Glas Koncila, točnije njegov glavni urednik Ivan Miklenić, pozvao je u uvodniku najnovijeg broja na "borbu za promjene" u Hrvatskoj koje su upravo počele. Kao glavni urednik tjednika koji u pravilu iznosi stavove Kaptola, Miklenić je pozvao na prikupljanje potpisa za inicijative za održavanje dva referenduma; prvo onaj o otkazivanju Istanbulske konvencije o zaštiti žena i obitelji od nasilja, što je Sabor već usvojio, a drugo onaj inicijative "Narod odlučuje" o izmjeni izbornog zakona.

Osim toga, već na početku teksta napisao je "da se dogodila podjela koja ne može biti dobra, jer je ipak riječ o istomišljenicima". Miklenić se tako, kao prvo, jasno politički svrstao u klub "istomišljenika", što ima određenu težinu s obzirom da je riječ o Glasu Koncila. Kao drugo, time što proziva građane da imaju "ne samo pravo, nego i dužnost" odazvati se referendumima, vlč. Miklenić, urednik Glasa Koncila, aktivno se priključio političkoj kampanji.

Duhovni vođe Kaptolu na meti svi koji ne rade za interes Crkve

Kao treće, u tekstu navodi niz, recimo nategnutih činjenica, poput onoga da su "demokratske države definirane kao nacionalne države", što bi trebalo značiti da je ukoliko nije posrijedi nacionalna država, da ne može biti demokratska. Miklenić se ovim tekstom pokazao kao vrlo loš politički analitičar.

Njegovo žaljenje nad raskolom između "istomišljenika", aktivista koji su se opredijelili za lobiranje posebno za opozivanje saborski već izglasane Istanbulske konvencije, gdje su se već – na splitskoj Rivi, primjerice – ukazali i Markić i Batarelo, te na one koji pokušavaju izboriti referendum o promjeni izbornog zakona, očito u korist krajnje konzervativnih i krajnje desnih stranaka, pokazuje da Miklenić ne razumije kakva je uopće sudbina referenduma kojim Markić, Batarelo i ostali ekstremno konzervativni aktivisti pokušavaju prodrijeti u Ustav.

Pogotovo nakon što su organizatori inicijative "Hrvatska protiv Istanbulske" "nadoštukali" na osnovno pitanje onaj dio o ubacivanju u Ustav RH da Sabor odlučuje o otkazivanju međunarodnih ugovora. Express je prije nekoliko dana za mišljenje o tome pitao ustavnog stručnjaka Matu Palića, inače člana HDSSB-a, koji je objasnio da je pitanje o Istanbulskoj neustavno, jer zadire u pitanje ljudskih prava, kao i to da se "referendumskim pitanjem ne može ulaziti u međunarodne odnose". "Mislim da pokušavaju popraviti pitanje prije nego što padne, a past će što god da napravili", kazao je Palić.

Joško Klisović, kao bivši zamjenik ministra vanjskih poslova, rekao je da motiv inicijative 31 krajnje konzervativne udruge za ovakav potez pronalazi u političkom porazu koji su protivnici međunarodnog dokumenta o sprečavanju nasilja u obitelji i nad ženama pretrpjeli u Saboru. Bila je riječ o 130 glasova za Istanbulsku u Saboru. Usto, rekao je Klisović, sklapanje i raskidanje međunarodnih ugovora uređuje Bečka konvencija iz 1969. godina, a slijedom toga i zakoni Republike Hrvatske.

Miklenić, kako nije svjestan ili si ne želi priznati da je Istanbulska izgubljena bitka, i kao predmet glasanja u Saboru i kao, prema riječima stručnjaka, neustavno referendumsko pitanje, ne razumije da bi bilo političkog rezona među svjetonazorskim krajnjim konzervativcima i političkim desničarima da odvoje takvu propalu stvar od borbe za referendum o pitanju izmjene izbornog zakona. O tome u kojem smjeru ti zahtjevi idu, vidi se iz aviona.

