Milorad Pupovac (SDSS), jedan od partnera HDZ-a, progovara o aferi Mailovi, koja je rezultirala ostavkom potpredsjednice Vlade, zahtjevima oporbe za prijevremenim izborima, referendumskoj inicijativi za promjenu izbornog zakona, ali i odnosima Hrvatske i Srbije.

Martina Dalić, nakon prvotnog odbijanja, podnijela je ostavku. Što je prevagnulo? Ona se pozvala na nezadovoljstvo koalicijskih partnera.

Koalicijski partneri su obvezni voditi računa o stabilnosti i političkoj kredibilnosti Vlade. Rukovođeni time, neki od partnera, među kojima i SDSS, smatrali su da se mora napraviti, ono što se mora napraviti. Voljeli bismo da do toga nije došlo, ali opterećenje je postalo preveliko i to je bio poteze koji je trebalo učiniti.

Spomenuli ste politički kredibilitet Vlade. Je li on narušen aferom Mailovi i smatrate li da je dovoljna samo ostavka Martine Dalić?

Riješeno je najprvo pitanje izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka. Kad su se u međuvremenu saznale nove činjenice, riješeno je pitanje potpredsjednice Vlade. Sada su se stekle pretpostavke da Vlada zauzme drugačiji smjer i ako je potrebno napravi dodatne poteze, koji će dodatno stabilizirati proces postizanja nagodbe i izlaska Agrokora iz krize te pružiti argumente javnosti da Vlada tome pristupa odgovorno.

Na koje poteze mislite?

O tome što će biti potrebno napraviti razgovarat će se vrlo intenzivno unutar vladajuće koalicije. Nismo tu radi ničije avanture niti da bi ovaj posao dovršili s nečasnim otpustom. Ovdje smo da bi taj posao završili uspješno i bez tereta koji su se pojavili u jednoj fazi. Govorim o akterima, koji su u to bili uključeni operativno i koji su, bez obzira na moguće zasluge, nažalost kontaminirali jedan dobro započeti posao. Vlada i koalicija moraju pokazati maksimalnu odlučnost i spremnost da otklone sve što predstavlja teret za rad izvanredne uprave i funkcioniranje Vlade.

Očekujete li daljnje objavljivanje mailova? Dio njih pokazuje da je premijer sve znao.

Trenutno najnepovoljnije za zemlju, ekonomiju i sam Agrokor je daljnje političko destabiliziranje i produbljivane političke krize, koja je ionako nekoliko godina prisutna u Hrvatskoj. Svatko tko misli da postoji jednostavno rješenje za izlazak iz te političke krize ili je avanturist, pa mu je sasvim svejedno, ili nema dobre namjere, pa onda zna zašto to čini. Mi moramo učiniti sve da prestanemo biti taoci nasljeđa krize Agrokora i kontaminiranih postupaka ljudi, koji su rješavali krizu na način na koji su rješavali. U suprotnom naći ćemo se u političkom kaosu i na rubu ekonomskog ambisa.

Martina Dalić i dalje otklanja svoju odgovornost, premjer govori o "malim sjenama". Je li ova ostavka dovoljna?

Dogodilo se što se moralo dogoditi. To nije samo pitanje javne percepcije nego političke kulture.
Na osnovi ovog iskustva Vlada treba zauzeti jasan politički smjer i djelovanje s novim transparentnim pristupom koji neće buditi sumnje. Svi se moramo naviknuti i Vlada se mora pripremiti na to da svojim postupanjem stvara novu kulturu kriznog menadžmenta u politici i ekonomiji, koja će sačuvati demokratski i zakonit karakter i koja neće otvarati prostor sumnjama. Članica smo EU i moramo se ponašati skladu s pravilima Unije, što od nas očekuju građani.

Ostalo je upražnjeno mjesto potpredsjednice Vlade i ministra gospodarstva.Treba li tražiti nasljednika ili ići na spajanje ministarstva?

Vlada treba potpredsjednika za ekonomiju i sasvim sigurno treba staviti ekonomiju i energetiku pod jednu kapu, kao što je to bilo ranije. Sad je prilika da se to napravi. Tko god dođe na tu funkciju imat će izazovan posao, a Vlada i koalicija će morati dati jasne upute kako i na koji se politički način nositi s izlaskom Agrokora iz krize.

