Svi bi bili puno sretniji da je završio kao pokajnik a ne pokojnik, ali nije. “Moj kraj neće tako brzo doći”, rekao je lani. “Bog uzima najbolje, a ja to nisam”. Fatalno je pogriješio. Bio najbolji ili ne, Bog ga je uzeo, valjda preko reda, a s njim je otišao i pun kufer tajni. Policija i srodne institucije uvjereni su da je jedan od njegovih bliskih suradnika više puta odlazio u Italiju, pospremajući njegov imetak na sigurna mjesta, deponirajući ga u sefove ili na račune pod tuđim imenima. Bandića je pratilo jedno od najstrašnijih prokletstava u ovom podneblju – imao je, a nije smio pokazati koliko ima. Morao je rezati etikete s Fendija, kupovati skupe cipele bez oznake brenda, prepisivati nekretnine (prije godinu dana većinu imovine skinuo je sa sebe), a novac i dragulje sklanjati na sigurno. Ostavinska bi zato mogla trajati kao Jovankina poslije Tita, jer je najveći dio bogatstva knjižen sasvim netransparentno, daleko od očiju javnosti, ali obitelj je zbrinuta. “Bandić ima sto milijuna eura”, zaklinjao nam se više puta jedan njegov dobar prijatelj, koji bi na bilo koji znak sumnje (“Sto milijuna? Pa znate li vi koliko je to novca?”) uvijek podviknuo: “Ima, sine, vjeruj meni!”

I sam je Bandić često bio u Italiji, Rim je posjetio 62 puta u pet godina. Neko vrijeme u našim smo ga izdanjima nazivali “gradonačelnikom Rima i cele Italije”, prema analogiji s titulom njegova prijatelja Porfirija Perića, čija se jurisdikcija protezala na Zagreb i cijelu Italiju. Dobru je prođu imala i uzrečica “...to ti je kao otići u Rim a ne vidjeti Bandića”. No to su vicevi – ali što je pokojnik uistinu toliko puta radio u Rimu? Hodočastio? To ne zvuči uvjerljivo. Jedna je hipoteza išla u medicinskom smjeru, “išao je na infuziju, svako malo zamijeni svu krv”. Druga teza - manje uvjerljiva – bila je da je riječ o “galantnim posjetama”. Obje će pretpostavke, čini se, do daljnjeg ostati nepotvrđene, a kad ih bude moguće potvrditi, postat će nezanimljive.

To da je Bandić privlačan ženama, kao i žene njemu, dugo je bilo nepoznato javnosti. U kuloarima su u zadnje vrijeme učestalo plasirani tračevi o Bandiću kao zagrebačkom Kissingeru (moć je, smatrao je američki diplomat, najjači afrodizijak), ali je njegova opsesija ženama, kako bi Plenković rekao, imala “dvostruke konotacije”. Novinarkama je prijetio mnogo češće nego novinarima (premda je i Vojislavu Mazzoccu prijetio da ima “veća jaja” od njegovih), a u svojoj se stranci upadljivo okruživao ženama. No u stranci su mu bile poslušne, a one koje su ga ispitivale kao novinarke nisu, to je vrlo važna razlika.

Je li Bandić doista u svom džepu držao više sudaca i policajaca nego gotovine i sitniša? Među svim ljudima koje je kupio bilo je puno bivših pripadnika sigurnosnog sustava, sudova, policije i sličnih ustanova, ali tek je Express prije nekog vremena povezao stvari i shvatio da je Bandić za novac građana oformio svoju obavještajno-kontraobavještajnu službu. Angažirao je petnaestak stručnjaka iz represivnog aparata i dao im visoke plaće. Nikakve radnje, izvidi, tajna praćenja i sl. nisu mu tako mogli proći neopaženo, na njegovim bi se radarima uvijek upalile lampice. Nijedna sudska ustanova, od Općinskog do Ustavnog i Vrhovnog suda, nije mu mogla presuditi ni za kakav prekršaj, pa je umro poput Herodovih žrtava, “nevine dječice”. Miodrag Demo usporedio ga je s Kristom, kojeg su nevina razapinjali, premda bi se, misle protivnici, na brdu Križa našlo i drugih kandidata za usporedbu...

