno više od 14.000 stečajeva sa stečajnom masom u iznosu od 112,4 milijarde kuna. 
• Tih 14.000 stečajeva vodilo je 250 stečajnih upravitelja, koji su na njima legalno, putem propisanih naknada, zaradili ukupno 6,8 milijardi kuna bruto, a tih 250 stečajnih upravitelja i 14.000 stečajnih postupaka u 17 godina nadziralo je samo 50 sudaca.

Dugo vam je trebalo da me otkrijete, rekao je istražiteljima, iznoseći obranu u Uskoku, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mihael Kovačić, koji je priznao da je od 2009. godine bio na čelu skupine od 13 ljudi koja je iz stečajnih masa poduzeća čije je stečajeve Kovačić vodio kao stečajni sudac izvukla oko 30 milijuna kuna kupujući kuće, stanove, aute, plaćajući si kredite, pa čak i korekciju vida.

- No ja za pola toga nemam pojma da se događalo jer sam bio više pijan nego trijezan – branio se Kovačić, koji je neko vrijeme bio i predsjednik Trgovačkog suda u Sisku, dodavši da to što je on radio – prebacivao depozite s računa suda na račune javnih bilježnika – rade svi. S njim su prošli tjedan pritvoreni i njegova bliska suradnica sa suda Aleksandra Mažić te stečajni upravitelji Branko i Iva Petanjek, a svim osumnjičenicima prema nalogu suda blokirana je i imovina. 

Kovačiću je istražni zatvor određen zbog opasnosti od ponavljanja djela, a kako je zatražio da ga se razriješi sudačke dužnosti, sudac prestaje biti 30. travnja. Od tada više neće biti opasnosti da ponovi nedjela, pa bi se u nastavku istrage mogao braniti sa slobode. Od tada više neće biti na državnom proračunu, pa ga porezni obveznici neće godinama plaćati da ništa ne radi. Da nije odlučio završiti sudačku karijeru, bio bi udaljen s dužnosti, ali bi i dalje primao 50 posto plaće. Primjerice, njegova kolegica Vesna Malenica sa stečajnim upraviteljem Perom Hrkaćem uhićena je s “rukama u pekmezu” još 2017. godine. Suđenje joj nije počelo. Suspendirana je i, rekli su nam u Državnom sudbenom vijeću, do pravomoćnog završetka postupka ima pravo primati pola plaće. Maleničine imovinske kartice nema u registru imovinskih kartica sudaca, no sudeći po plaćama njezinih kolega s Trgovačkog suda u Zagrebu, radi se o najmanje 9000-10.000 kuna bruto mjesečno. 

Sudac Mihael Kovačić izvlačenje milijuna iz tvrtki u stečaju ustrojio je kao obiteljski posao. Osim njega osumnjičeni su njegova supruga Ivanka, sin Patrik, brat Jurica, sestrin partner Krunoslav Haramustek i nećak sučeve žene Ivan Prpić.  Novac je sjedao i na račune Ivankine sestre te njezinih dviju kćeri. I sučeva suradnica sa suda te bivša ljubavnica Aleksandra Mažić uključila je obitelj u posao. Novac je sjedao na račune tvrtki ili osobne bankovne račune njezina supruga Andrije Mažića, mame Branke Rajković i brata Nenada. I stečajni upravitelji Iva i Branko Petanjek su obitelj. Riječ je o kćeri i ocu. Jedino Vlasta Jagarčec Vajda, za koju se sumnja da je vodila firme preko kojih se prao novac izvučen iz stečajeva, nije obiteljski povezana ni s jednim osumnjičenim. Iva Petanjek, stečajna upraviteljica, rekla joj je u jednom tajno snimljenom razgovoru da za nju ima “dar od Mihe” te joj prenijela molbu da ga “iz sigurnosnih razloga ne zove”. U danima nakon potresa snimljen je i razgovor između suca i njegove suradnice Aleksandre Mažić. Oboje žive u Sisku, a istražitelji su 8. siječnja zabilježili da je sudac poslao statičare u dom njezine majke Branke Rajković kako bi pregledali oštećenja. No s obzirom na to da su oni došli nenajavljeno, nazvala je suca i javila da je “netko tamo kod mame”. On joj je objasnio o kome se radi, na što mu ona odgovara: “Nemoj me presijecati s tim stvarima. Mislila sam da su oni zločesti”. Stečajnog upravitelja Petanjeka su na Staru godinu istražitelji snimili u razgovoru s pomoćnikom iz ureda. Pričali su o prodaji nekretnine jednog stečajnog dužnika, na što Petanjek komentira:
“Sad bumo valjda dobili neke novce tam na taj k....”
“Al moramo najprije platiti režije koje opterećuju tu nekretninu” - upozorio ga je suradnik.
“Ma k... bumo platili... više ništ’! Nek ide u p... materinu. Nek sve zblokiraju. Mislim, spremit ćemo te novce na račune i nek’ se oni j… s tim. Kakve režije, čije režije?!” - nastavlja Petanjek. Pomoćnik ga i dalje uvjerava da ipak moraju podmiriti režije, a stečajni upravitelj mu govori da taj novac “uzme iz viška”. Nakon što pomoćnik konstatira da viškova nema, Petanjek kaže: “Malo ćemo viška uzeti p...a mu materina na ime toga. Uzet ćemo za najam nekakve garaže, ak’ ti treba. Sto eura ili hiljadu eura.” Nastavio je planirati izmišljene troškove, pa tako kaže da će svaki put kad rade uzeti “malo više, po hiljadu dvije eura više u diobu”, a da će te troškove prikazati veće nego što imaju obveze. Dodaje kako će “njegov Miha” sve te troškove priznati. Istražitelji su snimili i kako Branko Petanjek svojoj majci kaže da mu netko spočitava da uzima novac te pojašnjava da su u pravu ti koji tako govore. 

