Fatalna jahta Santa Pazienza: Kako je Horvatinčić zgazio Talijane

Jedan oglas u Narodnim novinama vratio je film unatrag. U njemu stoji da se trgovačkom društvu Marina Kremik iz Primoštena priznaje status poštenog nalaznika jahte Santa Pazienza. Ovlaštenu osobu koja polaže pravo na navedeni objekt poziva se da u roku od 15 dana podmiri Kremiku deset posto vrijednosti broda, odnosno onoga što je od njega ostalo kad ga je prije 15 godina pregazila jahta Tomislava Horbvatinčića. Ako se to ne dogodi, jahta Santa Pazienza postaje vlasništvo marine u kojoj, eto, 15 godina leži kao krunski dokaz u slučaju Horvatinčić. 

Podsjetimo, 16. kolovoza 2011. u moru kod Primoštena dogodila se pomorska tragedija koja će godinama zaokupljati hrvatsku javnost i pravosuđe. Zagrebački poduzetnik Tomislav Horvatinčić upravljao je 12-metarskom motornom jahtom Santa Marina, koja je pri brzini od približno 26 čvorova naletjela na talijansku jedrilicu Santa Pazienza. Na jedrilici su bili supružnici Francesco i Marinella Salpietro. Oboje su poginuli.

Pomorski vještaci kasnije su utvrdili da je Horvatinčić imao približno četiri minute za pravodobno uočavanje opasnosti i izbjegavanje sudara. Njegovo plovilo nije promijenilo ni brzinu ni smjer na način potreban da se spriječi tragedija, pisala su 24sata. 

Posebno je važno ono što se dogodilo nakon sudara. Telefonski ispisi i dokumentacija iz istrage pokazuju da je u 11:26:38 sati s Horvatinčićeva mobitela nazvan odvjetnik, dok je poziv policiji evidentiran tek u 11:31:05. Najprije je dakle zvao odvjetnika. Pa pozvao pomoć. 

Rekonstrukcija koja slijedi temelji se na radarskim podacima, nalazima pomorskih vještaka, sudskim iskazima, telefonskim ispisima i novinskim izvještajima iz 2011. te kasnijih suđenja.

Santa Marina bila je motorna jahta. Dužina joj je12 metara, snaga motora približno 900 KS. Za kormilom je 16. kolovoza Horvatinčić, a na brodu je i Anica Đerđa Dilber. Plovilo se kreće prema jugoistoku, iz smjera Tribunja prema Hvaru.

Santa Pazienza je također dužine oko 12 metara. Na brodu su Francesco i Marinella Salpietro, dugogodišnji posjetitelji hrvatskog Jadrana. Jedrilica se tog dana kreće prema sjeveroistoku, u smjeru Primoštena.

Kako je izneseno na suđenju 2012. godine, brzina Horvatinčićeve jahte u trenutku sudara je između 25,9 i 26,4 kilometra na sat. A brzina Santa Pazienze jedva nešto veća od četiri kilometra na sat. 

Prema ispisima koje je tad objavio Večernji list, Horvatinčić je telefonirao tijekom jutra, a posljednja zabilježena aktivnost prije sudara bila je u 10:46 sati. Sljedeći poziv s njegova mobitela zabilježen je tek u 11:26. To, naravno, ne govori što je u međuvremenu radio za kormilom. 

11 sati i 15 minuta U naknadno prikazanoj radarskoj dokumentaciji vide se putanje i promet u području otočića Maslinovik i Barilac. Prema svjedočenju koordinatora nadzora pomorskog prometa Ivana Paušića, raspoloživ je prikaz do 11:15, a zatim nastaje prekid jer su plovila bila zaklonjena otočićem. 

11.16 - 11.17 minuta Ovisno o prihvaćenom vremenu sudara, ovo je približno razdoblje u kojem je Horvatinčić još imao četiri minute za reakciju, prema procjeni pomorskih vještaka. Jedrilica mu dolazi s desne strane. Pri normalnom motrenju mogao je uočiti opasnost i poduzeti manevar. Ne postoje dostupni podaci koji omogućuju da se utvrdi točna sekunda kada ju je stvarno vidio.

