Sultan Plenković: Suci kao u komunizmu, guše se mediji...
Andrej Plenković je započeo veliku dionicu svoje političke karijere u Hrvatskoj kao autsajder koji je HDZ skinuo s grobarove lopate - pristojan, distanciran i tih, obrazovan i uglađen, nakon raspojasanog Milanovića djelovao je kao sedativ. I ne više od toga.
Proglašavan je "briselskim ćatom", "anemičnim birokratom", "karijeristom kojemu je Hrvatska samo jedna od etapa na dugom i strmom usponu prema vrhovima međunarodne politike" pa će je "napustiti čim iskušenja postanu prevelika" ili se na vidiku pojavi kakav slasni zalogaj, atraktivno mjesto europskog komesara ili štogod slično (čitaj: 20.000 eura plaće plus debela hladovina - tko se još sjeća Nevena Mimice ili Ivana Šimonovića?).
No povijest se - barem zasad - okrutno poigrala s ljudima koji su podcjenjivali Plenkovića. Prije nekoliko dana u našoj je satiričnoj rubrici Plenkologija izašao šaljiv tekst u kojemu Plenković najavljuje uklanjanje Sulejmana Veličanstvenog iz udžbenika povijesti zato što je nadimak Veličanstveni na ovim prostorima rezerviran samo za njega.
"Zauzeto, Hrvat", kaže Plenki Sulejmanu, no ta satirična dosjetka opasno ide u korak sa stvarnošću. On, poput kakva samuraja, odstranjuje jednog protivnika za drugim.
Prije dvije godine činilo se da su zastavice na njegovoj slalom-stazi postavljene u nesavladivu rasporedu: stranka je bila minsko polje, napučeno Karamarkovim kadrovima, država je bila u rasulu, Agrokor se tek spremao implodirati, Mađari su bili u ofenzivi s Rafinerijom, proruski faktori dizali su temperaturu gdje god su mogli, brodogradilišta su tajila teško stanje u koje su srljala, Kolinda je bila u naponu snage kao neproglašena ikona desnice...
Danas je to sve "potaracano".
Neke osobine Plenkovića nisu odmah uočili ni najiskusniji politički analitičari u Hrvatskoj. U prvom redu, on je beskonačno hladnokrvan čovjek - nalik je na Doca Hollidaya, tuberkuloznog zubara koji je bio vrhunski kockar, čeličnih živaca i vrlo lak na obaraču - bio je ortak šerifa Wyatta Earpa - a na Divlji zapad je prešao iz civiliziranih prostora juga zato što mu nije odgovarala klima.
Doc Holliday je u Teksasu i Illinoisu, kao obrazovan čovjek, doktor stomatologije i kicoš, izrazito stršao - baš kao i Plenković na našem "Divljem zapadu", no višak obrazovanja će mu silno pomoći u domaćim političkim utakmicama, gdje ipak nije moguće sve odraditi samo na mišiće.
U teškim i opasnim idejnim bitkama oko Istanbulske konvencije Plenković je bio okružen višestruko brojnijim protivnicima, ali, žalibože, većina njih Konvenciju nije pročitala, a oni koji su je pročitali nisu je baš razumjeli, pa je hladnokrvni šef HDZ-a, koji govori pet, šest jezika - a to je u Hrvatskoj uvijek silan politički kapital - odnio uvjerljivu pobjedu.
Jednako je bilo i s Marakeškom konvencijom, da bi, krajem godine, Plenković odnio dvije pobjede u nizu, koje su zacementirale krunu njegovih taktičkih uspjeha - micanjem Vlade Galića i Mate Radeljića iz Ureda predsjednice Plenković je eliminirao još dva džepa otpora, ovoga puta najvažnija. U njima su, naime, u zasjedi stajale dvije formacije Plenkovićevih najopasnijih rušitelja, povezanih s tzv. ljutom desnicom i kontroverznim biznismenima, u rasponu od Zdravka Mamića do osječkih poduzetnika koji medijsku desnicu drže na kratkoj uzici, a sami su neobično poslušni naspram nekih centara moći izvan Hrvatske.
