Odlazak Lovre Kuščevića trebao bi normalizirati situaciju, stabilizirati Vladu, osnažiti premijera, omogućiti mu da nastavi tamo gdje je stao, kao da se ništa nije dogodilo. Jedan okaljani ministar je prebačen u Hrvatski sabor i idila se može nastaviti. Kada bi makar to bila istina. Kad bi Kuščević makar bio jedini. Kad bi čak bio najgori.
Ova Vlada nije bila normalna, stabilna ni funkcionalna čak ni prije nego što su izbile sve ove afere s Kuščevićem, pa neće biti ni nakon što je Kuščević pušten da se dostojanstveno povuče u saborsku fotelju. To naprosto nije moguće. Bilo je loše prije, bit će loše i poslije. Sjetimo se samo, prije dvije godine odlazak ministara Mosta iz Vlade trebao je stabilizirati Vladu i pročistiti usijanu atmosferu.
Zatim je odlazak Martine Dalić trebao osloboditi Vladu velikog tereta afere Borg i klijentelističkih tragova "lexa Agrokor", zadovoljiti nove koalicijske partnere i dati premijeru Plenkoviću šansu da krene ispočetka. Ali onda su se periodično, a katkad i u grupama, zaredali svi drugi ministri.
Damir Krstičević izazvao je aferu s neslavnom nabavkom izraelskih F-16. Tomislav Tolušić ukazao se sa svojim fotomontažama čije je objavljivanje na naslovnici novina premijer javno pohvalio. Onda je Gabrijela Žalac izazvala prometnu nesreću upravljajući autom bez važeće vozačke dozvole, nakon čega su u njezinu dvorištu otkrili crni Mercedes u vlasništvu poduzetnika kojemu je ministarstvo Žalac dalo novac na natječaju.
Pa se blamirala Nada Murganić. Pa smo se zgražali nad Milanom Kujundžićem. Pa je u središte pozornosti upao Goran Marić sa svojim kućama, vikendicama, stanovima i imovinskim karticama. A ne zaboravimo ni premijera Andreja Plenkovića i njegov putu Finsku na stranački skup Vladinim zrakoplovom, zbog čega Plenković vodi rat s Povjerenstvom za sprečavanje sukoba interesa.
Nikad mira, nikad stabilnosti, nikad normalnosti. S Lovrom Kuščevićem ili bez njega. Čak je i Pavu Barišića, sad već zaboravljenog ministra obrazovanja opterećenog aferom s plagijatom, Plenković u tišini izbacio s kvotom Mosta u rekonstrukciji Vlade. Sad ide nova rekonstrukcija. Koja će samo "smrdljivi proizvod zamotati u novi celofan".
Otišao je Lovro Kuščević, a zapravo je želio u zadnjoj podjeli fotelja u Bruxellesu otići Andrej Plenković. I sad bi on trebao krenuti ispočetka, još jače, još bolje, još vjerodostojnije. Agonija nije prekinuta, ona je nastavljena. Pritom se ne treba zadržavati samo na ministrima.
HDZ je u prvoj godini mandata prekinuo suradnju s glavnim koalicijskim partnerom Mostom, s kojim je utanačio temeljne reformske poteze. Zatim je uzeo HNS, koji ga sada ucjenjuje i daje mu ultimatume. Na Vladu se konstantno duri i Milorad Pupovac, a HDZ-ovci uzvraćaju da im je "dosta da im HNS i SDSS sole pamet". Je li to temelj za zdravu suradnju?
Vladajuća većina ovisi o gomili pojedinaca i "žetončića", karijerista, trgovaca, optuženika i ekstremista, koji oživljavaju hodajuće mrtvace iz Banskih dvora samo kako bi prolongirali svoj ostanak u fotelji zastupnika. A sad će im se priključiti i Kuščević, akter desetina afera donosit će zakone u parlamentu.
Zbog ovakve situacije međusobnih ucjena, nepovjerenja, oportunizma, afera i skandala, blokirano je bilo kakvo suvislo vođenje države, a o reformama da se i ne govori. Vlada je ostala bez glavnog ekonomskog stratega, Martine Dalić, bez glavnog koalicijskog partnera Mosta, bez dvoje ministara vanjskih poslova, bez političkog tajnika HDZ-a, a zamalo je ostala i bez premijera.
Ali sve će biti super kad ode Kuščević. Iako je Milijan Brkić još tu. Više smo se bavili sukobom interesa ministara, aferama i skandalima, promašajima i katastrofalnim potezima, nego što smo dobili suvislih reformi ili makar nagovještaja da bi u jednom trenutku ova vlas mogla potegnuti u pravom smjeru.
U Banskim dvorima sjede ljudi koji, s jedne strane, grade svoju diplomatsku karijeru, a s druge spašavaju svoj politički život. Premijer jednim okom gleda prema Bruxellesu, a drugim gleda kako da uz minimum napora, a još važnije i rizika, preživi do izbora. I zato, ova najavljena rekonstrukcija nema prevelikog smisla.
Ništa neće popraviti ovu Vladu, kao što je ni Kuščević nije mogao previše pokvariti. Možda će se pokrpati poneka fotelja, ali o poboljšanju nema ni govora. Teško je čak staviti ruku u vatru pa reći da će Vlada biti manje loša nego dosad. Jer stupnjevanje ove grozote davno je izgubilo smisao.
U takvoj situaciji jedino smisleno rješenje bili bi prijevremeni izbori, premda ni oni ne bi imali previše smisla u situaciji kad HDZ kao najjača stranka nema pravog koalicijskog partnera, osim eventualno SDP-a. Pa neka dva loša spase Hrvatsku. Ali makar bi se počistio nered, pomeli oni koji ne pripadaju u vlast, dalo građanima mogućnost da si izaberu neke druge koji će im - kao i dosad - priuštiti nove blamaže, skandale i afere.
Ali evo, jedna dobra vijest: da Kuščević nije postao ministar u Vladi, vjerojatno bi zauvijek ostali zakopani njegovi poslovni dealovi na Braču. Bolje novo dijeljenje karata nego preslagivanje postojećih. Ako ništa drugo, bio bi to dragocjeni doprinos normalizaciji Hrvatske. Više od bilo koje smjene bilo kakvog ministra u ovoj skandaloznoj Vladi.