11.18 - 11.19 Motorna jahta nastavlja plovidbu velikom brzinom. Jedrilica je znatno sporija. U dostupnim nalazima nema potvrde da je Santa Marina u tom razdoblju poduzela odgovarajući manevar izbjegavanja. Vještaci su zaključili da je i mali, pravodoban otklon mogao spriječiti nalet.

11.10-11.21 Santa Marina udara u lijevi krmeni dio jedrilice, u predjelu kokpita gdje se nalaze supružnici. Jahta velikom brzinom prelazi preko jedrilice. Oštećenja su katastrofalna: razbijen je dio plovila, lomi se jarbol, a Francesco i Marinella zadobivaju smrtonosne ozljede i završavaju u moru. Prema obdukcijskim nalazima i kasnijim opisima u sudskoj dokumentaciji, oboje su preminuli neposredno pri udaru.

Rekonstrukcija nesreće

11.21-11.26  Svjedok Klaus Fusch, njemački turist koji je plovio u blizini sa suprugom i dvije kćeri, kasnije je opisao da je njegova mlađa kći čula udarac. Obitelj je ugledala jedrilicu sa slomljenim jarbolom, a Fusch je dalekozorom zamijetio da se jedrilica kreće u krug. Oko 50 metara dalje vidio je plavi motorni brod.

Kada je doplovio do njega, zatekao je uplakanu ženu i muškarca koji telefonira. Točan trenutak Fuschova dolaska nije moguće pouzdano smjestiti u pojedinu minutu.

11.26:38 S Horvatinčićeva mobitela upućen je poziv odvjetniku Željku Bekini. Prema Bekininu iskazu u istrazi, nazvala ga je Anica Đerđe, uplakana, i rekla da su doživjeli sudar. Zatim je razgovarao s Horvatinčićem, koji je zvučao potreseno i govorio da se dogodila nesreća. Prema odvjetnikovu iskazu, tijekom tog razgovora nije mu spomenuto da je dvoje ljudi poginulo.

11.27 Prema iskazu koordinatora pomorskog prometa, radarski prikazi ponovno se pojavljuju nakon 11:27. To omogućuje praćenje dijela putanje nakon nesreće, ali ne popunjava prazninu u kojoj se dogodio sam udar

11:31:05 S Horvatinčićeva mobitela evidentiran je poziv na tadašnji policijski broj 92. Prema objavljenim telefonskim ispisima, trajao je približno deset sekundi. Iz samog ispisa nije jasno je li uspostavljen razgovor i što je tom prilikom rečeno. To je gotovo deset minuta nakon približno utvrđenog vremena sudara. 
Večernji.
11:31:56 Horvatinčić zove Nenada Teklića. Razgovor se nalazi u telefonskim ispisima koje je analizirao Večernji list. Sadržaj razgovora nije javno pouzdano rekonstruiran.
11:34:39 Sljedeći poznati poziv upućen je skiperu Saši Kvarantanu. U tom razdoblju Horvatinčićeva jahta također ima oštećenja te u nju prodire voda.
11:37:56 Poziv osobi povezanoj s kupnjom jahte Horvatinčić zove Nevija Sokolića, direktora nautičke tvrtke Yachting Pivatus, preko koje je 2007. kupio Santa Marinu. U dostupnoj dokumentaciji navedeni su vrijeme i primatelj poziva, ali ne i potvrđen sadržaj razgovora.
11:39–48 Prema telefonskim ispisima, Horvatinčić više puta komunicira s osobama čiji su telefoni registrirani na njegovu poslovnu grupaciju. Kasnije će javnosti biti poslano priopćenje u kojem navodi da mu je otkazao upravljački sustav jahte.
11:42 nadalje Od 11:42, prema naknadno objavljenoj analizi telefonskog prometa, zabilježeni su dolazni pozivi pomorske policije i Lučke kapetanije. 
Večernji.hr
12:00–14:00 Policijska i pomorska tijela istražuju mjesto tragedije. U prvim vijestima navodi se da su dvije osobe pale u more i da se za njima traga. Oko 14 sati službeno je potvrđen pronalazak tijela muškarca i žene. Obojica stradalih nisu preživjela udar; riječ je o Francescu i Marinelli Salpietro.

