Slučaj Daniel Nivel: Iščupali su prometni znak i tukli ga do kome. Ćiro nazvao Tuđmana

Tko bi stvar izveo tako maestralno nego Ćiro Blažević. U trenutku dok je cijeli svijet šokiran brutalnim napadom njemačkih huligana na francuskog policajca Daniela Nivela, bilo je to usred Svjetskoga nogometnog prvenstva 1998. godine, ponijeti sa sobom na utakmicu kapu policajca. Iz poštovanja, kao poruku da "Vatreni", koji će otići na korak do finala, suosjećaju s Francuzima.

Chapéu, Monseur Blažević. 

- Na treninzima tijekom SP-a francuski policajci su nas stalno čuvali. I zapovjednik policajaca gledao je jedan naš trening te me zamolio za razgovor. Govorio mi je da gleda kako pripremam momčad, da mu se čini kako sam neobičan čovjek te me zamolio da nosim kapu od njegova stradalog kolege Nivela, koji je bio u komi - ispričao je jednom Ćiro:

- Rekao sam mu da ću mu odgovoriti idući dan jer ja sam znao da moram pitati Franju Tuđmana smijem li na hrvatskoj klupi nositi francusku kapu. Predsjednik mi je odobrio i otad sam je imao na svakoj utakmici. Ta kapa je šetala kod svakoga, kod Bobana, Šukera… I, zamislite čuda, čovjek se probudio iz kome i nakon prvenstva došao u Zagreb zahvaliti mi...

Profimedia

Cijeli slučaj Daniela Nivela užasno je mučan. 

U jutarnjim satima 21. lipnja 1998. godine, pisala su 24sata, tri žandara igrala su se s djecom na ulicama Lensa. Žonglirali su loptom. Oko njih posvuda klinci u u dresovima Zidanea, Dugarryja, Lizarazua... Bila je to najveća momčad koju je Francuska ikad imala. Ništa nije naslućivalo da će se neki od policajaca i prije završetka utakmice Njemačke i tadašnje Jugoslavije, koja se igrala u 14 i 30 sati, boriti za život.  

Stadion u Lensu bilo je, međutim, najmanji koji je Francuska imala. Felix-Bollaert, kapaciteta 41.000 gledatelja, imao je najmanji kapacitet na Svjetskom prvenstvu 1998. i na tisuće navijača, uglavnom njemačkih, došlo je taj dan u grad bez karata. Lens je inače poznat i po tome što im na stadion stane više navijača nego što gradić uopće ima stanovnika jer tamo živi oko 35 tisuća ljudi. Svako toliko, od jutra, policajac Daniel Nivel javio bi radio vezom u postaju kako je sve ok, da imaju situaciju pod kontrolom.

Kako je stradao Daniel Nivel?

Dan-dva ranije, Franku Rengeru, skladišnom radniku i radikalnom navijaču Schalkea 04, u Gelsenkirchenu zazvonio je mobitel.

- Hoćeš li doći u Lens? - pitao ga je prijatelj Andre Zawacki, s kojim je zajedno odlazio na utakmice. Frank Renger, kako je sam ispričao, odmah je upalio auto i zaputio se u Francusku... Kartu za utakmicu s Jugoslavijom ni oni nisu imali, gledali su u pubu, nedaleko od Ulice Romualda Pruvosta. 

Profimedia

Nivel i žandari bili su odmah iza ugla. Upozorili su ih da budu na oprezu. Zadatak im je bio na prvu jednostavan, osiguravati izlaz u obližnju uličicu kako bi francuski specijalci mogli držati pod kontrolom navijače nakon utakmice, na putu prema kolodvoru i dalje prema gradu. Među njima i one ekstremne. Nisu to nipošto bili bezvezni, bezopasni tipovi, već dobro organizirani neonacisti, pripadnici krajnje njemačke desnice povezani u huliganske družine. 

U jednom trenutku začuo se huk. Huligani dolaze. I bili su razjareni. Nahrlili su odasvuda, iz Hamburga, Magdeburga, Gelsenkirchena potaknuti glasinama o obračunima sa srpskim i engleskim ultrasima, koji se, međutim, nisu pojavili tog dana u Lensu.  

- Wir sind wieder einmarschiert! Wir sind wieder einmarschiert! - skandirali su neonacisti. Odnosno - "opet smo vas napali". 

Kad je Njemačka dala gol, gazda je ugasio televizor. Nastao je kaos

Jeziva poruka i 53 godine nakon okončanja Drugog svjetskoga rata ledila je krv u žilama Francuza. Naime, njemačka vojska dvaput je u povijesti zauzela Lens, svega tri sata vožnje udaljen od francusko-njemačke granice. Grad je zbog strateške važnosti bio godinama okupiran, polurazrušen i u Prvom i Drugom svjetskom ratu. 

U poslijepodnevnim satima francuska žandarmerija bila je već na mukama. Na tisuće huligana frustriranih jer su ostali bez karata za utakmicu s tadašnjom Jugoslavijom na stadionu Felix-Bollaert tražilo je nevolju. Među njima i Frank Renger.

Profimedia

- Čim smo stigli kod željezničke stanice, sve je već bilo puno Nijemaca. Stvarno su napravili halabuku, već je pucao suzavac i tako, bila je totalno agresivna atmosfera od samog početka. Javno gledanje u centru grada policija je zabranila. Kako nismo nabavili ulaznice, otišao sam s prijateljima u pub, barem gledati Njemačku na televiziji - ispričao je Renger:

-  Elf je gubio 2-0, ali kad smo zabili za 2-2, gazda je odjednom ugasio televizor. Onda je, naravno, stvar krenula, stolice smo bacali kroz stakla... Odjednom, u tom kaosu netko je viknuo da navodno stotinjak Engleza čeka na stadionu da odmjere snage s nama. Put nam je, međutim, bio blokiran. Uto je drugi rekao da je vidio prolaz sa samo trojicom policajca i da možemo tuda proći. Otrčali smo tamo i vidjeli da jedan već leži na zemlji.

