Tajna skrivana 4 godine: Dalić nije htjela Inu prodati Čermaku

PIXSELL
Mađari su bili spremni pristati, američki fond je spremio novce samo da ne kupe Rusi ili Kinezi. Hrvatski biznismen je krenuo na povjerljivi razgovor s tad najmoćnijom ženom u Vladi...
Vidi originalni članak

Uoči izbora, Vlada nam na mala vrata još jednom najavljuje otkup MOL-ovih dionica u Ini, isto ono što je, prvi put, učinila na Badnjak 2016., s idejom da mađarske dionice otkupi novcem od privatizacije 25 posto HEP-a. Istodobno, kako otkrivamo, davno je, još prije tog predbožićnog “poklona” naciji, imala priliku dionice MOL-a vratiti u hrvatske ruke. 

Ne državne, nego privatne. 

Ivan Čermak, bivši general, još je 2016., do jeseni te godine s američkim ulagačima, doznajemo, dogovarao otkup MOL-ovih dionica za 700-800 milijuna eura, na što su, kako se može čuti, bili voljni pristati i Mađari. Sve je propalo zbog nekih drugih ambicija s Markova trga.

Maksim Samorukov "Rusiji ne treba Agrokor. Mi bismo kupili Inu"

- Američkim je partnerima, a sve je pratila i američka administracija, aranžman s Čermakom, odnosno njegovim Croduxom odgovarao. Bilo je to ljeto, jesen 2016., nekoliko mjeseci prije Plenkovićeve najave otkupa. Zainteresirano je bilo nekoliko američkih kompanija, spremnih pomoći vrlo povoljnim kreditom. SAD-u je bilo važno da Ina ne ‘padne’ u ruske ili kineske ruke, i bili su spremni kreditirati Čermaka. Trenutak je, međutim, odgovarao i Mađarima, jer se u to vrijeme činilo da u arbitraži s Hrvatskom ne stoje najbolje i htjeli su, sveukupno, relaksirati loše odnose s nama. Tek je kasnije Hrvatska izgubila arbitražu protiv MOL-a, pokrenutu početkom 2014. godine u Ženevi, kojom je tražila da se izmjene ugovora s MOL-om iz 2009. godine proglase ništetnima - otkrivaju nam upućeni u ono što se događalo tijekom ljeta i jeseni 2016. 

Američki uvjet bio je, kažu, da aranžman blagoslovi i vlada Republike Hrvatske, drugi vlasnik u Ini. I tu priča staje, a saga s MOL-om i dalje traje.

- Čermak je i puno prije Badnjaka pokušavao doći do Plenkovića, koji ga nije primio, učinio je to tek godinu dana kasnije, kad je za sve bilo prekasno. Prije ga je primila samo ministrica Martina Dalić i najavila mu da država ide u aranžman otkupa - kažu nam izvori. 

Čermak je do Plenkovića pokušao doći i koji dan nakon najave otkupa na Badnjak, no bezuspješno. 

Znamo što je bilo dalje - Andrej Plenković je naciji poklonio najavu otkupa mađarskih dionica, najavljena je privatizacije četvrtine HEP-a, angažiran jedan pa drugi konzultant, i priči se još ni blizu, gotovo četiri godine kasnije, ne nazire kraj.

Vladi smo postavili upit da prokomentira tvrdnje o propuštenoj prilici za Inu i čekamo odgovor. Čermak s nama nije mogao razgovarati, no njemu bliski krugovi potvrđuju da je s Amerikancima tad posao jako dobro dogovorio, tako da svi budu zadovoljni.

- Bio je doista povoljan trenutak, jer je i Mađarima bilo dosta svega, arbitraže su svima visile za vratom, odnosi su već bili uistinu napeti. Da je bilo vremena i političke volje da se aranžman ostvari, MOL-ove dionice danas bi bile u hrvatskim rukama - kažu naši izvori. 

A gdje smo danas? 

Vlada i dalje, iako u Ini ima svoja tri člana uprave od šest, i imala je oduvijek, preko konzultanata snima stanje u kompaniji u kojoj ima gotovo polovicu dionica, 45, a MOL 49 posto.

Velika igra Gotovina, Čermak i Zoki u misiji: INA mora biti naša!

- Nije li to apsurdno da već gotovo četiri godine tobože ne uspijevaju doznati koliko Ina, poludržavna kompanija, vrijedi na tržištu - govore upućeni.

Nedavno se sastao Vladin Savjet za Inu. Drugi po redu konzultant, englesko-francuska investicijska banka Lazard, koju su izabrali lani u kolovozu, dostavila im je prvo, preliminarno izvješće o poslovanju Ine. Ništa više od toga hrvatska javnost, ni nakon četiri godine, nije doznala. Ministar energetike Tomislav Ćorić samo je rekao kako se finalno izvješće očekuje kroz mjesec dana, dakle samo 30 dana od preliminarnog, što bi značilo da Lazard ima jako puno posla. 
Njegove će konzultantske usluge koštati oko devet milijuna eura. 