Jedan od najvažnijih iskaza tijekom istrage dao je njemački turist Klaus Fusch. On je bio na jahti sa suprugom i dvjema kćerima kada je mlađa kći začula udarac. Fusch je opisao tri osobito važna detalja.

Prvo, ugledao je jedrilicu slomljenog jarbola koja se kretala u krug. Drugo, na pedesetak metara udaljenosti nalazio se plavi motorni brod. Treće, kada se približio Horvatinčićevoj jahti, ondje je zatekao ženu koja plače i muškarca koji telefonira.

Fusch je pitao je li policija obaviještena, ali se nije mogao sjetiti je li dobio odgovor. Potom je otišao do talijanske jedrilice, gdje je ugledao tijela u moru. Kada se vratio do Santa Marine, vidio je da u jahtu prodire voda. Prema njegovu iskazu, Horvatinčić je skupljao stvari. Fusch je preuzeo Anicu Đerđe na svoju jahtu, a Horvatinčić je motornim brodom krenuo prema obližnjem otočiću.

Posebno je značajan Fuschov opis da Horvatinčić nije krenuo prema najbližem otočiću, nego je promijenio smjer za približno 90 stupnjeva i nasukao plovilo na udaljeniji otočić. Svjedok je također tvrdio da je motor jahte cijelo to vrijeme radio. Riječ je o Fuschovu iskazu u istrazi, prenesenom u Večernjem listu u siječnju 2012., a ne o zasebnoj, sekundno preciznoj radarskoj rekonstrukciji.

Prema iskazu policijskog dužnosnika Ive Bulata, policija je na oštećenoj jahti pri dolasku zatekla ronioca koji je radio na oštećenjima te dvojicu radnika koji su ispumpavali vodu. To dodatno otvara pitanje redoslijeda intervencija nakon tragedije. 

Zašto Horvatinčić nije izbjegao sudar?

Ključni odgovor dali su pomorski vještaci. Sudski nalazi ukazivali su na to da je vidljivost bila dobra. Prema vještačenju iznesenom 2012., jedrilicu je bilo moguće zamijetiti sa znatne udaljenosti, a njezin trup i smjer kretanja mogli su se razaznati već na približno 3,7 kilometara. To je ostavljalo nekoliko minuta za reakciju.

Pomorski propisi nalagali su Horvatinčiću da kao zapovjednik plovila kojem drugo motorno plovilo dolazi s desne strane poduzme manevar izbjegavanja. Santa Pazienza u trenutku nesreće kretala se na motorni pogon, prema podacima iznesenima u postupku.

U obrazloženju presude iz 2019. sud je zaključio da Horvatinčić nije pravilno motrio promet i da nije uočio plovilo koje je morao uočiti. Pritom se njegova jahta nastavila kretati bez odgovarajuće promjene brzine i smjera.

Tri su bila moguća objašnjenja tragedije:

Prvo objašnjenje: otkazale su komande

Na dan nesreće Horvatinčić je u priopćenju tvrdio da je otkazao upravljački sustav te da je pokušao upozoriti osobe na jedrilici. To je bila njegova početna javna verzija događaja, a ne zaključak sudskih vještaka.

Drugo objašnjenje: sinkopa

U sudskom postupku obrana se pozivala na mogućnost kratkotrajnog gubitka svijesti. Medicinske vještakinje nisu mogle sa sigurnošću potvrditi ni isključiti da se sinkopa dogodila. Sudsko vijeće 2017. prihvatilo je argument obrane, ali je ta oslobađajuća presuda ukinuta. Sutkinja Maja Šupe bila je ta koja je oslobodila je Horvatinčića prihvativši njegovu obranu o sinkopi, iznenadnom gubitku svijesti. Ona je kasnije, 2022. uhićena zbog primanja mita od 15.000 eura za oslobađajuću presudu drugom optuženiku, poduzetniku Blažu Petroviću. U srpnju 2026. nepravomoćno je osuđena na četiri i pol godine zatvora.

