Maja Šuput i Emil Tedeschi mlađi više se, čini se, posebno ne trude sakriti koliko uživaju jedno u drugome. Pjevačica i sin jednog od najpoznatijih hrvatskih poduzetnika snimljeni su u nedjelju ujutro u zagrebačkoj Zračnoj luci Franjo Tuđman, odakle su zajedno otputovali za London. Ondje Maja provodi svoj rođendanski tjedan. Prema pisanju 24sata, prije ukrcavanja na let djelovali su vrlo prisno. Držali su se za ruke, grlili se i ljubili, a svjedok koji ih je snimio opisao ih je kao potpuno opuštene i zaljubljene. Sama Maja poslije je na društvenim mrežama otkrila da je stigla u London, no ni ona ni Emil zasad nisu javno potvrdili da su u vezi.
Emil i Maja Šuput u nedjelju su otputovali u London
Emilu Tedeschiju mlađem život pod povećalom javnosti nije novost. Njegov otac je osnivač i dugogodišnji prvi čovjek Atlantic Grupe, a mlađi Emil godinama je bio u jednom od medijski najzanimljivijih brakova domaće poslovne elite - s Nikom Perenčević, kćeri poduzetnika Mihajla Perenčevića.
Njihova je veza privukla pozornost krajem prošlog desetljeća. Nisu dolazili samo iz dviju vrlo bogatih i utjecajnih obitelji, nego je zanimanje javnosti dodatno pojačavala i razlika u godinama. Vjenčali su se u ožujku 2019. u luksuznom hotelu Bellevue na Malom Lošinju, uz iznimno strogu kontrolu privatnosti. Hotel je tijekom proslave bio zatvoren za javnost, a zatvorena je bila i javna šetnica oko njega. Među glazbenicima koji su zabavljali goste bili su Tony Cetinski, Gibonni i Massimo Savić. Tri godine poslije, u ožujku 2022., dobili su sina. Nazvali su ga Emil, pa je postao treći Emil u obiteljskoj liniji, nakon oca i djeda. No brak nije potrajao. Nakon višemjesečnih nagađanja Emil Tedeschi mlađi u kolovozu 2025. potvrdio je razvod.
- Istina je, Nika i ja smo se razveli, postupak je dovršen. Ostali smo u prijateljskim odnosima - kratko je tada poručio za Story.
Emil Tedeschi i Nika Perenčević
Vrlo brzo nakon razvoda Nikino se ime počelo povezivati s Marijanom Kustićem, predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza. O vezi se mjesecima šuškalo, a jedan od prvih jasnih znakova da su zajedno bilo je njihovo pojavljivanje na koncertu Tomislava Bralića i klape Intrade. U ožujku ove godine vezu su okrunili brakom. Vjenčali su se u zagrebačkom hotelu Westin pred približno 300 uzvanika iz hrvatskog sportskog, poslovnog i političkog života. Među gostima su bili brojni ljudi iz samog vrha hrvatskog i europskog nogometa.
Dolazak uzvanika na svadbu Marijana Kustića i Nike Perenčević
Tako je Nika Perenčević, nakon obitelji Tedeschi, svoj privatni život povezala s još jednim od najutjecajnijih hrvatskih krugova - vrhom Hrvatskog nogometnog saveza. No njezino prezime već desetljećima otvara znatno širu priču.
Nikin otac Mihajlo Perenčević jedan je od samozatajnijih hrvatskih poduzetnika. U domaćoj javnosti rijetko se pojavljuje, ali njegov poslovni put proteže se od Libije i Rusije do luksuznog turizma na Lošinju.