Zoran Milanović, koji mu nije otišao ni na komemoraciju ni na pogreb – konzekventno ostajući kod svog stava o pokojniku – nazivao ga je “lopovom”, a u jednom se trenutku umalo fizički obračunao s njim. I priča o tome odlazi s Bandićem u grob, u koferu tajni, kao i zagonetka njegove magnetske, neodoljive privlačnosti vojsci “žetončića” koji su tijekom prošlog Plenkijeva mandata promijenili dres, pa se, podržavajući HDZ, zadržali u čistilištu zvanom Klub Milana Bandića. Kako, zašto? Po koju cijenu? Samo zato što su baš kod Bandića mogli glasati za zakone koji “idu u korist Hrvatske”, a slučajno i u korist vladajuće većine? Kakav je to dogovor pokojnik imao s pukovnikom, premijerom koji ga je štitio “do poslednjeg daha”, šaljući u farsičnu bitku protiv njega kandidata kojemu se cijela zemlja smije, pa sad svakog dana glasače mora pitati vjeruju li više njemu ili svojim očima.
Ovo je popis njegovih najvećih tajni, jedva malo manjih od fatimske...

Tajna broj 1
Mikijeva crna bilježnica

Milan Bandić je otišao, pa se vjerojatno nikad neće saznati je li blefirao ili je zaista imao crnu bilježnicu u kojoj je zapisivao sve one koji su od njega molili usluge. I je li što naplatio ili je samo vodio bilješke da ih ne zaboravi. Nakon njegova uhićenja, prilikom pretresa su našli i određene rokovnike u kojima je bilo bilješki, ali ih je Bandić radio u šiframa, nije bilo imena koja bi se izravno mogla povezati s novcem, uslugama ili kompromitirajućim saznanjima. 
Svi se sjećaju legendarnog Broja 1 iz kultnog stripa “Alan Ford”. U crnoj bilježnici nalazio je spas kad je bilo što trebalo riješiti. Samo bi je otvorio i uz zvuk “frt, frt, frt” našao ime i počeo citirati osobi što unutra piše. Često je trebao reći samo prvu rečenicu, a onaj s druge strane stola već bi rekao kako nema potrebe da nastavlja i da je stvar riješena. Odriješio bi kesu ili napravio neku uslugu. 
Milan Bandić svoju je crnu bilježnicu koristio na veoma sličan način. 
- Bandić će nakon 20 godina obnašanja druge izvršne funkcije u ovoj zemlji treba progovoriti o licemjerstvu i dvostrukom moralu svih koji su visjeli pred vratima gradonačelnika i tražili kojekakve protekcije. Reći ću to nekim ljudima u lice, što koštalo da koštalo. Neće mirno spavati nakon toga, a ja ću mirno spavati - rekao je Bandić iziritiran oporbenim zamjerkama na Generalni urbanistički plan i prigovorima što osniva 27 ureda.
I to nije bilo prvi put da je slično prijetio. Nacional je objavio razgovor s jednim HDZ-ovcem prije izbora koji su održani prošle godine. “Bandić je s HDZ-om htio dogovoriti čvršću suradnju na parlamentarnim izborima, ali vrhu HDZ-a to nije odgovaralo zbog percepcije koja se stvorila o Bandićevim ‘žetončićima’ i aferama koje se uz njega vuku. Kad su mu rekli da takva suradnja ne dolazi u obzir, on je počeo urlati i tada je zaprijetio riječima: ‘Nećete vi meni raskidati suradnju, nemojte da vam otvorim crnu bilježnicu’.” 
Bandićeve prijetnje crnom bilježnicom očito su dale rezultate, što se vidi i po ponašanju HDZ-ovaca prema njemu. Plenkoviću je preko svoje zastupnice Lekaj Prljaskaj do svoje smrti držao većinu u Saboru, a šef HDZ-a nije se htio distancirati od njega i zatvoriti vrata jednom za svagda Bandiću i njegovu načinu vladavine. 
Neki SDP-ovci svjedočili su i da je na njih primijenio istu taktiku kad su ga neki u stranci prije izbora 2007. godine prozivali da je korumpiran. Samo je zaprijetio da će iz svoje crne bilježnice objaviti tko je sve tražio usluge od njega, pa su se kritike naglo utišale. 
Bandić ipak nije bilo pedantan lik koji bi svaki dan došao kući i zabilježio koju je uslugu kome učinio. On je bio čovjek koji je imao slonovsko pamćenje i u njega se jako pouzdavao. Crna bilježnica tako je vjerojatno bila u njegovoj glavi. Osim ako prije izbora negdje ne ispliva. Potpuno je jasno da će mnogi povući ručnu kočnicu u kritici Bandića već i na samu mogućnost da su u crnoj bilježnici. A to je upravo i bila Bandićeva taktika. Postojala crna bilježnica ili ne, porazno je da su ga za usluge dolazili moliti i prijatelji i neprijatelji. 