Rušenje Plenkovića je stalni san mamićevske vertikale, čiji je lov u mutnom moguć u drugačijim koordinatama. Stranački krak te desnice protezao se od Milijana Brkića do Vlade Galića, izvanstranački od Velimira Bujanca i Zdravka Mamića do Mate Radeljića. U tom slalomu Plenković ima neobične i na prvi pogled teško vidljive saveznike, cijelu jednu narodnu frontu, netipičnu, nedragovoljnu i neprincipijelnu koaliciju saveznika koja mu pomaže u održanju na vlasti.
Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Stevo Culej - ukratko, desna margina - nehotični su mu i nedragovoljni saveznici jer će Plenkoviću, u strahu od njihova uspona na vlast (koji se čini kao utopija) centar, pa i ljevica, dati podršku ili, barem, prešutjeti i previdjeti njegove pogreške, uključujući i one krupne. Funkcionirajući kao desna strašila, ti ljudi pomažu premijeru, čemu sasvim očit dokaz daje Igor Mandić.
"Budući da je na vlasti, kao predsjednik najjače stranke, koju inače ne mogu podnijeti, Plenković ima moje simpatije zbog svojeg diplomatsko-gospodskog načina vođenja stranke i države", rekao je nedavno u jednom intervjuu slavni pisac i kritičar svega postojećeg pa dodao: "Ne idealiziram ga, ali mislim da je do sada pokazao tehniku diplomatskog laviranja koja može zauzdati proplamsaje najstrašnijeg neoustaštva i nacifašizma u Hrvatskoj".
Živi zid, koji također funkcionira kao strašilo, također je Plenkovićev saveznik. Nacija koja bi budućnost povjerila Pernaru i Sinčiću izvela bi dobrovoljnu eutanaziju, a to nije realističan scenarij, što god tko mislio o našim biračima. Nikad, zadnjih godina, ni jedan hrvatski političar nije stajao na vrhu tako dosadno, predvidivo i bezalternativno usamljen kao Andrej Plenković. Čak je i Tuđman imao uvjerljivije protivnike od njega, ako ništa, barem Račana i Mesića.
Sanader je imao Milanovića, Milanović Karamarka, a Plenković nema nikoga. Zato može raditi što hoće, uključujući i rušenje djelotvornih institucija. Uklanjanje Dalije Orešković, kao nemilosrdnog korektiva samovolji vlasti, vađenje zuba zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nakon čega će političari moći nekažnjeno raditi što god im padne na pamet, korekcije "lexa Agrokor", koje su mnoge hrvatske konzultante, dojučerašnje proletere, pretvorile u bogataše, samo su dio široke lepeze manevara koji omogućuju vlast bez korektiva.
Doda li se tome još i sudstvo, koje je temeljito hadezeizrano zadnjih 27 godina (pa su sudačke funkcije ponegdje postale gotovo nasljedne, a čak i najnetalentiranija sudačka mladunčad zna kako će braniti interese kaste, odnosno ovakvu strukturu države, pa će donositi presude kakve želi politička elita), jasno je da je Plenković prokrčio prostor za nekog hrvatskog Erdogana ili Orbana.
Struktura je tu - na čelu hijerarhije je on, koji djeluje liberalno, ali - ako on ode, upravljač tog nesavladivog, zastrašujućeg stroja može uzeti neki naš Viktor Orban, kao dugo sanjani Izbavitelj iz pakla liberalizma i lijevih skretanja. Najnoviji "probni baloni" s izmjenom izbornog zakona, kad bi bili izglasani, stvorili bi institucionalni okvir za pretvaranje Hrvatske u sultanat kojim će HDZ i novi sultan vladati doslovce do strašnog suda.
"Dnevnik" Nove TV objavio je nedavno kako se hrvatskom premijeru "sviđa grčki i talijanski model izbornog zakona, gdje relativni pobjednik dobiva od 20 do 40 dodatnih zastupnika za stabilnost".
Ako bi ozakonili takav izborni sustav, za formiranje vlade ne bi im trebali ni prebjezi, ni Milan Bandić, ni Milorad Pupovac. Osvojili bi 60 mandata sami, 20 ili 30 bi dobili na dar. Tako bi elegantno vladali cijeli mandat bez stalnih stresova oko kvoruma, većine, ucjena pojedinih klubova itd.
