Bivše samoborsko imanje Herte Haas i Josipa Broza Tita nalazi se na impresivnoj, prekrasnoj parceli u Samoborskom gorju. Zemljište je zapušteno, ali prostrano i na velikoj lokaciji (43.000 četvornih metara). Između su vile pokojnog Hrvoja Šarinića i Tomislava Horvatinčića. Kuća se kupa u zelenilu. Kakva bi to mogla biti investicija! Dio samoborskog imanja prije Drugog svjetskog rata kupila je Titova supruga Herta Haas, majka Miše Broza, a dio njena majka Priska. Herta je potom kupila i vinograd. Na parceli je bila drvena kuća, koja tamo više ne postoji. Ostali su samo temelji. Tito je 1947. sagradio ovaj objekt. Kuća ima 170 četvornih metara. Mišo Broz se 1964. godine odrekao vlasništva, ali od onda do danas pravni status kuće nije riješen i predmet je sporenja...

Mišo Broz rekao je Jutarnjem listu da ga je na darivanje imanja državi 60-ih natjerao Stevo Krajačić, uz obrazloženje da ne može plaćati osiguranje i druge troškove iz javnih sredstava za privatno imanje. Kad je Tito za to saznao, zatražio je imanje natrag, ali to za njegova života nije riješeno. To ne mora biti čudno jer je i Jovanka Broz od općine Titova Korenica tražila povrat zemljišta i nije ga dobila. Mišo Broz nastavio je 1982. akciju povrata kuće, pa mu je bivša vlada SR Hrvatske 17. travnja 1990. to pravo i priznala, uvjetujući to pokrivanjem troškova državnog ulaganja u objekt u vrijeme dok je imanjem raspolagala SR Hrvatska, no ugovor nije potpisan jer je došlo do smjene vlasti.

Godine 1998. na imanje se navodno uknjižila Republika Hrvatska. Mišo Broz se u više navrata obraćao predsjedniku Tuđmanu, napominjući da nije napustio posjed. Tuđman, koji je bio zaljubljen u Tita i divio mu se kao državniku, često ga i rado oponašajući, obećao je pomoći, ali je prije toga umro. 

Dvije države i nekoliko vlada nije se u rješavanju problema maknulo s mrtve točke.

Marić Mariću Država otkupila Marićevu knjigu koju im je prodao njegov sin

- U nekoliko sam se navrata obraćao i  Franji Tuđmanu i Izvršnom vijeću SR Hrvatske (tadašnjoj vladi) da problem riješimo, ali to je uvijek zastalo. Nikad iz posjeda nisam izašao, kuću i okućnicu održavam. Htio sam da se problem riješi, za to je u vrijeme Račanove vlade bio zadužen Goran Granić, ali ništa se nije dogodilo. Uložio sam veliki novac u kuću, promijenio krov, električne instalacije, održavao cijevi, i sve to uz suglasnost i na znanje Ureda predsjednika koji je to vodio - rekao je Mišo Broz ovih dana Jutarnjem listu.

Bivši državni pravobranitelj Petar Šale u ime DORH-a  uputio je svojedobno jedan dopis Miši Brozu, no dalje, čini se, nikakvi pravni potezi  na izvlaštenju nisu poduzimani. Upitno je je li Broz uopće primio taj dopis.

Račanova je vlada 2001. dala imanje na upravljanje Uredu predsjednika i to je trajalo sve do prošle godine. Mišo Broz zatražio je kasnije i od predsjednika Sabora Luke Bebića povrat, no nije ga dobio. I Stipe Mesić bio je upoznat s problemom. Stjepan Mesić rekao je Novom listu da se sjeća kako je Mišo Broz tražio da mu vrate imovinu njegova oca jer je nekakvim previdom to preneseno u državnu imovinu. Mesić je rekao kako Mišo Broz od Tita nije naslijedio ništa osim dviju pudlica. Doista, Titov je sin u mladosti vozio Fiću, kao i svi drugi. Brozova obitelj nije naslijedila nikakvo bogatstvo.

“Smatrali smo kako on to ne može prenijeti, da onda Ured s tim raspolaže”, rekao je Mesić.  Taj je ping-pong trajao sve dok se nedavno na HRT-u nije oglasio ministar državne imovine Goran Marić. Lani je, naime, Ured predsjednice imanje predao Ministarstvu za upravljanje državnom imovinom.

- Bespravno korištenje i bespravan status bio je standard odnosa prema državnoj imovini i u toj sferi država nije pokazala da je postojala, rekao je Marić pa dodao:

- Ministarstvo državne imovine uputilo je poziv DORH-u da pokrene postupke za vraćanje u posjed nekretnine koju koristi bespravno gospodin Broz, ali i radi naplate protupravno stečene koristi.

Kako to da je Vlada dala imanje Uredu predsjednika, on ga predao Uredu za državnu imovinu,  a oko imanja se vodi pravna bitka? Tu je puno otvorenih pitanja. Novinari HRT-a procijenili su da je riječ o odšteti od milijun kuna. Otkud ta procjena? Kako to da je država ovako, preko koljena, odlučila rješavati spor koji se vuče od 1982.? Koje je pravne poteze država poduzela na primopredaji objekta? Je li riješena nadoknada za ono što je u kuću uložio Mišo Broz, a što, prema tvrdnjama upućenih, iznose više od 200.000 kuna? Što će biti s dijelovima imanja koja su nedvojbeno kupljena privatnim novcem Herte Haas i njene majke? Što je Državno pravobraniteljstvo Petra Šale poduzelo nakon dopisa Miši Brozu?

Nastavak pročitajte na sljedećoj stranici...

