Godinama će se još analizirati, blago rečeno, “nezgoda” u Sueskom kanalu, kao i sve vrste posljedica koje će proisteći iz svega toga. Dok su međunarodni trgovci zbrajali štete i gubitke, a internet se zabavljao s nekim od najboljih memeova ove godine, povjesničar, diplomat, bivši veleposlanik RH i Tuđmanov savjetnik Darko Bekić na svojem je Facebook profilu objavio vrlo zanimljivu povijesnu ulogu Hrvata u gradnji Sueskog kanala.

- Prije 152 godine, 1869., svečano je otvoren Sueski kanal, u prisutnosti mnogobrojnih ličnosti iz kulture i znanosti, kao i mnogih europskih vladara i političara. Uz tadašnjeg hrvatskog kralja i cara Franju Josipa I., među uzvanicima na bini sjedio je i dubrovački franjevac fra Lujo Čurčija. On je dobio čast da, nakon 10 godina mukotrpne gradnje, blagoslovi novo, velebno djelo svjetskog graditeljstva - piše gospodin Bekić. Kako tumači, upravo je tim činom egipatski potkralj Ismail I. “htio pokazati vjersku snošljivost te najaviti kako Sueski kanal neće povezivati narode i kulture samo fizički i trgovački, nego i duhovno”.

- Ali na toj, prvi put u Egiptu održanoj zajedničkoj islamskoj i kršćanskoj molitvi, Ismail I. htio je obilježiti još jednu važnu činjenicu: da su, uz 20.000 egipatskih felaha, značajan broj radnika iz Europe činili upravo hrvatski radnici iz Primorja, točnije Bribira, Novog Vinodolskog, Selaca i Grižana, te iz Dalmacije i Dubrovnika, s otoka Korčule i Boke kotorske, ukupno oko 3000 ljudi - navodi Bekić.
Kako je poznato i iz drugih izvora, neki od tih radnika iz Hrvatske ostali su živjeti u Egiptu. Kako navodi časopis građevinar.hr, jedan od glavnih pomoćnika Ferdinanda Mariea, vikonta De Lessepsa, francuskog konzula u Egiptu koji je dobio koncesiju za gradnju Sueskog kanala, bio je hrvatski inženjer Antun Luković iz Prčnja u Boki kotorskoj. On je za svoje zasluge dobio plemićki naslov od cara Franje Josipa I. 

Kako ističe povjesničar i politički analitičar Darko Bekić, Ferdinand de Lesseps, vođa izgradnje Sueskog kanala, povjerio je Hrvatima više različitih dužnosti.

- Tako je Andrija Lončarić iz Selaca dobio čast potpaliti posljednju minu na gradilištu, a inženjer Anton Luković iz Boke kotorske bio je u stožeru Ferdinanda de Lessepsa, među najbližim suradnicima. Postoje mnoga sjećanja i uspomene na ovaj veliki pothvat, a u Pomorskome muzeju u Orebiću čuva se i lopata koju je neki naš radnik, za uspomenu, donio iz Egipta - zaključuje Bekić.