Vidite li na tome mjestu Tomislava Ćorića, Ivana Vrdoljaka ili nekoga izvan Vlade – nestranačkog čovjeka neopterećenog posljednjim događanjima?

Pretpostavljam da je najrealnija opcija da to bude netko iz sadašnjeg sastava Vlade i mislim da bi bilo najbolje da taj netko dođe iz HDZ-a.

Je li ostavkom Martine Dalić otežana pozicija premijera, jer se ona smatrala njegovim gromobranom u slučaju Agrokor?

Premijer je uvijek najodgovorniji i tu odgovornost nitko drugi ne može imati i nema. Predsjednik Vlade ima priliku, unatoč percepciji koja je stvorena u javnosti i ozbiljnim prigovorima koji se mogu čuti, ojačati svoj premijerski kapacitet. Mi očekujemo da Vlada ojača svoje performanse, politički i operativni akcijski kapacitet. Tu je premijerova prilika.

Akcijski kapacitet koji spominjete, trebale bi biti i reforme o kojima posljednjih godina samo slušamo, a vrlo malo ili gotovo ništa se ne miče s mrtve točke. Može li vladajuća s tankom većinom iznijeti reforme? Imate li snage za to?

Nastavak na sljedećoj stranici...

Podsjetit ću da smo od 2003. do 2007. djelovali sa 77 zastupnika. Važno je da Vlada ima jasan cilj koji će prezentirati javnosti. Vi kažete reforme, ja kažem da. Razlika u odnosu na to razdoblje je da nije bilo krize kao što je Agrokor i ovako duboke političke krize, koju imamo u političkim strankama, javnosti i društvu te ozbiljnim ultrakonzervativnim napadima na sve politi??ke institucije. Otvoreni problem Agrokora iscrpljuje energiju Vlade kada su u pitanju ostali programi, koji bi trebali donijeti reforme. No to sve mora poslužiti predsjedniku Vlade kao kohezivni faktor, nužno je prepoznati glavne politike oko koje će se okupiti koalicija kako bi se povratilo povjerenje u funkcioniranje države, a time i otpor onima koji ga destruiraju iz različitih razloga.

Kako gledate na oporbu, poput čelnika SDP-a, koji zazivaju prijevremene izbore?

Opozicija ponekad mora govoriti ono u što ne vjeruje previše. Sasvim sam siguran da ima mnogo onih koji govore "izbori" i "ostavka Vlade" sad, a mole Boga da do toga ne dođe. Osim onih koji su se za to već pripremili ili se pripremaju da preuzmu vlast, a koji imaju debelu pozadinu koja nije političko-stranačka nego je druge vrste. A to je druga priča.

Na koga mislite?

Na one koji se pokrivaju kritikom politike, a zapravo imaju vrlo netransparentne i opasne političke ciljeve.

Imamo dvije referendumske inicijative. Osvrnut ćemo se na onu za promjenom izbornog zakonodavstva, kojom se žele smanjiti prava nacionalnih manjina odnosno onemogućiti ih da se odlučuju o povjerenju Vladi i proračunu. Očekujete li zaštitu Sabora?

Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda temeljne ustavne vrijednosti, a među kojima su ljudska i manjinska prava, ne mogu se mijenjati na referendumu. Referendum u zemljama koje nemaju razvijenu tradiciju, koje su opterećene nacionalističkim, ratnim i drugim sukobljavanjima mogu biti vrlo opasni za postignuti nivo prava, ustavne vrijednosti i ustavnu stabilnost zemlje. Ustav ne trpi i ne voli da se njime rješavaju pitanja poput izbornih jedinca ili preferencijalnog glasanja. Ustavni sud to ne bi smio ili ni trebao dozvoliti. Nisam siguran da ljudi, koji su pokrenuli inicijativu, imaju na pameti išta od toga. Oni imaju svoje političke ciljeve, a to je da na nezadovoljstvu ljudi i animozitetu prema nacionalnim manjinama pokušaju mobilizirati građane za svoje političke ambicije. Njihove političke ambicije su poznate, a to je ne otkrivati što hoćemo, a istovremeno voditi zemlju što je više moguće unazad, pokrivajući se voljom naroda, kao što su se znali pozivati pojedini desni ultrakonzervativni i opasni historijski pokreti.

