Približava li nam se Treći svjetski rat zbog Sirije?
Ako je ISIL u raspadu, to je dobra stvar, zar ne? Ne posve - pogotovo ako to znači da su postrojbe Sjedinjenih Država i Rusije, dvije zemlje s nuklearnim bombama usmjerene na međusobne gradove, dolaze u kontakt. Ovo je priča o tome kako smo se uspavali na rubu smaka svijeta.
Posljednjih nekoliko godina, obje strane napadaju zajedničke neprijatelje, terorističku skupinu nazvanu ISIL, iz različitih smjerova. Američka strana, pobunjenici pod nazivom Sirijske demokratske snage (SDF), napreduje sa sjeveroistoka. Ruska strana, režim autokratske obitelji Assad, gura ih sa zapada. Cijela regija je zagrijana do usijanja. Nebo je ispunjeno ruskim i američkim ratnim zrakoplovima, dok je Sredozemno more krcato ratnim brodovima. U međuvremenu, stotine američkih i ruskih specijalaca puze po bojnom polju obilježenom zračnim napadima, indirektnom topničkom vatrom i povremenim urbanim ratovima.
Jednom će pobunjenicima i režimskim snagama nestati ISIL-a za ratovanje i prije ili kasnije će se susresti na bojnom polju. Zapravo, oni se bore u svakoj prilici koja im se ukaže.Grad na Eufratu koji se zove Deir al-Zour, već se zagrijava. Ruski veleposlanik izjavio je da su pobunjenici SDF-a granatirali sirijske položaje, gdje ruske specijalne snage ratuju protiv ISIL-a. U međuvremenu, Pentagon kaže kako su tijekom vikenda ruski ratni zrakoplovi bombardirali položaje SDF gdje su djelovali američki vojnici.
Prije ili kasnije, Amerikanac ili Rus će biti ubijen ili zarobljen. Reakcija na to će odrediti hoće li se pojaviti širi rat između supersila. Veliko je pitanje hoće li staloženije glave prevladati?
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ideja uzajamno zajamčenog uništenja uvriježila se u razmišljanju SAD-a i Sovjetskog saveza. Upravo zbog toga su ratovi preko posrednika, poput Vijetnama i Afganistana, bili relativno mali i ograničeni. Sovjeti su naoružavali Vijetnamce, Amerikanci Afganistance, ali nikad nisu bili u otvorenom sukobu.
Svi su znali tko podupire koga, ali obje strane su se pretvarale da se ništa ne događa. Prikladne laži su svi imali.
Popular Mechanics postavlja pitanje: "Što je, dovraga, pošlo po krivu 2017.? Kada su točno sile izgubile sposobnost pokretanja ograničenog proxy rata?"
Ideja da ratovi izranjaju iz ničega je glupa. Iznenadni japanski napad na Pearl Harbor, koji većina Amerikanaca smatra početkom sudjelovanja nacije u Drugom svjetskom ratu, prethodile su godine eskalacija u diplomatskim raspravama, embargoima i opskrbi oružjem.
Pogledajte blisku povijest i vidjet ćete širu ratnu pripremu u usporenom pokretu. Prvo, građanski rat u Siriji razbija državu. ISIL raste u vakuumu moći. Sjedinjene Države pokrenule su zračni rat kako bi podržale borbe protiv ISIL-a, i to pomaže pobunjenicima da se pripreme za rušenje režima. No, nedostatak američke prisutnosti na terenu omogućuje Rusima da skoče dublje u sukob i podupiru vladajući režim.
U Siriji se rat lako može proširiti. Rusiji je u interesu da zauzme što više američke pozornosti s više vojnih kriza odjednom. Dakle, ako stvari postanu ozbiljne u Siriji, možete očekivati obnovljene borbe u Ukrajini, vojne vježbe na poljskoj granici
Ali i ratovi ne moraju izbiti. Sjedinjene Američke Države i Rusija uspostavile su neka pravila o deeskalaciji sukoba u izravnim razgovorima, a sastali su se u danima otkad su ti incidenti izbijali kako bi se utvrdili način na koji bi se druge snage održale sigurnima. Na mjestu događaja nalaze se hladnije glave pokušavajući sačuvati širi mir u ovom strašnom građanskom sukobu.
Ali, jednom će im nestati ISIL-ovaca za ubijanje i vjerojatno će početi pucati jedni po drugima.