Jedno od glavnih, pa i gorućih pitanja na predsjedničkim izborima jest tko je pravi kandidat HDZ-a. Ili, koliko predsjedničkih kandidata HDZ uopće ima u ovoj kampanji?

To je, naravno, Kolinda Grabar Kitarović, ona je ipak službena kandidatkinja. Ali Kolinda je kandidat Andreja Plenkovića, a to za dobar dio birača, pa i dužnosnika HDZ-a, nije odraz pravog HDZ-a.

Zatim, to je Miroslav Škoro, barem ga takvim predstavljaju oni koji smatraju da je aktualni HDZ trenutačno u pogrešnim rukama.

“Zašto mislite da Škoro nije kandidat HDZ-a”, pitao se ovih dana Škorin agitator Stjepan Tuđman.

Uostalom, Škoro je nekad bio HDZ, a sad je eksponent onog drugog, desničarskog, neki kažu karamarkovskog HDZ-a.

U taj hadezeovski koš mogli bismo strpati i Mislava Kolakušića. Zašto ne? On je nekad bio relevantan kandidat za ministra pravosuđa u vladi Tomislava Karamarka. 

Užasna priča Iznosimo sve mračne tajne Mislava Kolakušića

Neki zlobnici, a Škoro je svakako jedan od njih, u tu kategoriju strpao bi i Zorana Milanovića, za kojega je podsjetio da ga je upravo HDZ svojedobno zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova. Zlobni ljevičari tome bi pridodali i Milanovićevu odanost Franji Tuđmanu te ovisničko dodvoravanje desnici. Milanović je postojano - osim jedanput - gubio izbore za HDZ.

A tu je i Anto Đapić, bivši pravaš koji je jednom bio spreman koalirati s HDZ-om, a sad se ipak upustio u predsjedničku utrku kako bi “gricnuo” dio Škorina biračkog tijela. I tako pomogao Kolindi Grabar Kitarović.

Ima, dakle, puno posla u razaznavanju tko je u ovoj kampanji HDZ-ovac i tko za HDZ samo radi. I za koga radi HDZ.

Uglavnom, to je postala praksa gotovo na svakim predsjedničkim izborima. Pored bitke za Pantovčak - a nekad i umjesto nje - vode se bitke raznih HDZ-ovih frakcija, disidenata, buntovnika ili ubačenih agenata. Neki rade direktno za HDZ, neki se osvećuju HDZ-u, a neki služe za to da se HDZ-ovu kandidatu indirektno pomogne.

Nešto slično gledali smo na prošlim predsjedničkim izborima. U utrku je ušao Milan Kujundžić, Karamarkov disident, koji je nakon te avanture dobio mjesto ministra u Plenkovićevoj vladi.

A Ivan Vilibor Sinčić uspješno je “gricnuo” ljevičarsko biračko tijelo Ive Josipovića nakon što se uz jasne instrukcije Josipa Klemma ispred šatora u Savskoj zakleo u vjernost braniteljskim pučistima u dovođenju HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović na vlast.

Pet godina prije toga vladala je još veća gužva. U vrijeme kad se HDZ rastakao u korupcijskim skandalima, službenom kandidatu Andriji Hebrangu suprotstavili su se Dragan Primorac (bivši Sanaderov ministar), pa Miroslav Tuđman, kao i Nadan Vidošević.

Svi oni međusobno su pojeli hadezeovske glasove i u drugi krug poslali dva tadašnja SDP-ovca, Ivu Josipovića i Milana Bandića.

Bio je to HDZ-ov bratoubilački rat.

Danas gledamo nešto slično. Pratimo gerilski rat HDZ-ovih frakcija, disidenata, nezadovoljnika i indirektnih pomagača, s glavnim predsjedničkim kandidatom ljevice za kojeg se uvijek govorilo da je bliže desnici nego ljevici. 

Prvi gospodin RH Otkrivamo: Sve o tajnom životu Jakova u sjeni Kolinde

I kao što su unutarstranački izbori zapravo najvažniji izbori u hrvatskoj politici, ali i čitavoj državi, jer o pobjedniku tih izbora ovisi hoće li HDZ otići prema desnici ili centru, hoće li biti radikalniji ili liberalniji, tako su predsjednički izbori pokazatelj stanja u HDZ-ovoj političkoj orbiti.

I također oslikavaju bitku za prevlast u HDZ-u.

Donedavno, teorija je glasila da ako Kolinda Grabar Kitarović pobijedi, tad će stranačka desnica to iskoristiti za udar na Plenkovića. Danas, govori se da će Plenković pasti ako Kolinda izgubi, bez obzira na to kako prošao Miroslav Škoro.

Škorina kandidatura, pak, promatra se u svjetlu lansiranja nove stranke koja bi ujedinila desnicu i pokupila nezadovoljnike iz HDZ-a koji bi konkurirali svojoj bivšoj stranci, ali ovih dana priča se i tu malo promijenila. Sad je Škorina kandidatura zapravo bitka za HDZ.

Koga zapravo zanima bilo što drugo osim preuzimanja HDZ-a?

HDZ je postao epicentar događanja, izvor moći - kao i problema - tko vlada HDZ-om gospodari čitavom Hrvatskom, na svim razinama i u svim institucijama. I zato je gotovo politički važnije osvojiti HDZ nego Pantovčak.

Na ovim izborima HDZ vodi obračune na desnici, između Kolinde, Škore i Đapića, ali proširuje svoj utjecaj i prema ljevici, gdje Mislav Kolakušić - nesuđeni Karamarkov ministar - otima Milanoviću glasove lijevo od centra, dok ih Milanović nastoji kompenzirati u direktnom obračunu s HDZ-om.

S kojim se, da zaokružimo priču, Kolakušić ne želi direktno konfrontirati - jedino u dijelu koji nanosi štetu Plenkovićevoj vladi i tako da jeftinim populizmom privuče mase birača. 

Jače udara po Škori nego po Kolindi.

Pojednostavljeno, HDZ na ovim izborima ima veće protivnike u svojim redovima, nego među Kolindinim protukandidatima.

Na predsjedničkim izborima testira se snaga vodstva HDZ-a, kao i njegovih frakcija, kampanja za Pantovčak tek je zagrijavanje za kampanju osvajanja HDZ-a, a nakon toga i osvajanja ili zadržavanja vlasti na parlamentarnim izborima.

Plenković je toga svjestan i zato se snažno angažirao na ovim izborima kako bi pomogao Kolindi Grabar Kitarović. Neki kažu i - odmogao.

I u tom angažmanu se i krije kvaka - ako Kolinda izgubi, ispast će da je izgubila zbog Plenkovića, a ako pobijedi, Plenković želi izboriti komad zasluga.

U svakom slučaju, i na ovim izborima Hrvatska se nalazi u poziciji HDZ-ova taoca.