“Svi razmišljaju, i što ispravno razmišljaju, da te novce sebi uzimam jer s tim novcem nema se što raditi”, rekao je majci Petanjek. Prisluškivali su i njegovu kćer Ivu, koja se jednom prilikom požalila prijateljici na suca: “On još toliko toga želi da se napravi. Ne znam kako misli to završiti”. Prijateljica primjećuje: “Pa privodi se sve kraju”.
“Pa privodi se, al’ nemaš ti pojma kakve on ideje sve ima i kaj sve treba još napraviti”, objašnjava dalje stečajna upraviteljica dok je istražitelji prisluškuju. “Došla je i kartica za gorivo. Imaju ih pet. Ne znam tko sve to koristi. Ja neću točiti na tu karticu jer ne znam kako ću to opravdati”, žali se ponovno prijateljici i dodaje: “A znaš odakle su novci”. Prijateljica izražava nadu da će sve za tri-četiri mjeseca završiti, na što Iva Petanjek kaže: “Znaš ti kaj može u ta tri-četiri mjeseca biti. Svega…”. “Valjda neće ako nije do sada”, uvjerava je prijateljica. U tom istom razgovoru stečajna upraviteljica prijateljici je rekla da su “oni navikli živjeti tako da imaju sve”, ali i da se sve može otopiti. Istražitelji vjeruju da je pričala o sucu i njegovoj obitelji. Dan nakon tog razgovora pronašla je i šestu karticu za gorivo za sučevu obitelj čije troškove je plaćala, sumnjaju istražitelji, preko neke tvrtke. Istraga je, prvi je objavio Telegram, slučajno zahvatila i suprugu smijenjenog ministra zdravstva, Tatjanu Kujundžić. Uskok je, naime, prošle godine u rujnu, istražujući suca Mihaela Kovačića, tajno snimio razgovor između Tatjane Kujundžić i likvidatora njene tvrtke Zidni vrt d.o.o., Jure Marušića, koji je bio na mjerama, ali nije osumnjičen. Dogovarali su kako da, ovaj tjedan uhićeni stečajni sudac Kovačić, predmet njene tvrtke obradi preko reda. Kovačića i ekipu terete i da su na teret sredstava Željezare Sisak u stečaju isplatili najmanje 1,6 milijuna kuna za gradnju, adaptaciju i uređenje stečenih nekretnina te podmirenje drugih privatnih obveza Mihaela Kovačića, Aleksandre Mažić, Branka Petanjeka, Ive Petanjek, Ivanke Kovačić i Andrije Mažića, navodi Uskok.