Tajna broj 2
Misteriozni boravci u Rimu

Jedan od većih misterija o kojem su u Zagrebu kružile mnoge priče. Uvijek je s novinarima pričao netko tko je “čuo iz pouzdanih izvora u Gradu”. Jedna je verzija bila da ide na liječničke preglede. Druga da ide na redovnu zamjenu krvi zbog svog zdravstvenog stanja. Treća je da ima novac u Vatikanskoj banci. Bandić je čak i volio da se oko njega pletu takve priče. Razlog je jednostavan - kad se tračevi pomiješaju s istinom, ako se i otkrije neki štetni posao, on će reći da se tako pričalo i da je išao mijenjati krv ili da se drogira. I ako se dokumentirani marifetluci ili istrage stave u isti koš s tračevima, njegovi birači skloni su povjerovati da je sve trač. U svakom slučaju, Bandić je u Rim putovao znatno češće nego u neke druge metropole. Bio je prijavljen Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa da je tamo bio čak 62 puta u pet godina o trošku poreznih obveznika. Sam Bandić odlučio je podgrijavati misterij i nije dostavio svu traženu dokumentaciju Povjerenstvu, koje ga je moralo požurivati. Tek kad je dobio po prstima od Povjerenstva, ipak je dostavio dokumentaciju. 
- Nemam nikakvih tajni. Kaj vi mislite da je gradonačelnik bedak, ko ‘Pale sam na svijetu’ da putujem svijetom? Ja 18 godina nisam bio dana na godišnjem odmoru. Ja odem dan-dva izvan zemlje i vratim se u Zagreb. Prema tome, to je smiješno… Nije to bez veze baš sad potaknuto – ljutio se Bandić na novinarske upite o tim putovanjima.
I onda je napokon dostavio dokumentaciju Povjerenstvu te pozvao novinare da im pokaže i putne naloge. Ispalo je da je u pet godina, od 2011. do 2016. godine, putovao u Rim 25 puta. A onda 2017. još dva puta. Radilo se o raznim obilježavanjima, posjetima hrvatskoj zajednici, pozivima iz gradske uprave. Svaki put je uzimao dnevnicu, a put s kartom, smještajem i dnevnicama koštao je uglavnom između 15.000 i 20.000 kuna. Volio je odsjedati najčešće u jednom hotelu: InterContinental De La Ville u talijanskoj prijestolnici. S njim je uvijek išla i Vesna Šimić, koja izvrsno zna talijanski i vodi međunarodnu suradnju. 
U niti jedan drugi grad Bandić nije toliko intenzivno putovao, i to za tako beznačajne stvari poput predstavljanja dvojezičnog časopisa hrvatske manjine ili povodom darovanja božićnog drvca ili otvaranja neke izložbe. Prevaliti put radi takvih stvari čini se neuobičajeno. Često je putovao i službenim automobilom u Trst pa onda avionom u Rim. Za razliku od Beča, Rim je Bandić rijetko spominjao. Ono što se sigurno zna jest da je iz Rima donosio i skupe darove, a za njega su šivali odijela koja koštaju i više od 5000 eura. Volio je te talijanske majstore šivanja, a jedan je imao radionicu taman u blizini hotela u kojem je odsjedao. Sve prave razloge ovih putovanja zna samo spomenuta Šimić. Treba napomenuti da je sve dokumente uzela i policija još prije dvije godine, ali zasad nema nikakvih informacija o tome što su odlučili. Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, koje može odlučivati samo o dokumentaciji koja mu je dostavljena, odustalo je od slučaja. 

