Premda je poznato kako je kao sudac imao vrlo neobičan hobi - fotografiranje djevojaka u ne baš najčednijim izdanjima - Kolakušić je nedavno na N1 TV izrazio dubok prijezir prema portalima koji objavljuju "golišave slikice". Protiv imenovanja ulica po Anti Paveliću, što bi bio europski presedan koji bi silno razveselio neonaciste u istočnoj Njemačkoj i drugdje, Kolakušić, međutim, nema baš ništa. Po njemu je to municipalno pitanje, stvar gradske nadležnosti.
Ali kao državnik Kolakušić ne bi bio široke ruke nego klasični čvrstorukaš. Otpustio bi pola sudaca i stotinu tisuća činovnika, a u svojoj osobi spojio nekoliko ključnih resora. Desetke zakona mijenjao bi za nekoliko minuta. Taj i takav Kolakušić za jedne je izvor straha, drugima nade, a za sve zajedno zagonetka. Tko je uistinu taj čovjek? Tko stoji iza njega? Koje je njegovo pravo lice?
U javnim nastupima Kolakušić koristi iskušanu taktiku Bože Petrova - ništa ideologija, samo reforme. Obraća se poniženima i uvrijeđenima.
"Nisam došao donijeti mir nego mač", govori profetski. Kolakušić nudi odmazdu, instant pravdu, munjevito mijenjanje propisa, zatvaranja, stečajeve. U njegovim rečenicama dominiraju apodiktički stavovi - na svako pitanje odgovara s "apsolutno", "bezuvjetno", "pa naravno"... Odakle mu novac? Ušteđevina. Je li desno ili lijevo? "Pa kakvo je to pitanje?".
Neko vrijeme Mislav Kolakušić u hrvatskim je medijima bio češće nego Severina. No taktika po kojoj unaprijed gradi poziciju žrtve trajno je obilježje njegova nastupa. Tako je, kažu naši izvori, radio i na sudu.
"Znao se posvađati s ljudima i tako dobiti izgovor zašto ne obavlja neke poslove. Nije on kriv, on bi, ali mu ne daju....", kaže jedan naš sugovornik s Trgovačkog suda.
Kolakušić očito kupi protestne glasove protiv postojećeg sistema, a i žestoko napada HDZ i SDP. No upravo je on trebao postati ministar pravosuđa dok je na čelu HDZ-a bio Karamarko. To je potvrdio i sam Kolakušić tvrdeći da je tad naivno vjerovao da nešto može promijeniti te 2015. godine kao ministar. Sad zna da jedino može sa 76 ruku u Saboru. Ali čuli smo i drugu verziju priče. Nakon izbora 2015. godine vlast se nije mogla sastaviti bez Mosta.
Kako je došlo do toga da ministar pravosuđa bude Kolakušić, detaljno nam je opisao Mario Strinavić, tajnike udruge Blokirani. Kaže da su oni puno pomogli Kolakušiću i on je upravo preko njih više počeo pričati o problemima Ovršnog zakona. Karamarko je surađivao s udrugom i obećavao izmjene zakona. Blokirani jesu bili na listi HDZ-a, ali Strinavić obrazlaže da su htjeli i ministra pravosuđa. A Kolakušić je bio idealan i za Karamarka.
"Lista ministara je bila gotova i Mislav je bio na njoj. S njim je Karamarko obavio razgovor i pristao je. Karamarku je odgovarao jer je tad najavljivao lustraciju, a Mislav nije imao nikakvih repova i bio je poznat po sukobu s SDP-ovom vladom. Kolakušić je, s druge strane, desničar iako to neće priznati, pa je i njemu odgovarao Karamarko", kaže nam Strinavić.
Dodaje da je Kolakušićev ministarski mandat propao jer je Most ušao u koaliciju pa postavio svog čovjeka.
"Kolakušić je tad počeo govoriti da ga ne zanimaju ni EU ni predsjednički izbori nego da želi vladu."
"Ni tad nije imao deset ljudi koji bi mogli preuzeti funkcije i kojima može vjerovati, a nema ih ni sad. On se jako promijenio. Od ugodnog, toplog čovjeka je postao neugodan i neiskren... Znali smo se dogovoriti o nekom stavu, a on ga nakon tjedan dana promijeni. Ne znam je li netko njime upravljao, ali na kraju smo se, prije dvije godine, razišli", kaže Strinavić.
Da je HDZ osvojio dovoljno da sam može formirati vlast, danas bismo gledali Kolakušića kao ministra pravosuđa, a na to mjesto Karamarko sigurno ne bi postavio nekog čovjeka koji ne uživa njegovo povjerenje. Nakon toga Kolakušić je bio prilično rezigniran. Rekao nam je da ne želi više istupati u medijima:
"Nema više smisla, ne mogu ništa promijeniti", rekao je tad novinarima Expressa.
