Ministar državne imovine Goran Marić podnio je u ponedjeljak neopozivu ostavku na funkciju. Tijekom obraćanja u Novom Vinodolskom izjavio je:

"Podnio sam neopozivu ostavku premijeru Plenkoviću i uputio zahtjev za aktiviranje saborskog mandata. Niti jedan dan od utemeljenja Ministarstva nisam proveo u mirnim uvjetima. Radio sam pod programiranim pritiskom i okolnostima u kojima sam postao meta. Medijska orkestracija postala je prioritetnija u odnosu na ozbiljan posao i proces oživljavanja državne imovine. Nisam u stanju prihvatiti neviđeni udar na dostojanstvo, mir i integritet moje obitelji. Uznemiravanje moje obitelj ostavlja potpuno nebitnim sve druge okolnosti koji dovode do moje ostavke. Donijeli smo zakone kojima smo okončali praksu otimanja državne imovine i ti zakoni su uzrok što sam postao meta i dao ostavku. Nisam više dostupan jer sam već vratio mobitel Ministarstvu. Svima koji žele moj život pretvoriti u kaos, poručujem da neće uspjeti." 

Prave vrijednosti HDZ-ovci misle da je bolje lagati i muljati o imovini

Međutim, kako je Express već ranije pisao, Marić je bio na premijerovoj crnoj listi već jedno dulje vrijeme.  On je jedva ušao u Vladu i za njega je napravljeno novo Ministarstvo državne imovine. Plan upravljanja imovinom nije bio realiziran tamo u veljači 2018. otkad se razmišlja o Marićevoj smjeni.

Marić se navodno trudio, želio sve raditi na bolji način, ali nije uspio. Taj realni neuspjeh je ipak više u pozadini. Prema nekim izvorima, Marić se naljutio na premijera jer nisu prošla neka njegova kadroviranja, pa čak nije ni sazivao koordinacije kojima treba predsjedati. 

Rođen u Grudama 1959. godine, završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu i godinama je radio Vjesniku i Tisku. Upravo to razdoblje došlo je u javnost kad je Ivica Todorić počeo govoriti kako je Marić dolazio na otok Smokvicu i to u "društvu visokih dama".

Onako usput je Gazda je insinuirao da je riječ o natjecateljicama za Miss Universe iz vremena dok je Tiskara Vjesnik imala tu licenciju, a Marić je sjedio u upravi Tiskare. Naravno da je ministar promptno demantirao te izjave i kazao da nikad ranije nije bio na Smokvici.

"On kao pojedinac nije u mom fokusu, u mom fokusu je bolje upravljanje državnom imovinom koja je prošlih godina i zbog servilnosti bivših političkih struktura bila nezakonito korištena. Osobno ne mislim nikad ništa koristiti besplatno, niti sam to prije radio", izjavio je Marić. 

Predsjednik na udaru HDZ-ovci: Kako smo bojkotirali Plenkija na izborima

1999. godine, otprilike u vrijeme kada je Hajduku dosudio onaj penal u Vukovaru, na Ekonomskom fakultetu je obranio doktorat. Za doktorat proučavao je temu upravljanja poslovnim odnosima u sustavu poslovnog marketinga, a kasnije je napisao dvije knjige. 

Početkom listopada 2016. godine ministarstvo kulture predstavilo je rezultate programa otkupa knjiga. Na 17 stranica detaljno su navedene knjige, autori i izdavači brojnih knjiga koje je ministarstvo otkupilo u programu gdje nastoje "obuhvatiti djela od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost, djela suvremene domaće književnosti i publicistike te sabrana, odabrana i kritička izdanja – djela hrvatskih autora".

Pri samom dnu trinaeste stranice piše da ministarstvo otkupljuje 85 primjeraka knjige bivšeg ministra državne imovine Gorana Marića "Slom lažnog proroštva" po cijeni od 159 kuna. Ukupno je to 13.515 kuna koje je ministarstvo kulture dalo tvrtki Scriptum Temporis j.d.o.o. za nakladničku aktivnost.

Odlučite li se na pretraživanje interneta da provjerite išta o Scriptum Temporis, nemojte se iznenaditi ako ne pronađete ništa. Prema podacima s Trgovačkog suda u Zagrebu, ta tvrtka je ušla u likvidaciju 1.1.2017. godine. Međutim, dubljim pretraživanjem javno dostupnih podataka, doći ćemo do doista zanimljivih činjenica. Osnivač, upravitelj i u konačnici likvidator društva je Ante Marić, sin bivšeg ministra. 

Ovih dana se Ante spominjao kao jedan od kotačića komplicirane ministrove nekretninske mreže i on je relativno nedavno uselio u novi stan u zagrebačkoj Veslačkoj ulici vrijedan oko dva i pol milijuna kuna.