Tajna broj 3
Galantan prema nježnijem spolu

Žene je obožavao. Volio ih je impresionirati i da ga obožavaju. Cijela ta generacija u njegovu poglavarstvu imala je posebna mjesta i stanove, kamo su išli u avanture. Bandić nije bio iznimka, dapače. O njegovim prijateljicama s kojima je provodio vrijeme kruže razne legende. A popis onih koje je obasipao pažnjom je dugačak. Koliko točno, nitko ne može reći. Neki tvrde da je imao i 30 onih koje su mu dodatno značile, a tu je bilo i članica stranke, zaposlenica u poglavarstvu, ali navodno i novinarki. Ostali su snimljeni razgovori u kojima Milu Horvat šalje službenim automobilom u Beč, a zatim je zove i da si kupi “papak” ili torbicu u Louisu Vuittonu, a da će on sve refundirati. Torbica je bila 3000 eura, pa je ona to odbila. Ovo je samo jedan snimljeni razgovor, koji pokazuje obrazac na koji je funkcionirao. I još neke gospođe su nam pod uvjetom anonimnosti svjedočile kako ih je uvijek obasipao skupim darovima. Tajni stanovi bili su i luksuzno uređeni da impresioniraju. Natalija Prica, bivša misica, koja je bila mlađa od njega 34 godine, samo je posljednja u nizu. Od nje se nije odvajao zadnje dvije godine. Tako da je prema njegovu dosadašnjem habitusu sigurno kako nisu obilazili zlatarnice i krznarije da se uvjere kako obrtnici žive. Urbana legenda zasad ostaje da je znao i stambeno zbrinuti drage žene, uključujući svoju miljenicu Nataliju. 

Tajna broj 4
Koliko tajnih nekretnina je sakupio?

Bandić je znao da je pod lupom javnosti i istražitelja i zato je bio oprezan. Trebalo je dosta muke čak i istražiteljima i poreznom Uskoku da otkriju njegov princip kupnje nekretnina, ali tad se pokazalo i da oni to mogu. Ako hoće. Otkrili su da su Bandićevi prijatelji Silvana i Mato Brzica iz Gruda odjednom, bez ikakvog uporišta u prihodima, dobili 3,4 milijuna kuna. I onda su taj novac iskoristili za kupnju tri stana u Zagrebu. Stanovi su bili od 78, 95 i 94 kvadrata. Sva tri su gradile tvrtke koje su s Gradom ranije mijenjale zemljišta. Brzice se nisu nikad na njih upisali niti u njima živjeli. Prateći Bandića i njegove suradnike, istražitelji su nedvojbeno utvrdili da ih koristi Bandić. Razgovarali smo i sa svjedocima koji su nam to potvrdili i boravili u stanovima. Tek kad je država morala skinuti blokadu zbog dugotrajnosti postupka, Brzice su prodale dva stana. Bandić je lukavo, na ime brata, kupio i drugi stan u Bužanovoj, vrijedan 331.000 eura, i spojio ih u penthouse koji cijeli on koristi. Brat je svjedočio da je njegovo iako nikad nije niti će ga koristiti. Danas su prepisani stanovi na supruge. Tu su i kuće u Cerovu Dolcu i Poganoj Vlaki, koje je Bandić iznimno uredio. Opet jedna glasi na rođaka, a za drugu je tvrdio da je novac dao brat. Da to nisu jedini stanovi kojima je kroz godine raspolagao, dokazuje i svjedočenje arhitekta Ante Vrbana, koji je svjedočio da mu je Bandić u znak zahvale darovao stan od 34 kvadrata na Vrbiku. 
Formalno ga je kupio ujak Bandićeve supruge. I nakon što je Vrban taj stan prodao, jedna suradnica svjedočila nam je da je u istom kvartu bila u stanu za koji joj je Bandić dao ključeve kad je trebala prespavati. Ima li ih još? Teško će se saznati ako ne isplivaju neki papiri. I za ove je bilo teško dokazati da su njegovi i trebalo je puno istražiteljskog truda i alata. Ostaje pitanje i kako će se ponijeti oni na čije ime glase. Hoće li nekretnine ostaviti obitelji ili će se praviti ludi i zadržati ih? Kako god, formalno, u trenutku smrti, Bandić je na svoje ime imao samo vikendicu s imanjem na Slavagori kraj Samobora.