Nije, naravno, spominjao ponude HDZ-a i da je zbog toga razočaran. Nakon nekog vremena pokušao je pregovarati i sa Živim zidom, ali nam je tad rekao da su oni neozbiljni. Živi zid je tad bio u naponu snage i na izborima 2016. ostvario je povijesni uspjeh, pa očito nisu uspjeli naći zajednički jezik. Pokušao je i s Dalijom Orešković.
"Mislim da je riječ o travnju 2018., prije no što sam najavila politički angažman, pristupio mi je Dražen Dizdar. Rekao je da je on u Slobodnoj Hrvatskoj i da dolazi kao Kolakušićev izaslanik. Pitao me je li moguća suradnja. Ja sam do tada o Kolakušiću, temeljem njegovih javnih nastupa, imala solidno mišljenje. No nakon razgovora s Dizdarom zaključila sam da je to sve ono protiv čega se ja borim. Nakon toga do dogovarane kave s Kolakušićem nije nikada došlo", kaže Orešković.
"Činio mi se kao racionalan čovjek. A onda se potpuno promijenio. Nisam nikad takvo nešto vidio", kaže nam bivši suradnik.
"Njegovim porukama, u kojima obećava da će za mjesec dana pohapsiti sve koje treba, u deset sekundi promijeniti zakone, spojiti ključne resore u svojoj osobi, izrazito su autoritarne, no očito padaju na plodno tlo kod birača koji su izgubili vjeru u vladavinu prava i institucije", kaže Dalija Orešković pa nastavlja:
"Nakon njegova zadnjeg istupa, u kojemu je rekao da bi dozvolio da se ulice zovu po Anti Paveliću, mislim da je riječ i o vrlo opasnoj osobi. Tako nastaju totalitarni i diktatorski režimi. U zemlji u kojoj građani poznaju ustav i demokratske vrijednosti on bi bio marginaliziran, no ankete mu pokazuju strelovit rast. To je vrlo neobično", kaže Orešković dodajući kako moramo imati na oku "ovo zlo u nastajanju" kojemu su pomogla i "tri kandidata koji su posve trivijalizirali predsjedničku utrku ispraznim sadržajem te porukama koje su slali u javnost.
Građanima se to ogadilo, a taj bijes najviše kapitalizira osoba koja tenkom maršira kroz institucije, teški je populist, a nudi rješenja koja su za vladavinu prava izuzetno opasna". Predsjednik Slobodne Hrvatske Ivan Pokupec kaže da mu je laknulo kad su se razišli s Kolakušićem jer vidi da sve ide u pogrešnom smjeru. Uvjeren je da njegova lista neće izdržati na sceni niti koliko Živi zid.
"Imali smo iskustvo Živoga zida. Nismo izašli iz jedne autoritarne priče da bismo sad to trpjeli drugdje. Sve oko Kolakušića je samo dobra promidžba, u kojoj smo i mi aktivno sudjelovali i pomogli mu svojim znanjem i iskustvom. No nakon što je 550 naših članova otišlo, tamo više nema idealista. Spaja ih samo želja za moći. Ne zamjeram im, ali to nije naša priča", kaže Pokupec.
Oni su osnovali i udrugu Antikorupcija, preko koje se sakupljao novac za Kolakušića, pa je i likvidator i supredsjednik bio Damir Kristijan Rogina. Oni su osnovali i Facebook stranicu "Građani za Mislava Kolakušića", radili na promociji. Početni dogovor je bio da Kolakušić uđe u njihovu stranku i on bude politički isturen dok bi oni odrađivali aktivistički dio. No kad je sve postavljeno na noge, Kolakušić je pred odluku o izlasku na izbore rekao da on ide sam, a oni mogu iza njega. Tu su se razišli.
"To su samo lijepe face u odijelima, s diplomama, iz sistema koji govore ono što vi želite čuti, a ne ono što trebate čuti", zaključio je Rogina.
Pokupec kaže da je Kolakušić pokupio brojne metode Živog zida: političku manipulaciju i izigravanje žrtve sustava na svaku kritiku ili pitanje. Pitamo ga za primjer.
"On bi ionako dobio otkaz na Trgovačkom sudu i, kad je to bilo neizbježno, dao je ostavku i prezentirao da nema rezervnu poziciju i da je spreman odreći se dobro plaćenih i sigurnih funkcija", rekao nam je Pokupec.
To je potvrdio i predsjednik Trgovačkog suda Nino Radić, koji je Jutarnjem listu rekao da je već pokrenut stegovni postupak koji prethodi otkazu zbog toga što mjesecima nije sazivao ročišta, zbog nepoštivanja zakonskih rokova, loše kvalitete odluka i neispunjavanja sudačke obveze. Pokupec kaže i da Kolakušić mora javnosti odgovoriti kako je financirao kampanju za europske izbore. Jer po izvješću Državnog izbornog povjerenstva, potrošio je nešto više od 61.000 kuna.