Perenčević je kasnih osadesetih obnašao dužnost pomoćnika republičkog sekretara unutrašnjih poslova. U tom je razdoblju sekretar (ministar) bio Vilim Mulc. Perenčević je zajedno s drugim pomoćnikom, Željkom Tomljenovićem, u resoru bio zadužen za tadašnju mupovsku tehniku i opremu. Tomljenović je kasnije u Hrvatskoj bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova, a povezan je i rodbinski s Božom Biškupićem, dugogodišnjim HDZ-ovim ministrom kulture. Naime, njih dvojica su šogori jer je Tomljenovićeva sestra udata za Biškupića. Nakon političkih previranja i demokratskih promjena, početkom devedesetih Perenčević je napustio policijski sustav i posvetio se privatnom biznisu s naftom u Libiji i Rusiji. Kasnije se pojavljuje u vrhu Velesstroya, velike građevinske kompanije koja je poslovala na golemim infrastrukturnim i energetskim projektima u Rusiji. Među poslovnim partnerima bio joj je i ruski državni Transneft, operator naftovodnog sustava. Perenčević i njegov dugogodišnji poslovni suradnik Krešimir Filipović svojedobno su dobivali i priznanja ruskih vlasti. Upravo su mu ti poslovi poslije donijeli vrlo neugodnu međunarodnu pozornost, pisao je ranije Express.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu Ujedinjeno Kraljevstvo 29. lipnja 2022. uvelo je sankcije Mihajlu Perenčeviću. Britanske vlasti navele su da je kroz vodeću ulogu u Velesstroyu bio uključen u ostvarivanje koristi od ruske vlade ili njezino podupiranje jer kompanija posluje u građevinskom, energetskom i ekstraktivnom sektoru - područjima koja London smatra strateški važnima za rusku državu. Na britanskoj listi sankcija Perenčević je naveden kao bivši predsjednik Velesstroya. Dok je u Rusiji bio iznimno poslovno aktivan, u Hrvatskoj se držao gotovo potpuno izvan javnosti.
Obitelj Perenčević istodobno je postajala sve važnija u poslovnoj priči Malog Lošinja. Ključna je Jadranka Grupa, turistički sustav koji upravlja luksuznim hotelima, vilama, restoranima i drugim sadržajima na Lošinju i Cresu. Upravo je kroz Jadranku uvala Čikat posljednjih godina transformirana u jednu od najekskluzivnijih turističkih zona hrvatskog Jadrana. Promjena vlasničke strukture Jadranke 2013. u javnosti je ostavila snažan dojam ulaska ruskog kapitala. U strukturi su se pojavljivali Beta ulaganja i ruski UK Alfa-Kapital. Kada su Perenčevića 2015. pitali je li on stvarni vlasnik Jadranke, odgovorio je da njegova novca u preuzimanju nema, ali njegova utjecaja ima. Zbog goleme moći koju je stekao na otoku lokalni aktivisti nadjenuli su mu i zanimljiv nadimak: "gubernator".
Kasnija istraživanja novinara Oštra i međunarodne mreže OCCRP, temeljena među ostalim na Pandorinim dokumentima, pokazala su složenu mrežu kompanija, trustova i financijskih tokova povezanih s ljudima iz kruga obitelji Perenčević.
Dokumenti koje je objavio Oštro pokazali su, primjerice, da je Mihajlo Perenčević tijekom 2018. i 2019. otplatio dva kredita Beta ulaganja vrijedna najmanje 8,9 milijuna eura, a u zagrebačkoj podružnici Sberbanke položio je još 2,4 milijuna eura kao jamstvo za drugi kredit te kompanije.
U složenoj vlasničkoj strukturi pojavio se PNP Trust, osnovan 2015. u Hong Kongu. Kao njegov osnivač naveden je Mihajlov brat Predrag Perenčević, dok je nećak Nikola Perenčević imenovan doživotnim investicijskim direktorom. Do 2019. godine taj je trust, prema dokumentima koje su analizirali istraživački novinari, kontrolirao imovinu vrijednu najmanje 650 milijuna eura.
Jedna od odredbi o nasljeđivanju posebno je privukla pažnju. Navodila je da u slučaju smrti osnivača korisnikom može postati muški izravni potomak njegova oca, rođen u braku, koji smije nositi prezime Perenčević. Istraživači su procijenili da bi takva formulacija mogla upućivati i na Mihajla Perenčevića, premda se njegovo ime nije izravno pojavljivalo u dokumentima trusta.
Još je neobičniji bio slučaj požara u Bellevueu. Nakon požara 2018. Nikola Perenčević zatražio je transfer od 3,1 milijun eura iz strukture povezane s PNP Trustom za obnovu hotela. No službena procjena vatrogasaca, prema podacima koje je objavio Oštro, govorila je o šteti manjoj od 27.000 eura. Velika razlika između procijenjene štete i transfera izazvala je pozornost pružatelja korporativnih usluga, a slučaj je naposljetku prijavljen hongkonškoj financijskoj policiji.