Tajna broj 5
Gdje je sva ta silna gotovina?

Po imovinskoj kartici, Bandić nema niti kune ušteđevine. Ali kad je uhićen, istražitelji su u stanu pronašli i skoro 280.000 kuna u gotovini te dva certifikata za dijamante. Stan u Bužanovoj bio je namješten skupim Fendi namještajem, u kojem jedna sofa košta 20-ak tisuća eura, stol 7000 eura, stolci od 1500 do 2000 eura, kuhinja Schiffini 50.000 eura. I ostali stanovi bili su uređeni i skupo namješteni, a opet je tu ključno svjedočenje Vrbana, koji je kupovao i procijenio namještaj: Gradonačelnik nije pitao koliko što košta nego mu je prepustio izbor. “Novac mi je ostavljao u kuvertama”, rekao je. Bandić je imao i kolekciju satova i kolekciju umjetnina, a čak i njegove cipele i odijela vrijede više nego što je zarađivao. Neko vrijeme držao je i dva rasna konja na Hipodromu, a sigurno je imao jedan Mercedes oldtimer. Pri uhićenju je pronađen u njegovu stanu i dokument u kojem je rukom dopisivao postotke za ono što će kasnije postati 40 milijuna kuna preplaćeni posao čišćenja metodom “suhog leda”. Na sudu je Bandić svjedočio da je to planirao rebalans proračuna. 
Njegov suradnik Zdenko Antunović je snimljen kako od poduzetnika traži mito ako želi organizirati karneval jer su se dogovorili da nitko one može raditi manifestacije a da ne plati: “Ja sam te još spasio kod šefa, on je tražio 120.000 kuna, a trebaš platiti 10.000 eura”. Je li Zdena radio na svoju ruku? Teško. Jer je i dalje ostao jedan od najbližih Bandićevih suradnika. Sud je na kraju odbacio tu snimku kao dokaz jer je neovlašteno napravljena! Tu je i pitanje novca od prodaje prethodno spomenutih stanova. Ostavinska rasprava će pokazati je li imao neke tajne račune ili je sve čuvao u gotovini. I ako je gotovina, kod koga je? Kako kaže jedan koji ga je poznavao: Ne bi me čudilo da je taj novac zakopao. 

Tajna broj 6
Imao je žetončiće, ali čiji je on bio?

Bandićeva preslagivanja i zapošljavanja već su legendarna. On je znao točno kome treba pružiti ruku, tko je previše glasan, pa ga je zamolio “za pomoć jer je stručan i ima dobre ideje”, što je značilo dobar posao u gradskoj upravi ili Holdingu. U prošlom sazivu parlamenta došao je od jednog do 12 zastupnika, a i sad kad nije bio u Saboru, imao je svoje ljude. Upravo zbog straha da potporu Vladi ne uskrati zastupnica manjine Ermina Lekaj Prljaskaj, Andrej Plenković nije htio ići u obračun s Bandićem i njegovima u Zagrebu. Ostat će neodgovoreno kako je sve Bandić zaduživao i SDP-ovce i HDZ-ovce. Mediji, uključujući Express, već su pisali o zapošljavanju rodbine i sinekurama, ali to je očito manji dio. Dovoljno je pogledati jednu zatvorenu SDP-ovu grupu da se vidi kako je lista mnogo šira. Stalno se objavljuju nova imena nakon što je Peđa Grbin raspustio gradsku organizaciju zbog “bandićevaca”. Sad se vade i oni koji su bliski šefu SDP-a, a zaposlio ih je Milan. Ista stvar je i s HDZ-om, u kojem nam neki svjedoče da je cijeli vrh zagrebačkog HDZ-a bio podložan utjecaju Milana. Nakon smrti se vidjelo da HDZ neće i dalje krenuti u politički obračun s Bandićevom strankom nego su mlaki kao i njihov kandidat Davor Filipović. Iza Bandića je ostala utjecajna mreža, a iako je on sakupljao žetončiće kao Pokemone, ostaje tajna čiji je on žetončić bio. Da je na njegove odluke imao utjecaj Petar Pripuz, opširno piše i opisuje posrnuli tajkun Miroslav Kutle u pismima koja je objavio Nacional. Kutle samo iznosi ono što se već godinama priča, a moglo se vidjeti i u gradskim odlukama. 