Za Andriju Mažića su kupili obiteljsku kuću i dvorište u Staroj Drenčini. S računa Željezare prodavatelju su doznačili 210.440 kuna, s time da su na njegov račun uplatili 73.200 kuna, a 137.400 kuna za njegov kredit u banci.
Mihael i Ivanka Kovačić stekli su na račun Željezare Sisak kuću u Ulici lipa u Sisku. U svibnju i lipnju 2010. Branko Petanjek je u dogovoru s Kovačićima, vlasnicima kuće, s depozitnog računa javnobilježničkog pologa stečajne mase Željezare u stečaju isplatio 653.180 kuna neistinito to prikazavši kao isplatu prema vjerovnicima Željezare. Izvlačeći novac iz Željezare Sisak, Ivi Petanjek plaćena je gradnja stambenog objekta u Dijanovićevoj u Samoboru od 259 četvornih metara i kuće u istoj ulici od 153 metra četvorna. Branko Petanjek se i sam okoristio nekretninom. Tijekom 2012. je, jer sredstva iz Željezare Sisak nisu bila dostatna za kupnju kuće u Tribunju vrijedne oko 1,5 milijuna kuna, na koju se namjerio, naložio bilježniku da 400.000 kuna iz pologa Željezare Sisak prebaci na njegov račun, a zatim je još dodatnih 400.000 kuna sakupio na isti način, nalozima iz depozita Emporion plusa, Slavijatransa, a to je knjižio kao pozajmicu. S tih 800.000 kuna plaćeno je pola kuće. Druga polovica, tvrdi Uskok, od 742.043 kune, plaćena je sredstvima koja je nalogom Petanjek prebacio iz depozita tvrtki NIK d.d. i TVIM, da bi kupoprodaja bila finalizirana u veljači 2013.

U stečajnom postupku nad tvrtkom Pleper ostao je stan od 52 metra četvorna u ulici Suhopoljski put 7/1 u Zagrebu. Stan, prema procjeni vještaka vrijedan 570.000 kuna, od travnja 2013. godine prodavao se na dražbama. Na njih sedam nije bilo zainteresiranih, a na osmoj je stečajni sudac Kovačić dodatno snizio cijenu na 200.000 kuna, s tim da su oni koji su htjeli sudjelovati na njoj morali uplatiti 10.000 kuna jamčevine. Kao najbolji ponuđač stan je 10. lipnja 2014. godine dobila tvrtka MAL konzalting, kojom je upravljala Branka Rajković, majka Aleksandre Mažić, po cijeni od 201.000 kuna. No istražitelji nisu pronašli dokumente koji pokazuju da je uplaćen polog od 10.000 kuna niti ostatak novca za stan nego su utvrdili da je po nalogu suca Kovačića novac iz Termocommercea u stečaju poslužio za kupnju tog stana, koji je na kraju pripao njemu a da za to nije platio ni kunu. MAL konzalting je, naime, ugovorom od 18. prosinca 2017. godine nekretninu prenio na Mariju Papić, nećakinju sučeve supruge Ivanke. Papićeva je, pak, 2. siječnja 2020. godine prenijela nekretninu na Doru Pokos, sada Kovačić, suprugu sučeva sina Patrika, čije je prebivalište na adresi u Suhopoljskoj od 19. prosinca 2018. godine.

Kovačić je, na primjer, 25. travnja 2019. godine, kao sudac zadužen za vođenje postupka nad stečajnim dužnikom Tempo d.d., sa stečajnom upraviteljicom Ivom Petanjek te u dogovoru s Vlastom Jagarčec Gajda naložio računovodstvu suda da iz depozitnih sredstava stečajnog dužnika 1,7 milijuna kuna uplati na račun tvrtke Seget najam plovila, koju je vodila Gajda. Stečajna upraviteljica je, kako bi opravdala isplatu, u svom izvješću o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase neistinito prikazala vjerovnicima da iznos od 1,7 milijuna kuna predstavlja trošak zaštitarske službe koja je osiguravala objekt Tempa koji je prodan na javnoj dražbi. Time je Tempo oštećen za 1,7 milijuna kuna. Novac izvučenim preko tvrtke Seget najam plovila sudac je iskoristio i za kupnju stana na zagrebačkom Vrbiku vrijednog oko 790.000 kuna. Od veljače do ožujka 2019. tamo je, piše u kaznenoj prijavi, živjela sučeva kći, a zatim je Vlasta Jagarčec Gajda stan darovala udruzi Piko. U računovodstvu je to bilo proknjiženo kao donacija. Riječ je o udruzi ljubitelja životinja i mladih koju je u srpnju 2019. godine osnovao sučev sin Patrik. 