Ističe da Kolakušić nema stranku, ogranke, ljude, nego i dalje koristi polunavijačku atmosferu i tako po inerciji raste do prvoga kiksa. Prokušana strategija je da od sebe radi žrtvu i na tome su cijeli temelji kampanje.
"Zna Kolakušić da on ne može imati sve ovlasti koje želi, to je samo marketinški trik jer Hrvati vole jake ličnosti i na tome kupi glasove. Na kraju će napraviti štetu za cijelu alternativnu scenu kao i Živi zid jer će se ljudi osjećati prevarenima. Iskreno, nadam se da sam sa svim ovim u krivu i da neće biti tako. U svakom slučaju, želim im uspjeh u daljnjem radu", zaključuje Pokupec.
Što se tiče financiranja kampanje, Kolakušić je ušao u sukob s DIP-om jer su utvrdili da je koristio nedozvoljene donacije preko svoje udruge Antikorupcija. Kolakušić je DIP-u poslao dopis u kojem kaže da je isključivo on financirao cijelu kampanju svojom ušteđevinom, nije dobio donacije, nije mu nitko pomogao. Kad je dobio nazad uloženi novac jer je osvojio jedan mandat, nije ga zadržao za sebe nego je objavio da je više od 60.000 kuna uplatio u fond za skupe lijekove. No DIP je u svom obrazloženju rekao da je koristio i štandove udruge Antikorupcija, udruge koju je on osnovao.
"U DIP-u su bijednici", etiketirao je članove Izbornog povjerenstva na N1 Kolakušić.
Ali DIP je u svom rješenju na Kolakušićevu primjeru dao naslutiti kako je moguće izbjeći zakon o financiranju izborne promidžbe. Za razliku od kandidata, koji moraju objaviti donacije koje su primili, bilo koja udruga ne mora. Teoretski, preko udruge se može financirati kampanja, a pogotovo plaćati oglase na društvenim mrežama i tako u biti sakriti izvore financiranja. Kolakušić nikad nije objavio niti svoju imovinsku karticu, a samo mu ostaje vjerovati na riječ da je sam financirao EU kampanju.
Iako oni koji su surađivali s njim to ne vjeruju, jednostavno nema ni dokaza koji bi dokazivali suprotno. Sve je u sivoj zoni. Primjerice, Kolakušić i sad kaže da u predsjedničke izbore neće uložiti niti kune i da uopće neće imati kampanju. Ali svatko tko čita vijesti na internetskim portalima može vidjeti kako iskaču reklame unutar tekstova za Kolakušića. I to traje cijelu jesen. Društvene mreže i plaćeni oglasi preko Googlea su se dosad smatrali glavnim promidžbenim oružjem Kolakušića.
Ali on sam nam je u jednom razgovoru otkrio još jednu trolovsku metodu koja je besplatna i iznimno uspješna. Kako HDZ za EU izbore nije filtrirao komentare na Facebooku, Kolakušićevi aktivisti su na svaku njihovu objavu stavili komentar koji se svodi na to da jedinu promjenu može donijeti Mislav i time obesmislili poruku HDZ-a.
"Oni su mi s tim donijeli više glasova nego bilo koja kampanja", rekao nam je u neslužbenom razgovoru Kolakušić.
"Sve ono što Kolakušić govori, a ideje je širio putem društvenih mreža, učvršćuje me u uvjerenju da je to vrlo suspektna, netransparentna priča jer je u nju uloženo puno novca. Osnivanje, nakon toga, udruge Antikorupcija također je sumnjivo. Udruga se ne bi smjela baviti takvim programom. Na EU izborima Kolakušić uopće nije imao europski program; nadalje, predstavljao se kao borac protiv korupcije, a ni onda ni danas nije imao antikorupcijski program. Na kraju, to i nije njegova ekspertiza jer je kao sudac Trgovačkog suda radio na stečajevima i predstečajnim nagodbama", kaže Dalija Orešković.
Mislav Kolakušić rekao je da će ostati samo eurozastupnik ako ne osvoji barem 600.000 glasova na izborima za predsjednika. Iako zadnja RTL-ova anketa Kolakušiću daje 14 posto - to je dvostruki rast u odnosu na prije mjesec dana - to nije ni približno dovoljno. Na prošlim izborima je Kolinda Grabar Kitarović osvojila 37,2 posto glasova i ušla u drugi krug s Ivom Josipovićem.
Tih 37,2 posto je 665.000 glasova. Sve će zavisiti o izlaznosti, ali očito je da Kolakušić kaže kako će neuspjehom smatrati sve osim ulaska u drugi krug. Teško je, ipak, povjerovati da on neće ići i na parlamentarne izbore, a predsjednički mu služe samo za veću vidljivost.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
On je rekao samo da bi gradani referendumom odlučivali o tim stvarima.
Očekivala sam stvarno "mračne tajne", a kad ono nit su mračne nit su tajne