Opsežno smo u dva broja pobrojili mrežu Bandićevih ljudi, ali i onih kojima je Grad redovno dodjeljivao milijunske poslove. Ne treba zaboraviti da je nakon predsjedničke kampanje Bandić primio još 15 milijuna kuna donacija kojima je zatvorio goleme troškove. Dosad se raspravljalo o tome je li to mogao primiti i treba li platiti porez. Sud je zaključio da ne treba. Ali pravo je pitanje tko je taj novac osigurao? I to je jedna od tajni. Ali još će biti važnija činjenica za budućnost Zagreba da ta mreža neće tako lako ispustiti ono što je izgradila u 20 godina s Bandićem. I za to neće žaliti novca i vremena. Tko su ljudi koji su surađivali s Bandićem i u dvjema velikim strankama i izvan njih koji će biti spremni primiti donacije i biti nova glava te mreže? I hoće li im uspjeti zadržati utjecaj? Tajnu njihova načina funkcioniranja i strategije utjecaja je Bandić poznavao u dušu, ali je i to odnio u grob preranom smrću. Primjerice, taman kad njemu bliski ljudi kupe zemljište preko paravan tvrtki, ono već sljedeće godine promijeni namjenu iz zelene u građevinsku. A to je samo dio poslova. 

Tajna broj 7
Od čega je sve bolovao i kako je preminuo?

Gradonačelnik je bio bolestan čovjek s nizom zdravstvenih problema. Liječnici su ga još nakon moždanog udara prije 17 godina upozorili da mora usporiti, ali samo ih je djelomično poslušao. U međuvremenu se sporadično pojavljivala informacija da je završio na liječenju ili nekoj operaciji. Najozbiljnije je bilo kad mu se otkinuo ugrušak iz noge i završio u plućima. Ugrađeni su mu i stentovi na srce, znalo se za jedan, ali nakon smrti su njegovi suradnici govorili o tri. Operirao je glasnice, bio na operaciji noge. 
Bandić je loše izgledao, izgubio je glas, nije više ni trčao, što mu je ranije bila omiljena rekreacija, nego se samo šetao. Godinama se pričalo da je stanje prilično gore od onoga što zna javnost, ali je pravo pacijenata o zaštiti podataka bilo iznad interesa javnosti. I tako je ostala tajna njegovo pravo zdravstveno stanje. I njegova smrt je obavijena velom tajne. Službena verzija je da mu je pozlilo na druženju nakon što je pio vodu. Neslužbeno je Hitna išla i na drugu lokaciju. I njegovi najbliži suradnici su davali kontradiktorne izjave u prvim satima, pa je to produbilo tezu da se skriva s kim je u stvari bio. Također, teško da će ikad biti objavljen nalaz obdukcije koji bi pokazao i što je gradonačelnik imao u krvi u trenutku smrti. Bolnica Sv. Duh u koju je prevezen je gradska, ravnatelj je njegov čovjek. Hitna pomoć je također pod Gradom i oni odbijaju reći gdje su išli u kobnoj noći. Tako da je oko okolnosti smrti podignut zid šutnje. Svakako bi u sprečavanju raznih teorija pomogla transparentnost: objava poziva i destinacija odlazaka čak dvoje kola Hitne pomoći te nalaz obdukcije. Ali transparentnost nikad nije bila jača strana Bandićevih ljudi. Tako da će i to ostati posljednja Bandićeva tajna.