Postoje neki važni ili posebno sretni ili traumatični događaji u povijesti koji se urežu u kolektivno pamćenje naroda ili država, ali i oni prema kojima imamo neki poseban osjećaj, sjećamo se točno mjesta na kojemu smo se zatekli, što smo radili, u čijem smo društvu bili kad se nešto dogodilo. Vjerojatno se svi mi Hrvati precizno sjećamo mjesta na kojemu smo se nalazili u trenutku kad smo čuli da je započela Oluja, cijeli svijet se sjeća trenutka rušenja “Blizanaca” u New Yorku, možda se sjećamo euforije kad je Hrvatska povela u utakmici protiv SAD-a u finalu košarkaškog turnira u Barceloni.

FOTOGALERIJA Gotova obnova Notre Damea: Francuzi dali 700 milijuna €, ali sad će tražiti pet € za ulaz

Osobno, točno se sjećam gdje sam se nalazila u trenutku kad sam vidjela prve slike požara katedrale Notre-Dame. Upravo sam doletjela u Bukurešt na sastanak ministara kulture Europske unije. Spremali smo se za prvu, večernju sesiju, ali smo svi ostali skamenjeni i promatrali plamen koji uništava jedan od simbola Pariza i Francuske, ali i jednu od onih ikoničnih građevina koja simbolizira našu europsku kulturu i identitet. Šok, nevjerica i mnoga pitanja - je li riječ o terorizmu, što je izazvalo požar, kako je moguće da vatrogasci ne uspijevaju obuzdati plamen? U izravnom prijenosu, pred očima cijeloga svijeta, vatra je gutala jednu od najvažnijih građevina Starog kontinenta.

I te večeri u Bukureštu, dok smo pratili borbu hrabrih vatrogasaca s plamenom, i prvu prosinačku subotu u Parizu, kad sam imala čast, na poziv francuske ministrice kulture, s kolegama ministrima sudjelovati na ceremoniji svečanog otvorenja obnovljene katedrale, razmišljala sam o tome što nam znači katedrala Notre-Dame, što nama Europljanima, kršćanima, znače naše katedrale. Sjetila sam svog studija francuskog jezika i komparativne književnosti, knjiga o srednjem vijeku, o izgradnji crkava, nastanku gradova i europskih država, o katedralama koje su se gradile i nadograđivale desetljećima, koje u svojim slojevima bilježe povijesna razdoblja, u kojima su kroz stoljeća svoja djela ostavili najveći europski umjetnici. Pronaći u bilo kojem velikom europskom gradu katedralu znači doći u sam centar, ishodište, nukleus oko kojega su gradovi nastajali, centar koji stoljećima okuplja i oko kojega su se formirale strukture i slojevi grada. S druge strane, kao glazbenica, violinistica, nebrojeno puta sam u katedralama u Hrvatskoj, ali i diljem Europe, uživala u koncertima, a posebno se divila zvuku moćnih orgulja - instrumenta koji najuvjerljivije povezuje svjetovnu snagu glazbe i onu drugu, duhovnu poruku koju glazba nosi od svojih prapočetaka. Mislim da ne postoji osoba koja se ne bi istovremeno osjetila i ushićeno i ponizno slušajući u katedrali Notre-Dame Bachove tokate, fuge ili sonate u izvedbi virtuoza i najvećih svjetskih orguljaša koji zauzimaju časnu dužnost orguljaša crkve Notre-Dame.

UMIJEĆE Stručnjaci: Kako se obnavlja crkva poput Notre Dame?

U svojim dvadesetim godinama sam dulje od godinu dana živjela i radila u Parizu, a nastavila sam u taj grad odlaziti ponekad i dva-tri puta godišnje. Ne mogu se uopće sjetiti koliko sam puta ušla u katedralu Notre-Dame, možda i više od stotinu puta. Sjećam se kad sam se prvi put popela pogledati zvonike i uživo se susrela s licima koje sam dotad zamišljala temeljem bravuroznih i uvjerljivih Hugoovih opisa iz čuvenog “Zvonara crkve Notre-Dame”. Ponekad sam znala otići baš u katedralu na misu, a posebno se sjećam obreda Velikog petka 1997. godine kako bih doživjela zlokobnu tutnjavu bubnjeva koja je ispunila sve kutke ove velebne crkve i do danas mi se urezala u pamćenje kao jedan od najdojmljivijih susreta s obredima Velikog tjedna.

I onda se dogodio požar. A nakon požara probudili su se francuski ponos, odlučnost, privrženost Francuza svojoj kulturi i baštini. Mobilizirali su se francuski i međunarodni donatori te je kroz nekoliko tjedana prikupljeno dovoljno financijskih sredstava za obnovu. Mjesecima je stručna javnost pratila rasprave o tome koji će se pristup zauzeti, tko će voditi obnovu, kako će se projektirati, hoće li se obnavljati i rekonstruirati sve elemente koji su izgorjeli ili će se dati prilika arhitektima da katedrali daju pečat današnjeg vremena. Francuski predsjednik Emanuel Macron u svom obraćanju dan nakon požara smjelo je obećao naciji da će se “naša katedrala obnoviti u roku od pet godina”.