U 12 godina tvrtke koje su bile u stečajevima i njihovi vjerovnici oštećeni su za milijune. Najviše Željezara Sisak, iz koje su izvukli 9,9 milijuna kuna. Oštećeni su i Tempo, Hyundai auto Hrvatska, Kutina-Kristal, Komunalac-Hrvatska Dubica, Srce-Gvozd, Ekosant, Brodoremont, Proizvodnja-Regeneracija, Adriatic jahte, Biro-form, NIK d.o.o., Pamučna predionica Glina, Zavod za poslovna istraživanja, Slavijatrans d.d., TVIM, Emporion plus… Iva Petanjek u studenom 2017.godine, tvrdi Uskok, oštetila je i Hyundai auto Zagreb, čiji je stečaj vodila. Naime, 6. studenog jedan od dužnika uplatio je u stečajnu masu 2,8 milijuna kuna, no umjesto da ga proknjiži Hyundaiju, Iva Petanjek, sumnja se, prebacuje dio novca svojoj majci te Frani Križanoviću, šogoru svog tadašnjeg partnera Darka Marijanovića. Samome Marijanoviću, hotelijeru i vlasniku tvrtke Liquidus projekti, Iva Petanjek uplaćuje oko dva i pol milijuna kuna. Financiranjem njegova hotelskog biznisa učestalo se i hvalila ljudima s kojima je razgovarala. Iz javno dostupnih podataka, objavio je Telegram, Marijanović je u tom periodu realizirao projekte hotela u Vodicama. U međuvremenu su se Iva Petanjek i Darko Marijanović razišli, no iz tajno snimljenih razgovora može se čuti kako njemu to nije lako palo. Naime, sama stečajna upraviteljica svom novom odabraniku požalila se da ju je “Darko nazvao kurvetinom” i pitao “zar ju nije strah zbog onoga što je napravila”. “Ja sam sve radila u njegovu korist”, komentira dalje Iva Petanjek, na što joj partner odgovara da su to “stvari koje se više ne smiju spominjati što god da bilo”. Istražitelji su do Marijanovića i njegove firme Liquidus nekretnine pratili i trag novca od prodaje nekretnina Hyundaija u Kaštel Sućurcu. Kupila ju je Auto Hrvatska za 14,4 milijuna kuna, a Iva Petanjek je Liquidus nekretninama prebacila milijun. Na račun Liquidus projekata uplatila je još 600.000 kuna. Nakon svega tužila je Marijanovića tražeći povrat 1,25 milijuna kuna. Sud je lani u studenom presudio u njezinu korist. U tužbi je navela da se radilo o pozajmici, i to upravo za hotel Skala u Vodicama, koji je Marijanović gradio. Tvrdila je da je bilo dogovoreno da će joj vratiti novac nakon što mu banka odobri kredit. Sudac Kovačić nije prvi sudac Trgovačkog suda u Zagrebu koji je sa stečajnim upraviteljem izvlačio milijune iz tvrtki u stečaju.