Konačni sudski zaključak: propust u upravljanju

Na trećem suđenju sud je odbacio tezu da je gubitak svijesti razlog zbog kojeg Horvatinčić nije odgovoran. Utvrdio je da nije postupao s dužnom pozornošću, da nije pravilno motrio promet i da nije izbjegao sudar.

Značajan dokaz bila je i skica koju je Horvatinčić vlastoručno nacrtao u 15:15 na dan nesreće. Na njoj je prikazao položaje plovila, njihove smjerove i mjesto sudara. Istražitelj Lučke kapetanije Boris Seljanovski potvrdio je nastanak dokumenta, koji je na trećem suđenju prihvaćen kao dokaz.

Suđenje Horvatinčiću bilo je mučno i šokantno. U studenom 2015.    prva presuda: uvjetna zatvorska kazna od jedne godine i osam mjeseci, poslije ukinuta. U listopadu 2017. sslobađajuća presuda zbog prihvaćene teze o sinkopi, poslije ukinuta. U ožujku 2019.    treće suđenje: osuđen na četiri godine i deset mjeseci zatvora. U prosincu 2019. potvrđena je pravomoćna osuđujuća presuda
Bio je 14. srpnja 2021. kad se Horvatinčić javio na izdržavanje zatvorske kazne, a 18. srpnja 2025. kad je pušten na uvjetni otpust. 

Prema presudi, tragedija se nije dogodila u okolnostima loše vidljivosti ili nevremena. Bila je riječ o plovidbi pri dobrim vremenskim uvjetima, pri čemu je brzo motorno plovilo udarilo u znatno sporiju jedrilicu. Prema pravomoćno potvrđenoj osuđujućoj presudi, sudar je bio posljedica Horvatinčićeva kažnjivog postupanja.

Kako su pisala 24sata, Tomislav Horvatinčić kaznu je služio u zatvoru poluotvorenog tipa pa ga se moglo vidjeti i na zagrebačkoj špici kako jede sladoled i uživa u društvu samozatajne plavuše koja ga je posjećivala i u toplicama. Dio kazne je odradio i u Valturi, a u Tuheljskim Toplicama vrijeđao je i prijetio ljudima koji su ga slikali dok je s plavušom bio na rehabilitaciji

Sve Horvatinčićeve nesreće

Tri nesreće, četvero mrtvih i više od tri desetljeća prometnih tragedija. Toliko je, prema dokumentaciji i ranijim istraživanjima 24sata, iza Tomislava Horvatinčića, zagrebačkog poduzetnika čije su prometne nesreće i sudski postupci godinama izazivali pozornost hrvatske javnosti. Dvije su se dogodile na zagrebačkim ulicama, a treća na moru kod Primoštena. U svakoj su poginuli ljudi. U prvoj je stradala 75-godišnja žena, u drugoj još jedna pješakinja, a u trećoj talijanski bračni par koji je plovio svojom jedrilicom.

Između tih tragedija Horvatinčić je sudjelovao i u drugim prometnim nesrećama, a policija je evidentirala desetke njegovih prometnih prekršaja. No, priča o njegovim kobnim vožnjama počela je još u veljači 1980. godine, kada je na pješačkom prijelazu u Zagrebu automobilom naletio na majku i kćer.

11. veljače 1980. – Pregazio majku i kćer, jedna je umrla, a on pobjegao

Prva prometna nesreća sa smrtnim ishodom dogodila se 11. veljače 1980. godine u Zagorskoj ulici na zapadnom dijelu Zagreba. Horvatinčić je upravljao Volkswagenom kada je na pješačkom prijelazu naletio na dvije žene, 75-godišnju Mandu Vučković iz Zaprešića i njezinu kćer Slavu Nosek.