Nesuđeni ministar financija

Devedesete je, sada već bivši ministar, proveo na direktorskim pozicijama Hrvatske tiskare, Vjesnika i Tiska, a dolaskom Ivice Račana na vlast, Marić napušta vjesnikov neboder u zagrebačkoj Savskoj ulici. "Tada je počela druga faza privatizacije. Ali za razliku od 90-ih, kada je procesom upravljao Fond za privatizaciju, to je 2000., prema političkom nalogu, radio Trgovački sud preko politike stečajeva. Mislim da su to bili nedovoljno stručno pripremljeni postupci, tako da su se stečajevi u Hrvatskoj pokazali kao pravni postupak u kojemu su vlasnici stavili novac u džep hlača, a sakoe dali vjerovnicima", oštro je Marić kritizirao Račanovu politiku u razgovoru za Nacional prije više od deset godina.

Nešto kasnije, Marić se pridružio HDZ-u i relativno brzo se probio do mjesta šefa Saborskog odbora za financije. U mandatu premijerke Jadranke Kosor ozbiljno se razmišljalo da Marić postane ministar financija umjesto Ivana Šukera. Međutim, do toga nije došlo, a uskoro ni Kosor više nije bila premijerka.

Ivica Relković "Ja znam što će se dogoditi Plenkiju, Beri i još nekima"

Iz tog vremena zabilježene su dvije zanimljive stvari o Goranu Mariću. Prva je oštar sukob s bivšim guvernerom HNB-a Željkom Rohatinskim. Marić je za govornicom u Saboru rekao da je HNB "dijagnostičar koji nije donio nijednu konkretnu mjeru koja će pripomoći gospodarstvu i porastu zaposlenosti". To je toliko zasmetalo Rohatinskom da je navodno otišao na tajni sastanak s Jadrankom Kosor gdje je zamalo ponudio svoju ostavku.

Negdje u ljeto 2010. godine dogodila se možda i zanimljivija situacija. Marić je imenovan u saborsko istražno povjerenstvo zbog sumnji u malverzacije tijekom privatizacije Ine. Povjerenstvom je upravljala SDP-ovka Slavica Zgrebec, a pred njima su iskaze dali brojni političari, od Slavka Linića do bivšeg premijera Ive Sanadera.

Samo jednu želju ima

Godinama je u Saboru, aktivan je u stvaranju ekonomskog programa HDZ-a, a nakon godina bezuspješnih pokušaja ostvario je i svoju veliku želju.

Želju za ministarskom foteljom.

Prvi posao kojem je on prionuo bilo je povećanje broja zaposlenih. Dokumenti iz veljače 2017. godine, stotinjak dana nakon što je Plenkovićeva vlada preuzela vlast, pokazivali su da Marić želi poduplati broj zaposlenih u ministarstvu. Dok je to bio samo Državni ured za upravljanje državnom imovinom bilo je stotinjak zaposlenih, a Marić je to planirao povećati na 196.

Dvije godine kasnije, Jutarnji će objaviti informaciju da su takve planove i proveli uz neke druge izmjene. Uduplali broj zaposlenih i prepolovili termine za prijem građana.

Iako bi se o imovini trebao brinuti, dao je zeleno svijetlo za nagrđivanje zgrade vlastitog ministarstva. Umjesto originalnih drvenih okvira prozora i balkonskih vrata na zgradi u Dežmanovom prolazu na jednoj je vertikali, stavljen PVC materijal čija forma čak niti ne slijedi geometriju i profile pa djeluje plošno, jeftino te kao 'šaka u oko'.

Prodaje se Bogati stranci u lovu na luksuzne kuće u Hrvatskoj

Da bi stvar bila gora, to PVC ruglo koje je napravljeno od originalnih drvenih prozora stavljeno je ni manje ni više nego na ministrov ured.

Stručnjaci su nam potvrdili kako je riječ o besramnom kršenju pravila, iako inspekcija, očigledno, ne planira reagirati. Tako ne reagira niti kada ostali građani u zaštićenoj zoni jezgre grada nagrađuju vanjske fasade iako, barem formalno, takve prozore zabranjuju čak i na unutrašnjim dvorištima. 

Poznate su priče građana koji se obrate za pomoć Uredu za zaštitu spomenika, gdje im kažu da za zgrade izgrađene šezdesetih projektant prozora treba imati dozvolu Ministarstva kulture, a izvođač treba imati posebnu dozvolu da na takvim objektima išta mijenja, dok s druge strane neometano na secesijskim ili pojedinačnom zaštićenim zgradama niču užasi.

Prema pravilima struke niti jedan drugi materijal ne može kompenzirati ili zamijeniti drvo, posebno jer se s drvetom može postići volumen i oblik koji se uklapa u arhitekturu zgrada. 

"Svojedobna izmjena  stolarije na vanjskom zidu zgrade u Ulici Ivana Dežmana 10 u Zagrebu u kojoj je smješteno Ministarstvo državne imovine je bila nužna i to stoga što je postojeća stolarija bila u iznimno lošem stanju. 

Budući da zatečena stolarija nije bila funkcionalna tj. nije štitila od prodora vlage i kiše u unutrašnjost zgrade, rad u pojedinim prostorijama na spomenutoj adresi je bio ugrožen. Ministarstvo državne imovine stoga je odlučilo žurno ukloniti dotrajalu, a ugraditi novu svrsishodniju stolariju. 