Smanjivanje broja izbornih jedinica, ujednačavanje broja glasača u svakoj pojedinoj, slične stvari, zapravo su odavno žarka želja mnogih čak i po mainstream strankama i lijevog i desnog centra. Smanjivanje izbornog praga već je zakučasta stvar; Zvonimir Troskot iz inicijative uporno skače sam sebi u usta kad navodi problem "stranaka bez legitimiteta", jer zahvaljujući koalicijama ulaze u Sabor, a samostalno osvajaju oko jedan posto, a istodobno inicijativa predlaže smanjivanje izbornog praga sa 5 na 4 posto.

Vigilare "Hrvatska ima svoje vehabije. Došli su iz Australije"

Uvođenje 3 preferencijska glasa, za njih ukidanje cenzusa od 10 posto i sliče stvari, a sve to uz podršku Ivana Miklenića kao urednika Glasa Koncila, čini se da Crkva pokušava otvoriti novi front protiv HDZ-a nakon što je ova stranka nakon dugo vremena, s Istanbulskom, povukla potez u političkom stilu klasičnog europskog desnog centra.

Ovaj put nije riječ o izbornom avanturizmu Željke Markić, kao što je ranije bio slučaj s njenim katastrofalno neuspješnim političkim izbornim izletima, ovdje je riječ o ljudima poput Zlatka Hasanbegovića, Davora Stiera, Željka Glasnovića, Brune Esih i sličnim političkim profilima za koje krajnje konzervativna aktivistička, možda bolje reći lobistička scena ne može prežaliti da nisu uspjeli natjerati desni centristički mainstream, odnosno HDZ, da tu stranku odvedu daleko udesno.

Organizatori obje referendumske inicijative očito jesu istomišljenici, vrlo vjerojatno su čak i isti, načelnu podršku očito će i jedni i drugi imati od Crkve, jer obije inicijative su napad koliko na Ustav, odnosno izborno zakonodavstvo, toliko direktno i na HDZ. Samo, Miklenić naprosto ne razumije da se upravo ovim razdvajanjem inicijativa o referendumima priznaje da je Istanbulska svršena stvar, da se od nje odustalo, da je Hrvatska položila taj civilizacijski ispit. Miklenić se nije proslavio niti argumentacijom koju je koristio.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Na tri mjesta koristi sintagmu "instrumentalizirani i pristrani mediji", što je problematično, jer, umjesto da ukazuje na optužbe za loše novinarstvo, ovo ukazuje na prozivanje zbog političke orijentacije. Pa ako je sasvim normalno, primjerice na Zapadu, da mediji imaju jasno naznačenu svjetonazorsku, okvirnu političku, okvirnu ideološku uređivačku orijentaciju, prozivanje zbog toga je nerazumijevanje višestoljetne tradicije novinarstva.

Na onaj dio u kojem Miklenić kaže da je Istanbulska konvencija pitanje čovjeka i obitelji, znači djela stvaranja samog Boga, dakle prirode, pa će se priroda svetiti, jer ona "nikada ne ostaje dužna", smetnuo je s uma da nije riječ o prirodoznanstvenim argumentima, nego teološkim, pa je vrlo malo vjerojatno da će uslijediti nova najezda skakavaca ili svesvjetski opći potop kao kazna što je Republika Hrvatska usvojila međunarodni dokument o zaštiti žena i obitelji od nasilja.

Umiješao se Vatikan Mijo Gabrić: Sve afere alfe i omege crkvenih nekretnina

Onaj drugi dio, politički, koji se tiče inicijative o promjeni izbornih zakona, Miklenić je sročio s jedne strane u skladu sa svojim čestim očajavanjem zbog razjedinjene desnice, a s druge uskačući sam sebi u usta. On danas daje direktnu podršku Troskotu i ekipi u nastojanju da "spriječe HNS da u Sabor ubuduće ulazi s potporom od jedan posto". A još prije samo godinu dana taj isti Ivan Miklenić s istih stranica Glasa Koncila tješio je vjernike neka se ne zgražaju nad koalicijom HDZ-a i HNS-a, slučajno dok se upravo lijevi centar zgražao nad političkom neprincipijelnosti HNS-a.