Je li ta ideja realna? "Riječ je u načelu o premijskim mandatima za opciju koja osvoji relativnu većinu. To je, po mojem sudu, izrazito nepravedan izborni zakon. No ne mislim da će Plenki ozbiljno krenuti u to, to su više probni baloni", rekao nam je jedan politolog. No tako je krenulo i u Turskoj. Ta država također ima "bonus mandate" koji jamče stabilnost. Sustav nije kreiran za Erdogana, ali on je u taj sustav uletio, prepoznao njegove ljepote i iskoristio do kraja njegove mogućnosti.
Zaprepašćujuće je, inače, da naši vlastodršci sve češće prepisuju talijanske zakone (iz onoga o sanaciji velikih sustava povadili su sve kontrolne mehanizme pa ostavili propis za legalizaciju ortakluka svih vrsta), a sad bacaju i oko na grčki i turski. Ovakav izborni zakon imala je i zloglasna Kraljevina Jugoslavija te je on bio sto posto prevarantski.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Našim zakonodavcima, naravno, ne pada na pamet prepisati njemačke ili skandinavske zakone - mogli bi, recimo, doslovce prepisati odličan slovenski ovršni zakon koji je brz, učinkovit i jeftin za ovršenike, ali tad privilegirane skupine odvjetnika, bilježnika i javnih tvrtki ne bi sjajno zarađivale na sirotinji, kao dosad, u ovom Superhik sustavu.
Plenković ima još jednu opciju - to je Velika koalicija. Probio je led s HNS-om, a plašeći naciju Živim zidom ili, sad, bonus mandatima mogao bi savladati i predstojeće otpore. Uostalom, vidjeli smo koliko su jeftini naši političari. A glede stabilnosti, njezina je vrijednost upitna - od nje, dosad, imamo samo stabilno propadanje.
Na marginama javnog interesa odvija se trenutačno još jedna važna bitka za vlast. U Osijeku istražitelji pretresaju golemi materijal koji su našli na računalima Franje Varge, a ispituju i Blaža Curića, Brkićeva kuma. Čini se da bi nervoza koju ovih dana pokazuje vukovarski gradonačelnik Ivan Penava mogla imati veze s tom istragom jer je Penava čovjek Milijana Brkića.
Mnogi su se zapitali zašto je Penava početkom ovoga tjedna opet "zašiljio". Vukovarski gradonačelnik ustanovio je, naime, kako neki ljudi iz SDSS-a, Plenkovićeva koalicijskog partnera, provode velikosrpsku politiku. Premda je Penava u prvom redu mislio na Vojislava Stanimirovića, a u drugom na Milorada Pupovca, odmah je bilo jasno da je bila riječ o rukavici bačenoj u lice Plenkoviću.
Plenković je sudjelovao u mirnoj reintegraciji Podunavlja, neprestano je hvali kao kao vrhunski doseg Franje Tuđmana, pa je očito da je Penava namjerno bocnuo premijerovu svetu kravu. Plenković je odmah razumio poruku.
"U njegovoj nadležnosti su nadležnosti koje se tiču Grada", rekao je šef HDZ-a.
Plenković je najavio razgovor s Penavom, kojemu se odmah pridružio Darko Milinović. On je na Twitteru objavio tvrdnju kako su Plenkoviću bili dobri dok su mu skupljali glasove, a sad mu odjedanput ne valjaju. Penava je nakon pobune otišao u Canossu, na Markov trg, u premijerov ured, a iz tog je ureda izašao s izrazima skrušenog pokajanja. Posuo se pepelom, priznao da je možda nedovoljno iskusan, a kad je rekao da je bio na razgovoru s premijerom, sam se ispravio i rekao: "Premijer je razgovarao sa mnom, moram poštovati hijerarhiju".
Ivana Penavu i Dadu Milinovića, osim protivljenja Plenkoviću, zapravo ne veže ništa drugo. Penavini stavovi najbliži su stavovima Milijana Brkića, koji je u zadnje vrijeme bio u drugom planu, jer se afera SMS nekako stišala. Moguće je da je nova "seizmička aktivnost" Ivana Penave u vezi s približavanjem te istrage svojem vrhuncu.