Udarac je bio težak. Manda Vučković zadobila je smrtonosne ozljede te je preminula u vozilu Hitne pomoći. Njezina kći teško je ozlijeđena, ali je preživjela.

Prema rekonstrukciji koju su objavili 24sata, Horvatinčić se nakon naleta zaustavio, pogledao ozlijeđene žene, a zatim se udaljio s mjesta nesreće. Nije im pružio pomoć niti je pozvao policiju ili Hitnu pomoć.

Sljedeće večeri sam se prijavio nadležnom sucu. Svoj bijeg kasnije je objašnjavao strahom od krvi, za koji je, prema navodima 24sata, pribavio i psihijatrijsku potvrdu.

Posebno je zanimljiv sudski epilog. Prema pisanju 24sata iz rujna 2026., državno odvjetništvo odustalo je tad od kaznenog progona jer nije smatralo da je Horvatinčić kriv. Obitelj stradale žene potom je pokrenula privatni postupak. Četiri godine nakon nesreće Horvatinčić je osuđen na šest mjeseci zatvora, ali uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine.

Godinama poslije, 2015., unuka poginule Mande Vučković, Marija Nosek, javno je govorila o obiteljskoj tragediji. Prisjetila se svjedočanstava očevidaca prema kojima je Horvatinčić nakon udarca nakratko izašao iz vozila, pogledao što se dogodilo i otišao. Obitelj je, kako je tada rekla za emisiju Provjereno, od njega očekivala barem ispriku.

Veljača 1989. – Druga poginula žena na zagrebačkoj Aleji Bologne

Devet godina nakon prve tragedije Horvatinčić je ponovno sudjelovao u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom.

Krajem veljače 1989. godine na zagrebačkoj Aleji Bologne prebrzom je vožnjom izazvao nesreću u kojoj je život izgubila Nada Petrović iz Zagreba.

O ovoj nesreći u javnosti je ostalo znatno manje podataka nego o onoj iz 1980. godine. Nisu poznati svi detalji sudskog postupka, okolnosti naleta niti točna brzina kojom je Horvatinčić vozio.

Međutim, u članku objavljenom u rujnu 2026. godine 24sata navode da je Horvatinčić zbog prebrze vožnje kažnjen s 4000 tadašnjih jugoslavenskih dinara. List ističe da je to jedini podatak o sankciji do kojeg su uspjeli doći.

Nije, dakle, moguće na temelju dostupnih izvještaja pouzdano utvrditi je li za smrt Nade Petrović protiv Horvatinčića vođen kazneni postupak i kako je eventualno završio.

Bila je to druga poginula žena u prometnim nesrećama koje je Horvatinčić izazvao u manje od deset godina.

5. siječnja 2009. – Sudar kod Bregane, ozlijeđena četveročlana obitelj

Iako u ovoj nesreći nitko nije poginuo, važna je za razumijevanje Horvatinčićeve prometne prošlosti.

Dana 5. siječnja 2009. godine na Žumberačkom putu pokraj Bregane Horvatinčić je upravljao Range Roverom. Prema policijskim utvrđenjima koje su prenijeli 24sata, vozio je prebrzo s obzirom na zimske uvjete, izgubio nadzor nad automobilom, prešao na suprotnu stranu ceste i izravno se sudario s Opel Astrom.

U Astri je bila četveročlana obitelj: muškarac, žena i dvoje djece, devetogodišnji dječak i 11-godišnja djevojčica. Svi su zadobili lakše ozljede. Prema svjedočenjima očevidaca, Horvatinčić je nakon sudara telefonirao, a roditeljima obećao kupiti novi automobil. Poslije je posjetio ozlijeđenu djecu u Klaićevoj bolnici.

Za ovu nesreću kažnjen je prekršajnim nalogom. U tom je razdoblju već imao pozamašan prometni dosje. Prema policijskim podacima koje su objavili 24sata, od 28. kolovoza 1999. do 15. veljače 2011. počinio je ukupno 31 prometni prekršaj, među kojima su bila i teža prekoračenja dopuštene brzine.