Istraživanja OCCRP-a i Oštra otvarala su i pitanja milijunskih novčanih tokova kroz kompanije povezane s obitelji i njihovim poslovnim krugom. Dio tih tokova mogao se pratiti do mreže koja je korištena i u financijskim operacijama povezanima s aferom Magnitsky, premda istražitelji zbog složenog miješanja sredstava nisu mogli utvrditi izvor svakog pojedinačnog dolara.
Od Moskve do Lošinja, obiteljski poslovni krug tako se godinama gradio daleko od reflektora, ali uz golemi kapital. Upravo je u taj svijet vjenčanjem 2019. ušao Emil Tedeschi mlađi. Tada su se simbolički spojile dvije sasvim različite poslovne priče. S jedne strane stajali su Perenčevići, samozatajna obitelj čiji su se poslovi protezali kroz Rusiju, offshore strukture i luksuzni turizam. S druge je bio Tedeschi, jedno od najprepoznatljivijih prezimena hrvatskog poduzetništva.
Emil mlađi snimljen 2012. godine
Otac Emila mlađeg, Emil Tedeschi, još je kao dječak imao vrlo neobičnu ambiciju. Dok su njegovi vršnjaci sanjali da će postati nogometaši, liječnici, policajci ili vatrogasci, on je već s pet godina zamišljao sebe u odijelu i kravati - želio je biti direktor. Nije tada znao čega će biti direktor, ali dječački san ostvario je vrlo mlad. Poslovnu karijeru započeo je 1987. u Italiji, u kompaniji poslovnog partnera svojeg oca. Potom je otišao u Trst, a 1989. postao menadžer u britanskom Meteor Holdingu u Milanu. Kada je ta kompanija 1991. propala, Tedeschi je ostao bez posla. Iz te je situacije nastao Atlantic.
- Poduzetništvom sam se počeo baviti u trenutku kad sam zbog stečaja kompanije dotadašnjeg poslodavca ostao nezaposlen. Bila je to nužda i prilika. Nisam imao alternativu - prisjećao se poslije.
Atlantic je krenuo sa samo nekoliko zaposlenih i distribucijom robe široke potrošnje. Prvi veliki vlastiti brend postala je Cedevita, koju je kompanija kupila 2001., a mala tvrtka tijekom godina prerasla je u jednu od najvećih poslovnih grupacija u regiji.
No poslovnjak kojemu je javnost navikla gledati brojke, akvizicije i milijunske poslove cijeli život ima još jednu veliku strast - glazbu. Svoj prvi novac nije zaradio trgovinom nego kao DJ. Bilo je to 1984. godine. Za puštanje glazbe na maturalnoj zabavi prijatelja u podrumu zagrebačkog hotela Palace dobio je 100 njemačkih maraka. Govorio je da mu je zarada bila gotovo sporedna – puno važnije bilo mu je to što može puštati glazbu. Prve ozbiljnije glazbene izlaske vezao je uz kultnu zagrebačku Jabuku, zatim Kulušić i Lap, a snažno ga je obilježilo razdoblje novog vala.
Tata i sin Tedeschi
O vlastitu poslovnom uspjehu godinama je govorio jednako otvoreno. Kada su ga pitali za famozni „prvi milijun“, tvrdio je da je prvi milijun u protuvrijednosti robe, zaliha i potraživanja imao već početkom 1993., ali da je prvi milijun koji je doista mogao staviti na stranu zaradio tek 2007., nakon izlaska Atlantica na burzu i prodaje dijela obiteljskih dionica.
U cijeloj priči Atlantica važnu je ulogu imao i Emilov otac, koji se nakon povratka iz Italije priključio sinovoj kompaniji te sa sobom donio iskustvo, poslovna poznanstva i dio kapitala. Stariji Tedeschi poslije se prisjećao da mu otac nikada nije pokušavao oduzeti autoritet.
- Ja sam imao 25, a on 55 godina. No nije inzistirao niti očekivao da bude predsjednik uprave ili nešto slično. Smatrao je da čovjek vrijedi koliko može napraviti - govorio je.
Njegova obitelj desetljećima je bila daleko od skandala i naslovnica, a sam Tedeschi često je naglašavao da mu je obitelj važnija od posla.