 
Čini se da će se vlasništvo nad ovim imanjem rješavati još dugo - možda  i na udu u Strasbourgu - a  po Samoboru je pukla priča da je za imanje Brozovih zainteresiran najpoznatiji samoborski poduzetnik i građevinar, Tomo Horvatinčić! 

To bi mogao biti razlog ovakve Vladine žurbe da se parcela pravno sredi. Gospodinu Horvatinčiću poslali smo upit sljedećeg sadržaja:

“Zanima nas jeste li Vi zainteresirani za parcelu oko kuće Miše Broza u Samoboru”, no Tomislav Horvatinčić nije odgovorio na poruku. Tito i Herta su, inače, u Zagrebu imali dvije kuće, obje kupljene privatnim novcem. Jedna je ova u Samoboru, dok je druga na Stenjevcu. I drugu je obitelj darovala gradu Zagrebu, kako bi se u njoj napravio muzej Josipa Broza Tita. Muzej, mimo dogovora, nije napravljen, no kuća nije vraćena obitelji. Oba imanja imaju i povijesnu vrijednost.

Titov nećak Branko Broz budućem je predsjedniku još kao dječak vjerojatno spasio život i o tome ostavio svjedočanstvo u svojoj knjizi koja je izašla nedugo nakon Titove smrti. Između ostalog, priča i o ove dvije kuće. Branko Broz obožavao je Hertu Haas, koju Stevo Krajačić doista nije volio. Kapitulacija Jugoslavije zatekla je Josipa Broza u Zagrebu. Tito je u to vrijeme vozio partijski automobil, Fiat Topolino Eifel. Čim je čuo vijest o kapitulaciji, skinuo mu je kotače i sakrio ga u jednu šupu pored kuće u Stenjevcu. Pozvao je majstore da mu poprave krov i krenuo za Samobor. No jedan od majstora bio je znatiželjan i, nakon nekog vremna počeo se raspitivati je li automobil prijavljen vlastima. Herta Haas nije imala uvjerljiv odgovor, pa je majstor otišao po ustaše. Herta je malog Branka, u panici, poslala prema samoborskom kolodvoru kako bi obavijestio Tita da ga čeka zamka i da se ne vraća.

“Trčao sam kao lud oko deset kilometara”, napisao je Branko u svojim memoarima. Između Stenjevca i Zagreba su postaje Vrapče i Kustošija. Dječak je trčao, dobrim dijelom puta željezničkom prugom, sve dok nije došao do Selske ceste, a potom do kolodvorskog perona za Samoborček. 

Sad imaju sve Hrvatski tajkuni: Nekad su živjeli u straćarama

“Bio je četvrti ili peti u redu za kartu. On me ugledao i po mom izbezumljenom izgledu osjetio da se nešto događa. Izašao je brzim korakom iz reda i, prolazeći pored mene, tiho zapitao: ‘Što je?’. Jedva sam uspio izgovoriti: ‘Ne idite u Stenjevac, tamo su ustaše…’ Na te se riječi naglo okrenuo i izgubio, a ja sam ostao sam, naslonjen na zid pokušavajući da se priberem. Bilo je to 8. svibnja 1941. godine. Kad god se sjetim tih trenutaka, prožme me jeza pri pomisli što bi bilo da ga slučajno nismo upozorili na zasjedu. Doživio bi strašnu sudbinu onih koji se više nikad nisu vratili. Što se u međuvremenu događalo u Stenjevcu? Ustaše su došli i čekali u zasjedi sve do noći. Ali on se nije pojavio…”

Kad su napustili kuću u Stenjevcu, piše Branko Broz, Tito ih je i dalje posjećivao s Hertom. Obično su na Trešnjevku dolazili Selskom cestom. 

“Bilo ih je zanimljivo vidjeti. On je držao otvorene njemačke novine i u hodu ih čitao, a Herta je išla uz njega. Doimali su se kao solidan, elegantan i novom režimu odan par.” 

Hertu Haas ustaše su zatvorile u zatvor na Trgu žrtava fašizma. Tamo je, navodno, u WC bacila i sav zlatni nakit koji je dobila od Tita. Policija ju je došla uhititi nekoliko dana prije porođaja, kaže nam izvor blizak obitelji. Pobjegla je prije uhićenja, pješice, kroz kukuruzište u Samobor, kod jedne simpatizerke komunista - stanovite gospođe Rezike - koju je poznavala jer su Tito i Herta često boravili u Samoboru. Herta Haas je do smrti svaki mjesec slala novac gospođi Reziki, koja joj nije bila ništa u rodu, ali nikad nije zaboravila  što je napravila za nju. Tito je, inače, iz  Hertine druge kuće, u Stenjevcu, otišao za Beograd 22. svibnja 1941. zato što su se se za dva dana zatvarale granice i nije htio ići zadnji tren. Mišo Broz rođen je dva dana kasnije, u tajnosti, u Zajčevoj. Porodio ga je dr. Srećko Šilović... Vladimir Velebit u knjizi Mire Šuvar detaljno opisuje Mišino rođenje. Tad je kupio Herti cvijeće i odmah otišao u bolnicu Merkur, gdje su mu svi zbog cvijeća čestitali “kao ocu...”

Koja je pozadina ove akcije s imanjem Herte Haas? Teško je nedvosmisleno reći. Moguće je da je riječ o pokušaju traženja pravnog balansa. Nakon što je postalo očito da je desni Ivica Todorić koristio pola države kao samoposluživanje, valjalo je naći i nekoga na “lijevom spektru” kao protutežu. S druge strane, Ministarstvu države imovine prodaja neperspektivne državne imovine ide razmjerno slabo, a za ovo bi se imanje lako našlo kupca - no, najprije treba očistiti pravnu stranu problema... Poznajući naš pravni sustav, čini se izvjesnim da to neće biti riješeno u mandatu ove vlade.