Podsjećamo, sutkinja Vesna Malenica i stečajni upravitelj Pero Hrkać uhićeni su još 2017. godine, a suđenje im još nije počelo. Štoviše, 26. ožujka Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu tek će odlučivati o osnovanosti optužnice. Može je potvrditi ili vratiti Uskoku na dopunu. Nakon što postupak jednog dana i počne, sutkinja Malenica će sve do njegova pravomoćnog završetka nastavljati primati pola plaće, a znajući kako funkcionira hrvatsko pravosuđe, to će trajati još godinama. Tandem Malenica-Hrkać tijekom godina je vodio niz stečajnih postupaka, velikih tvrtki i banaka, poput Glumina i Komercijalne banke. Vođenje stečajeva bilo im je, tvrdi Uskok u optužnici podignutoj u svibnju 2020. godine, koja još nije postala pravomoćna, pokriće za izvlačenje novca i osobno bogaćenje. Prema navodima Uskoka, izvukli su oko 45 milijuna kuna, pri čemu su njih dvoje osobno “zaradili” oko 13 milijuna kuna. Osim njih dvoje, još su optuženi Tatjana Kušec, koja je bila Hrkaćeva desna ruka, Miroslav Mitak, poduzetnik Milan Lučić, Josip Debić te tvrtka Moto sprint. Sutkinju Malenicu i Hrkaća terete da su u stečajnim postupcima koje su vodili Glumina banku oštetili za više od 20 milijuna kuna, Glumina gradnju za tri milijuna kuna, Amforu maris za 15,5 milijuna kuna, TŽV Gredelj za 1,6 milijuna kuna, te da su u još 11 stečajnih postupka te tvrtke oštetili za još 11 milijuna kuna. Hrkać se tereti i da je od radnika Gredelja tražio da mu besplatno obavljaju građevinske radove na njegovim ili sutkinjinim nekretninama, a terete ga i da je nezakonito zapošljavao članove svoje obitelji, prijatelje i poznanike... Hrkać je kao stečajni upravitelj vodio 100 stečajeva, a istražiteljima je posebno upalo u oči da ga je sutkinja Malenica imenovala za stečajnog upravitelja u predmetima koje je ona vodila. Takvih je predmeta bilo barem 50-ak, a tamo gdje je postojao drugi stečajni upravitelj, koji nije htio raditi kako bi mu sutkinja Malenica nalagala, jednostavno bi bio - smijenjen. Pri tome, proizlazi iz snimki tajno snimljenih razgovora, sutkinja Malenica i Hrkać nisu prezali ni od prikrivenih ili otvorenih prijetnji. Zbog svega toga jedna od stečajnih upraviteljica, koja je bila izložena prijetnjama sutkinje Malenice i Hrkaća, sve je odlučila prijaviti Uskoku. Nakon toga postala je Uskokov pouzdanik, odnosno osoba koja je za Uskok sakupljala kompromitirajuće dokaze protiv sada optuženog dvojca. Istražitelji su pretragom doma sutkinje Malenice našli, s 300.000 kuna nađenih u sefu u jednoj banci, ukupno 2,4 milijuna kuna čije podrijetlo ne može opravdati svojim prihodima ili prihodima svoje obitelji. Osim što su uzimali novac, tvrdi Uskok, sutkinja Malenica i Hrkać nisu se libili primiti ni neke druge darove, kao što su skupi nakit i dijamanti vrijedni oko dva milijuna kuna, koji nisu pronađeni. Dijamanti su povezani sa stečajem nad Zlatarnicom Rodić. Stečaj je pokrenut krajem 2004. godine, objavio je Večernji list, i trebao je biti relativno jednostavan jer je imao mali broj vjerovnika. No trajao je do 2016. godine jer je, prema tvrdnjama Uskoka, poslužio sutkinji Malenici i Hrkaću kao podloga za izvlačenje novca i zadovoljavanje svojih “osobnih interesa”. Jedan od tih interesa bio je i lokal od 23,55 metara četvornih u Importanne centru, čija je vlasnica postala sutkinja Malenica, dok je Hrkać “dobio” pet dijamanta, čiju je vrijednost njihov izvorni vlasnik procijenio na 15 milijuna kuna.

On je na početku stečajnog postupka predložio da Zlatarnica Rodić nastavi s radom, iako nije imala nikakvih priljeva novca. No kako bi se to prikrilo, Hrkać je iz stečaja Glumine banke uzeo dva milijuna kuna, koje je uplatio na račun Zlatarnice Rodić, a zatim je majci vlasnika Zlatarnice Rodić dao zajam od tri milijuna kuna. I taj je novac uzeo iz stečajne mase Glumina banke, a da za to vjerovnici Glumina banke nisu znali, što mu je inače bio standardni način poslovanja. Toma Rodić, vlasnik Zlatarnice Rodić, za taj zajam od tri milijuna kuna, koji je dobila njegova majka, kao zalog Hrkaću je ponudio obiteljske dijamante vrijedne 15 milijuna kuna. “Taj zajam nije uzela moja majka nego ja. Ona o tome ništa nije znala. Za zalog sam mu dao obiteljske dijamante. Hrkaću sam dijamante predao u prostorijama Komercijalne banke u Frankopanskoj ulici. Uz dijamante sam mu predao i certifikate te smo sačinili zapisnik o primopredaji. Dogovorili smo se da pokušam naći kupce za te dijamante. A što se tiče tog zajma od tri milijuna kuna, ja i moja obitelj taj zajam nismo vratili, no Hrkać me u nekom trenutku obavijestio da je zajam vraćen”, kazao je istražiteljima Toma Rodić. No iako je zajam, kako mu je Hrkać rekao, vraćen, Rodić dijamante nije dobio natrag.