Lica monstruma

Svjedok Walter E. kasnije će posvjedočiti u sudnici da je čuo jednog od huligana kako viče:

- Idemo onuda, samo trojica su tamo. Pregazit ćemo ih!

Profimedia

I gomila je potrčala prema trojici žandara. Dvojica su pobjegla glavom bez obzira. Jedan je ostao. Daniel Nivel, 43-godišnji otac dvoje djece i suprug Lorette. Pregazili su ga u trenu. Oborio ga je huligan brutalnim udarcem iščupanim prometnim znakom. Ostao je bespomoćno ležati. Gazili su ga, udarali... Ispao mu je pištolj i jedan ga je neonacist zgrabio pa ga tukao kundakom, svjedočio je svjedok Walter E.

- Vidio sam kako je policajcu odletjela kaciga. Da, priznajem, tukao sam ga, ali po nogama. Netko ga je opalio drvenim štapom. Bili smo frustrirani jer nam je policija odsjekla prolaz. Šutirali smo ga kao loptu. Onda je netko rekao "dosta je, idemo dalje" - rekao je kasnije na sudu Frank Renger, jedan od četvorice optuženih. 

- Nisu ga samo udarali. Gazili su mu po glavi. Koliko je to trajalo? Sigurno dvije minute - govorio je svjedok Walter.

- Nisam ni znao da je to policajac - tvrdio je Renger: - Mislio sam da je Englez. Kad sam shvatio što smo napravili, policija je već bila posvuda, a ja sam samo otrčao do auta i odmah krenuo natrag za Njemačku...

Profimedia

Za to vrijeme, Daniel Nivel, izmasakriran i jedva živ, ležao je u lokvi krvi na kućnom broju 74. Bio je u komi. Kad se napokon probudio, nakon šest tjedana, desna strana tijela bila mu je paralizirana. Jedva je vidio. Nije mogao pričati niti je osjećao mirise. Imao je problema s govorom.   

"Wir schämen uns!" Odnosno - "Mi se sramimo" bio je ogroman naslov u Bildu, uz ekskluzivne fotografije huliganskog napada na policajca. Tadašnji njemački kancelar Helmut Kohl ispričavao se, govorio o ogromnoj sramoti za cijelu Njemačku. "Pardon, France" bio je transparent na idućim utakmicama Njemačke na prvenstvu, sve dok ih Hrvatska nije onako bez pardona u Lyonu razbila 3-0, na veselje cijelog Lensa i kompletne Francuske.  

Deset mjeseci nakon utakmice, u Essenu je započelo suđenje četvorici huligana koje su prepoznali na fotografijama. Ostali su se izvukli. Ključni svjedok na suđenju bio je Burkhard Mathiak. Socijalni radnik iz Gelsenkirchena bio je zadužen za Schalkeov projekt s navijačima. Tog dana u Lensu bio je već na stadionu kad je Nivel nastradao, ali na fotografijama je odmah prepoznao Andrea Zawackog. Jako dobro je poznavao Schalkeovu huligansku scenu.

'Ponijelo me, dao sam 85 tisuća kuna za Ćirinu kapu'

U studenome 1999. sva četvorica proglašeni su krivima. Andre Zawacki osuđen je na deset godina zatvora za pokušaj ubojstva Nivela i nanošenje teških tjelesnih ozljeda. On ga je tukao drškom pištolja. Tobias Reifschlaeger iz Hamburga, Christopher Rausch iz Magdeburga i Frank Renger iz Gelsenkirchena dobili su između tri i pol i šest godina zatvora. 

- I da su dobili koju godinu više, to ne bi ništa promijenilo. Tog dana uništili su živote cijeloj našoj obitelji - rekla je Lorette Nivel.
Policajac u invalidskoj mirovini i danas živi sa suprugom u malom gradiću kod Lensa. Ne može se brinuti sam za sebe. Slijep je na jedno oko. Kad su ga pitali je li im oprostio, Nivel je odgovorio:

- "Non, jamais... Pourquoi moi?" Odnosno - "Ne, nikad neću... Zašto baš ja?"

Kapu je 2008. za obranu hrvatskih generala u Haagu donirao Ćiro. Aukcija "Sportaši za generale" bila je u Zagrebu, a Ćirinu kapu i bijeli šal za 85.000 kuna kupio je poduzetnik Vlado Spajić te ih izložio u svom poduzeću u Velikoj Gorici.  

- Te 2008. bilo je vrlo emotivno nakon uhićenja generala. Nisam planirao kupiti je, ali me ponijela atmosfera i nije mi žao - rekao je Spajić nedavno za 24sata:

- Bio sam na polufinalu protiv Francuske s bratom Josipom pa me ponijela atmosfera i počeo sam licitirati. Inače nisam mogao parirati tim velikim tvrtkama, koje su bacale velike cifre, ali malo smo popili vina i krene 5000, 10.000, 20.000, 50.000... do 85.000 kuna. Gledam hoće li me netko preteći, okrećem se oko sebe, ali ništa. I voditelj kaže: 'Treći put - prodano!' Sjedio sam za stolom sa Zdravkom Tomcem i Antom Kovačevićem, koji je tad ustao i povikao: "Bravo, viteže, kapa ide u Bosnu!". I Ćiro je viknuo: "Hvala, sine." A ja sam se u trenu otrijeznio, haha!