Bilo je to onda dok Kaptol još nije shvatio da je došlo doba u kojem više ne može politički diktirati HDZ-u, bio ovaj u pravu ili krivu. U međuvremenu je to shvatio i Miklenić i odjednom koalicija HDZ-HNS-"i ostali" više nije ono što je nekoć tvrdio da jest, garant političke stabilnosti. Ispada da su politički neprincipijelni prije svih Miklenić i Kaptol. No, Kaptol se i inače posljednjih tjedana politički jako traži, pa povremeno toliko politički tetura da se predsjedniku HBK Želimiru Puljiću otme pozivanje čak i na "hrvatski Brexit".

Ako je netko tada i bio šokiran razinom svrstavanja vrha HBK na stranu protueuropskih, protudemokratskih političkih pokreta u EU danas – poput AfD, UKIP-a i Nigela Faragea, Le Pen i Nacionalnog fronta, Orbana, konzervativne scene u Poljskoj – onda znači da takvi ne pamte na što je nalikovalo Miklenićevo lobiranje, znači Glasa Koncila, posljednjih godina u politici. 2009. godine Miklenić je vapio da "za slobodne izbore Hrvatskoj trebaju desni mediji". Hrvatska zapravo ima svu silu desnih medija, od TV-a, preko tiska, portala do radio stanica.

Oni u pravilu čak imaju neusporedivo manjih financijskih problema od onih koje Miklenić naziva "lijevima", a zapravo su klasični mainstream. Problem je u tome što većinu građana RH takvi desni mediji naprosto izrazito većinski ne zanimaju, iz raznih razloga, i to je ono što doista smeta Mikleniću. Ali, ne može se ljude natjerati da čitaju/ gledaju/ slušaju ono što im je dosadno/ informativno irelevantno/ ako ne i redikulozno. 2010. godine Miklenić je rekao da je "grijeh propusta" ne izići na izbore.

Pa je još vjernike uputio da se pri odabiru za stranke i kandidate na izborima ravnaju prema preporukama HBK, što je tada značilo drukanje za HDZ koji još nije postao neposlušan Crkvi, politički doista neovisan kao sad, odnosno, Miklenić je vjernicima objašnjavao da je – grijeh ne glasati za HDZ. A takvo iskazano ponašanje u javnosti počinje baš svakako izgledati kad naredne godine, 2011., isti čovjek stane vapiti da "znatan dio birača nije slobodan, jer je zaveden ili izmanipuliran".

Tada se Miklenić pozivao na vlade zemalja zapada EU-a, "bez obzira na politički predznak", dok iste te vlade ovih tjedana, u kontekstu Istanbulske, proziva da su pokrovitelji – objektivno – lijevog i desnog centra u Hrvatskoj. On je 2011. otvoreno očajavao zbog parlamentarne pobjede Kukuriku koalicije, što bi bilo prostakluk i za novinara i za klerika. Tada mu je pobjegao i takav nonsens da ustvrdi da je "izborni zakon pisao još SKH". A zapravo je HDZ, još od doba Franje Tuđmana, bio taj koji je krojio i prekrajao i izborni zakon i izborne jedinice i sve ono nad čime Miklenić danas ovako zdvaja.

Totalni zaokret Kaptol je sad za 'Istanbulsku' - ali je i za hrvatski 'Brexit'!?

U svojim političkim lutanjima i logičkim kratkim spojevima sa svojim dušobrižničkim i novinarskim pozivima, Miklenić je 2015. na određeno vrijeme ulagao velike nade u Most, no i to je vrijeme prošlo. Jedino što je konstanta u tome što ovaj čovjek uporno politički govori jest neprestano pozivanje na "ono što većina Hrvatske stvarno politički misli".

Samo, ako se to ne ogleda niti u izbornim rezultatima, niti u odazivanju na prosvjede na rušenje stranačkog vrha (!) trenutno najjače parlamentarne stranke, niti u odazivu na prosvjed protiv Istanbulske, niti na nekima od dosadašnjih referendumskih inicijativa, niti u broju vjernika koji dosljedno u praksi prakticiraju svoju vjeru onako kako se Kaptol buni da se ne čini... gdje je zapravo ta "većina" od ovih 4,5 milijuna građana koja bi bila iskreno za krajnje desnu političku orijentaciju i krajnje konzervativni svjetonazor osim u mašti i željama vlč. Ivana Miklenića?