Krajem prošle godine Penavin je prosvjed mogao zatresti Vladu ili možda promijeniti njezinu konfiguraciju (izbaciti Pupovca pa uvesti Hasanbegovića, srušiti Plenkovića pa instalirati Kolindu, i tako nekako, sve su se te ideje vrtjele po našim desnim glavama), ali Plenković danas uz sebe ima Oceanovih 12 - Bandićevu vojsku spasa, plus manjine, plus HNS, pa je puno jači i oštriji. Ovoga puta nije bio osobito diplomatičan, vidjelo se po tonu da ne namjerava popuštati Penavi, koliko god on inače bio važan i popularan u Vukovaru.
Čini se da je Branimir Glavaš između redaka precizno objasnio i narav ovoga spora i mogući ishod. "Mislim da gospodin Penava ima puno više problema u lokalnoj samoupravi, treba to rješavati, a ovo je ipak pitanje državne politike", rekao je Glavaš pa smiješeći dodao: "Puno bolje se vidi odozgor nego iz istočne Slavonije. S obzirom na moje političko iskustvo, mogu reći da bi netko mogao završiti u loncu. Previše kukuriče".
Portal Teleskop, iz pera dobro obaviještenog Dražena Ćurića, tvrdi pak da je Penava de facto već napustio HDZ, pa se samo čeka brakorazvod zbog "nepomirljivih suprotnosti u karakteru", no razlaz još nije proglašen jer obje strane čekaju potez one druge.
"Ivan Penava je mentalno već izišao iz Hrvatske demokratske zajednice pa je sad ostalo samo otvoreno pitanje hoće li otići dobrovoljno ili će ga Plenković izbaciti", navodi Ćurić na Teleskopu pa u analizi, koju je radio oslanjajući se na dva izvora bliska vukovarskom gradonačelniku, navodi:
"Njegove izjave o 'kontinuiranoj velikosrpskoj agresiji' i žestoki napad na Milorada Pupovca pomno su planirane i nikako nisu izgovorene u afektu. Simptomatično je da je vukovarski gradonačelnik otvorio novu frontu prema Plenkoviću uoči obilježavanja 21. obljetnice mirne reintegracije. Tako se napad na Milorada Pupovca može tumačiti prije svega kao napad na Plenkovićeva koalicijskog partnera, koji je neprihvatljiv suverenističkoj opciji koju zagovara vukovarski gradonačelnik."
Prema ovoj analizi, Penava želi Plenkovićev HDZ "još više gurnuti prema centru i tako otvoriti prostor za sebe i svoje političke partnere".
Iz Penavina kruga tvrde da će do konačnog raspleta sigurno doći prije početka kampanje za europske izbore, ali ih ne bi iznenadilo da Penava samoinicijativno napusti HDZ u "vrlo kratkom vremenu".
Ako bi išao na provociranje Plenkovića, što je manje vjerojatno, Penava bi u tom slučaju sve žešće napadao sadašnje vodstvo koje ne bi imalo izbora nego da ga izbaci. Vjerojatnije je da će se Penava odlučiti na mirni rastanak koji će se, kako nas uvjerava dobar poznavatelj "suverenističke scene", dogoditi brže nego što očekujemo.
"Penava je već odlučio otići iz HDZ-a. Mislim da će u roku od dva tjedna samoinicijativno izići iz stranke", rekao je Teleskopu jedan od sugovornika.
Sačekajmo dva tjedna pa će mnoge stvari biti jasnije.
"Andrej Plenković danas može skoro sve", kaže jedan naš sugovornik.
Nisu u njegovoj moći samo dvije stvari: da ukine gravitaciju, silu teže, i raspusti Sabor. On može skupiti dovoljno ruku za što god želi, ali za raspuštanje Sabora ne, jer će većina zastupnika biti protiv toga.
Naš sugovnornik pravilno procjenjuje da je koncentracija političkih uhljeba u ovom sazivu takva da su postali najveća brana prijevremenim izborima. Oni bi na njima izgubili sve. Nova desna stranka ili povezivanje postojećih nije osobito izgledno. U toj konstelaciji Plenković ide naprijed kao atomski ledolomac, lomeći sve prepreke. Upitno je samo tko će ići putem koji on krči i je li ta putanja - osim za njega - korisna i za Hrvatsku.