Ova dva slučaja “stečajne mafije” koje su neovisno jedna o drugoj godinama djelovale na istom sudu, uvjerena je javnost, nisu jedini. U stečajevima se vrte milijarde kuna, a kontrola samih postupaka je, očigledno je, neadekvatna. Prema spoznajama Domagoja Sajtera, profesora s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koji je doktorirao na temi stečajeva, a ujedno je kvalificirani stečajni upravitelj, tijekom 17 godina u Hrvatskoj je provedeno više od 14.000 stečajeva sa stečajnom masom u iznosu od 112,4 milijarde kuna. 
Kad se tome pridodaju podaci Svjetske banke, prema kojima vjerovnici u hrvatskim stečajevima u prosjeku ne uspiju naplatiti ni trećinu svojih potraživanja, nejasno je, upozorio je na to Večernji list, kamo je isparilo 68 milijardi kuna imovine koja se u nekom trenutku našla u stečaju. Sajter je u svom znanstvenom radu “Stečaj: okvir za malverzacije ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja” iznio podatak da je tih 14.000 stečajeva vodilo 250 stečajnih upravitelja, koji su na njima legalno, putem propisanih naknada, zaradili ukupno 6,8 milijardi kuna bruto, a tih 250 stečajnih upravitelja i 14.000 stečajnih postupaka u 17 godina nadziralo je samo 50 sudaca. Sajter navodi i da stečajni upravitelji nemaju obvezu podnositi detaljne troškovnike postupka, a tijekom istraživanja zaključio je i da “ako se nakon zaključenja stečaja naknadno pronađe neka imovina dužnika, prihodi od njezina unovčenja najčešće se isplaćuju stečajnom upravitelju kao nagrada, rjeđe vjerovnicima”.

Od odvjetnika specijaliziranog za građansko i trgovačko pravo, Miće Ljubenka, člana Radne skupine za Stečajni zakon u ime Hrvatske odvjetničke komore, zatražili smo komentar zadnjeg skandala s tzv. stečajnom mafijom na Trgovačkom sudu u Zagrebu, kako bi se cijeli postupak oko stečajeva mogao transparentnije pratiti te kakva je uloga vjerovnika u tim postupcima.
- Naravno da ne smijem komentirati konkretan slučaj, ali ono što je znakovito za većinu stečajeva je potpuna nezainteresiranost vjerovnika kako će se voditi taj postupak. To se najbolje vidi iz činjenice da u minimalno 90 posto stečajeva vjerovnici ne traže provedbu skupštine nakon početka stečaja, tj. nakon prvog ročišta - kaže Ljubenko dodajući kako vjerovnici vrlo rijetko traže formiranje odbora vjerovnika kao kontrolnog tijela. Podsjeća i da je svaka nepravilnost ili šteta u stečaju načelno šteta za vjerovnike, a samo iznimno može biti i šteta za bivšeg vlasnika.

- Postoji više razloga zbog kojih vjerovnici ne kontroliraju u dovoljnoj mjeri stečaj. Mnogi smatraju kako je to pro forma postupak, gdje ionako neće biti namireni. Tu se postavlja pitanje zašto se prijavljuju u postupak u kojem neće biti namireni. Motivi su različiti, a jedan od njih je i porezni propis koji uvjetuje pravo na otpis poreza kroz prijavu u stečaj. Naravno, postoji i pitanje jesu li vjerovnici angažirali stručne osobe radi zastupanja u stečaju na sudu.

Na kraju, moguće je da se i oslanjaju na suca i upravitelja, što je s jedne strane u redu, ali, s druge strane, svaki se vjerovnik mora u postupku brinuti o svojim pravima i bolje je ako sami nadziru naplatu svog potraživanja.
Dakle, može biti transparentnije ako vjerovnici imenuju odbor vjerovnika ili ako traže provedbu skupštine.
Sve to po zakonu u pravilu ne rade - zaključuje odvjetnik Ljubenko. 

Stečajni upravitelj Dragan Josip Knežević u 20 godina vodio je 30-ak stečajeva, a za Dubrovački list rekao je kako u stečaju glavnu riječ vode vjerovnici. “Kako oni odluče, tako mora raditi stečajni upravitelj, a sud nadzire provode li se odluke vjerovnika”, kazao je Knežević dodavši kako se prodaja imovine ne radi na sudu usmenom javnom dražbom nego se provodi elektroničkom javnom dražbom.