Pritom skrećemo pozornost na činjenicu da je rješenje s novom stolarijom na vanjskim zidovima privremeno. Ministarstvo državne imovine vodi računa o čuvanju gradske i kulturne baštine te su u tijeku pripreme za dugoročnije rješavanje pitanja stolarije na vanjskom zidu zgrade u skladu sa stručnim i estetskim parametrima", rekli su nam iz ureda ministra Marića početkom 2018. godine.

Zvonko Šarić Tko je tajanstveni poduzetnik upleten u afere Gorana Marića?

Ovdje ćemo spomenuti i još jedan detalj iz ministrova mandata. Početkom 2017. godine, u jeku kampanje za lokalne izbore, Milan Bandić ponudio je Svetimiru Mariću, bratu bivšeg ministra, posao u Zagrebačkom holdingu. "Jučer sam nazvao predsjednicu Uprave Holdinga i rekao joj da čovjek koji 34 godine radi svoj posao pošteno i korektno može doći u Holding, u Integrirani promet ili u ZET kako bi nam pomogao", izjavio je Bandić pred novinarima.

Svetimir Marić, u tom dijelu nema nikakvog sarkazma, po svoj prilici doista zna svoj posao. Ne bi valjda bez ikakvog razloga bio 11 godina direktor tvrtke Tersus Eko u vlasništvu HŽ putničkog prijevoza. Sve do onog trenutka kad je u siječnju te godine dobio i otkaz o otpremninu od 35.000 kuna na ime šest plaća. Budimo prema čovjeku pošteni pa zaključimo da niti je to ikakva velika otpremnina, a i plaće o kojima ona svjedoči doista nisu iznosi koje bi čovjek očekivao na nekoj unosnoj direktorskoj poziciji. A onda nastaje skandal. Tri tjedna nakon proglašavanja tehnološkim viškom njega i još 126 radnika, HŽ ga uzima u svoj Tehnički servis željezničkih vozila. U upravu. Ministrovog brata.

Pod medijskim pritiskom je Svetimir, službeno svojom voljom, otišao iz TSŽV-a. "Zbog uvida u sve refleksije u javnosti, kojima je stvorena atmosfera medijskog linča zbog navodnog sukoba funkcije moga brata Gorana, ministra u Vladi RH, i mog imenovanja - povlačim svoj pristanak na obnašanje dužnosti člana Uprave Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o.", oglasio se Marić, ne ministar, priopćenjem.

Zbog Bandićevog postupka je i Povjerenstvo za sukob interesa imalo što za reći. "Dužnosnik Milan Bandić je u obnašanju dužnosti gradonačelnika Grada Zagreba postupio neodgovorno i nesavjesno te je propustio očuvati vlastitu vjerodostojnost te povjerenje građana da ne koristi javnu dužnost za utjecaj na odlučivanje Uprave navedenog trgovačkog društva (Zagrebački holding, op.a.) prilikom zapošljavanja radnika", stoji u odluci Povjerenstva gdje su promatrali sve okolnosti zapošljavanja Svetimira Marića. 

Nije ni najgori Plenki će 'smrdljivi' proizvod samo zamotati u novi celofan

Krajem travnja ove godine je Povjerenstvo otvorilo postupak protiv bivšeg ministra Marića gdje ispituju njegovu ulogu u postupku prodaje vile u Grškovićevoj ulici gdje je nekad bio ured bivšeg predsjednika Stipe Mesića. Kupac je bila firma Zvonka Šarića, poduzetnika koji je upleten u Marićevu nekretninsku mrežu. 

Marića je tjednik Globus svojevremeno prozvao da je u imovinskim karticama prijavio višestruko nižu vrijednost kuće u Živogošću od tržišne vrijednosti koju ona ima danas i koju je imala 2012. godine, kada ju je Marić kupio. 

Tjednik je problematizirao i različitu površinu te nekretnine u imovinskim karticama koje je podnio 2013. i 2016. godine, a podcrtava i činjenicu da je i ovu kuću i druge nekretnine Marić kupio od Zvonka Šarića

"Kuću sam dobio po cijeni po kojoj sam je dobio. Da je bila skuplja, ne bih je ni kupio, a zanimljivo da se sada, nakon sedam godina, netko bavi vrijednošću moje vikendice", komentirao je Marić za Večernji list. 

Kada je riječ o apartmanima u Turnju koje je 2001. također kupio od Šarića, objašnjava da je apartman koji je glasio na njegovo ime prodao nekoliko godina nakon kupnje i kupio manji apartman od 26 četvornih metara i maslinik u istom mjestu. Maslinik je, kaže, prodao kada je odlučio prijeći u Živogošće.

Apartman koji glasi na njegovu suprugu bio je prijavljen u imovinskoj kartici 2013. godine, a poslije je prodan, kaže Marić i dodaje kako 60.000 kuna koje je prijavio kao dodatni prihod nije bilo prihod od prodaje nekretnina, nego zarada od knjige - "Slom lažnog proroštva".

I tako se kraju privodi mandat čovjeka koji je imao samo jednu želju u životu. Imati što udobniju fotelju, ali će ga godinama pratiti glas neuspjelog ministra državne imovine s hrpetinom manjih i većih afera upravo u nekretinskom poslovanju.