Europska komisija upozorava da nam u zemlji rastu govor mržnje i netolerancije. Smatrate li se dijelom odgovorni za ovakvo stanje? Dio ste vladajuće koalicije. Jeste li premijera upozorili, ako to ne prestane, da više nećete moći biti dio te većine?

To je otvoreno nakon što smo ušli u EU. Pojedini crkveni krugovi su smatrali da se tim činom oni koji su osuđeni kao ratni zločinci mogu slaviti kao nacionalni heroji, određivati kakva će Hrvatska biti i pisati svoju povijest što dovodi do rehabilitacije ustaštva i ultrakonzervativne ideologije. Istovremeno smo imali stanje u HDZ-u, koji je 2015. sastavio Vladu, koja je bila na tome valu. Sad se tome treba suprotstaviti jer taj val nije slab.

Ima li Andrej Plenković snage to presjeći?

Ako želi da Vlada opstane i da zemlju ponovno ne pokrije val ultrakonzervativnog, profašističkog, totalitarnog desnog političkoga kursa, morat će on, ali i predsjednica te sve državne institucije i stranke, odlučnije djelovati protiv toga. To je stvar obrane parlamentarizma, europskih vrijednosti i Hrvatske same od najcrnjeg dijela njezine povijesti.

Hrvatska i Srbija često zaoštravaju odnose. Kako relaksirati odnose nakon posljednjeg incidenta, koji je rezultirao prekidom službenog posjeta Beogradu hrvatskog izaslanstva?

Loši odnosi i njihovo obnavljanje loše je za Hrvatsku i Srbiju. Prošlo je vrijeme kad se moglo misliti da od toga može prosperirati bilo koji Srbin ili Hrvat ili bilo koja od država. Sve iza nas pokazuje da to nije tako. Hrvatska i Srbija moraju se usmjeriti prema suradnji, a ljude koji to ometaju smjestiti na mjesto s kojega to neće moći činiti. Zato su potrebni lideri i jasne političke poruke s jedne i druge strane. Nismo više u situaciji da jedni drugima držimo lekcije. Jedni i drugi mnogo smo izgubili i gubimo iz dana u dan demografski, ekonomski i geopolitički. Ako to ne shvaćamo, radimo protiv interesa vlastitih naroda i država. Ako se išta u ovom trenutku nameće kao imperativ Hrvatskoj, kao članici EU, je to da zauzme politički smjer te da učini sve što je moguće da dođe do suradnje čak i onda kad se nailazi na nesporazume. Potrebno je što prije obnoviti komunikacije koje su narušene i vratiti se u normalno stanje.

Srbijanska premijerka zvala je Andreja Plenkovića, on se tada nije javio. Smatrate li da bi premijer sad trebao uzvratiti poziv.

Sad u Hrvatskoj nije taj trenutak. Premijer ima prečeg posla, ali čim se političke prilike i situacija oko Agrokora konsolidira nema sumnje da komunikacija treba otpočeti. Gospođa Brnabić je opredijeljena za europsku perspektivu Srbije i dobre odnose za Hrvatskom, to znam. Nema potrebe da se ona isključuje iz toga da se odnosi grade na dobrobit obije zemlje.

Kako vidite Hrvatsku budućnost, što su najveće prijetnje, a koji su izazovi?

Velika odgovornost je na Vladi, predsjednici i političkim strankama da se sačuva ono što je dobro i vratiti povjerenje građana u državu, političke institucije, jer toga nema. Bez povjerenja ne može nitko raditi niti se može vidjeti bilo koji pozitivan cilj. To je ono što predstavlja alarmantnu potrebu Hrvatske, koja se našla u jednoj vrsti zrakopraznog prostora i situaciju u kojoj ne zna što bi sa sobom, a nude se rješenja koje možemo kratko definirati: Bože me sačuvaj takvih rješenja i takvih planova. To je razlog zašto je potrebno da se probudimo i da ovo što se dogodilo s Agrokorom i Martinom Dalić posluži kao okidač da se trgnemo za širi kontekst i šire politike, kako sami sebe ne bismo zakopali.