NOTRE DAME Neprocjenjivo blago koje je moglo stradati u požaru

Katedrala koja je svečano otvorena u subotu 7. prosinca, ostavlja bez daha. U stručnom smislu, riječ je sigurno o jednom od najvećih pothvata projektanata, konzervatora, restauratora i svih ostalih stručnjaka koji su uspjeli tako brzo obnoviti apsolutno sve elemente zbog kojih se ova građevina smatra jednim od remek-djela svjetske arhitekture. Konstrukcija, svodovi, krovišta, tornjevi, obnova svih vitraja, oslika, svih umjetnina, svih skulptura unutar katedrale, na fasadi, ali i svim vanjskim dijelovima - sve je tako savršeno izvedeno da se čini potpuno nevjerojatnim da je prije samo pet godina najveći dio inventara bio ili uništen ili teško oštećen.

Turizam ili kultura Pariški požar raskrinkao sramotnu lijenost Zapada

Sama ceremonija bila je nabijena emocijama, ali i golemim ponosom koji Francuzi kao nacija znaju pokazati u trenucima kad komemoriraju važne događaje za svoj narod i državu. Francuski predsjednik okupio je te večeri u Parizu šefove država i vlada, kraljeve i kraljice, brojne uglednike, donatore, umjetnike, graditelje... Ceremonija je započela iskazivanjem poštovanja vatrogascima koji su, nakon defilea, ispraćeni dugotrajnim pljeskom, zauzeli počasna mjesta u katedrali koju su hrabrošću spasili od potpunog uništenja. Sve je te večeri u samoj katedrali i izvan nje bilo svečano - od Macronova govora do vjerskog obreda koji je predvodio nadbiskup Laurent Ulrich.

Mi, Europa! Možda nas konačno ujedini gotički plamen Notre Damea

U sumrak, uoči otvorenja, dok se nadbiskup spremao udarcima obilježiti otvaranje velikih vrata i zakoračiti u katedralu, zazvonila su sva zvona u Francuskoj obilježavajući ovaj povijesni trenutak. Veliko poštovanje koje sekularna Francuska pokazuje prema svom kršćanskom identitetu i korijenima iskazano je programom koji je uz kolaudaciju orgulja i posvetu oltara - jedinog potpuno suvremenog elementa u obnovljenom interijeru - uključilo spektakularni glazbeni program, unutar katedrale, a zatim i koncert koji je pratila cijela Francuska koji je snimljen ispred same katedrale. Nažalost, ovaj dio programa snimljen je zbog loših vremenskih uvjeta dan ranije i možda je jedini dio spektakularnog otvaranja koji se nije odvio baš onako kako je sve bilo zamišljeno.

Na kraju, ne mogu u ovom svom promišljanju ne spomenuti neke emocije koje vjerojatno nisam dijelila s većinom uzvanika koji su se te hladne, vjetrovite i kišne večeri našli u katedrali i svjedočili ovom povijesnom događaju. Dok smo pljeskom ispraćali vatrogasce i sve stručnjake koji su obnavljali katedralu Notre-Dame, ja sam u mislima bila u našim razrušenim crkvama i palačama, među srušenim kućama, evakuiranim umjetninama, i razmišljala o svim hrvatskim inženjerima, konzervatorima, restauratorima, klesarima, građevinarima...

A što sve obećali Misa u Notre Dame: Svećenici s kacigama, bogati ne daju novac

Da, pariška katedrala čijoj smo obnovi došli iskazati poštovanje jedna je građevina, u mnogo čemu jedan od simbola naše zapadne civilizacije, oko čije se obnove mobilizirao cijeli svijet. Ali mi smo se u Hrvatskoj zadnje četiri godine, poharani dvama potresima, s jednakim emocijama, stručnošću i posvećenošću angažirali na obnovi naše važne svjetovne i sakralne baštine. Uključili smo sve hrvatske i neke inozemne stručnjake. Znamo da je obnova naše, zagrebačke katedrale u ovom trenutku najsloženiji projekt obnove neke povijesne zgrade u Europi. Iz tjedna u tjedan otvaramo obnovljene zgrade na području Banovine, Grada Zagreba i susjednih županija.

Sve greške Dosje užasa: Zbog jedne greške Notre Dame je skoro srušena

Svjesni smo da sudjelujemo u generacijskom pothvatu, povijesnoj obnovi najvrednijih spomenika koji se svojom veličinom, vrsnoćom izvedbe ili bogatstvom pokretnog inventara ne mogu uspoređivati s vrijednošću katedrale Notre-Dame, ali za nas su jednako važni jer su svjedoci naše povijesti i našeg identiteta. Upravo zbog svega ovoga, moje misli i moja zahvalnost te hladne pariške večeri podjednako su bile i s francuskim i hrvatskim graditeljima - kako s onima koji su tu vrijednu baštinu stvorili, tako i s onima koji su danas u njezinu obnovu ugradili i nastavljaju ugrađivati svoje znanje, stručnost, vrsnoću i ljubav.