Prema neslužbenim informacijama s kojima raspolažemo, u preliminarnom izvješću doista nema ničeg značajnog po nastavak pregovora.

- Ukratko, dosad je zaključeno da će cijenu diktirati tržište te da treba s Mađarima sjesti za stol i pregovarati - može se čuti od upućenih, koji dodaju i to da je konzultantu manji dio njegove cijene od devet milijuna eura već plaćen. 

- Logično je da ne mogu reći podatke koji se odnose na procjenu - rekao je prije nekoliko dana Plenković dodajući kako nitko nikad nije ni podrazumijevao da će iznos reći javno. 

- Otkup Ine je strateško opredjeljenje na koje smo se obvezali 2016. i mislim da je to dobar put - rekao je ministar Ćorić. 

O konačnoj se cijeni na kraju dogovaraju kupac i prodavatelj, otkrio je javnosti. Kako će “pravi put” biti plaćen nitko ne zna, posebno nakon što je državnu blagajnu dodatno osiromašila i korona kriza. Zanimljivo je objašnjenje prije nekoliko dana dao ministar gospodarstva Darko Horvat.

Reakcija Samodola Dalić mi je rekla: Što mi je*** muža, je** Mađare!

- U ovom trenutku nemamo novac, ali postoji perspektiva - rekao je Horvat. Dva su modela unutar kojih imamo mogućnost pronaći sredstva za povrat Ine, otkrio je Horvat. 

Nije nastavio govoriti o modelima.  

Prije točno godinu dana Ćorić je rekao kako Vlada želi “tijekom prvog kvartala 2020. godine izaći pred drugu stranu s našom ponudom”. Dakle, sa završenom analizom o tome koliko Ina vrijedi. Ovako, nemoguće je da to učine prije izbora 5. srpnja. Ili će, baš zbog izbora, Mađarima uoči 5. srpnja ponudu staviti na stol, biračima tako pokazujući brigu o nacionalnoj kompaniji. A onda tko živ, tko mrtav, pregovarati se može još godinama, kao i dosad. 

No iste bi te birače trebali podsjetiti, ako ništa, barem na posljednje tri i pol godine, od prve najave otkupa MOL-ovih dionica, i reći što je konkretno od tada učinjeno. Uspjeli su samo, prije potpisa ugovora, otkazati prijašnjem konzultantu -  konzorciju banaka Morgan Stanley, Intesa Sanpaolo i PBZ. Službeno, nisu se uspjeli usuglasiti oko detalja ugovora pa zato s njima nije došlo do realizacije.

Zašto ugovor s prvim konzultantskim konzorcijem nikad nije potpisan, javnost od Vlade nije jasno čula. Neslužbeno, došlo je do prijepora oko dubinskog snimanja Ine. Vlada je, kako je Express ranije pisao, prvo trebala “snimiti” stanje u Ini, a onda uzeti investicijsku banku - konzultanta koji bi tražio strateškog partnera za Inu. 

Cijena od osam milijuna eura, koju je za svoje usluge ponudio prvi konzorcij, međutim, nije podrazumijevala i dubinsko snimanje, što znači da je očito došlo do “nesporazuma” u komunikaciji. Je li s Lazardom dogovoreno dubinsko snimanje, pa od tuda i njegova milijun eura viša cijena, nije poznato. 

HOBOTNICA Kako su Škegro i ekipa htjeli uzeti uzeti HEP, Inu i Agrokor

Osim toga, upozoravali su upućeni već prošle godine, ne može Vlada konzultantu dati da obavi dubinsko snimanje kompanije bez pristanka MOL-a. A MOL na to nikad nije pristajao.

Koliko su Mađari danas uopće spremni prodavati svoj udio u Ini? Uglavnom su dobili što su željeli - rafinerija u Sisku je de facto ugašena i hrvatska nafta, izuzetno dobre kvalitete, kreće na preradu put drugih MOL-ovih rafinerija. 

Smiješi im se i druga arbitraža koju su 2013. godine podnijeli protiv Hrvatske radi nepoštovanja ugovora o hrvatskom preuzimanju plinskog biznisa, Mađari su zakupili i poveliki dio kapaciteta LNG terminala za prirodni plin na Krku, što je bio Ćorićev uvjet da se razgovara i o mađarskom ulasku u samo vlasništvo terminala. Dođe li do toga, kažu upućeni, imat ćemo novi “slučaj Ina”. Terminal nipošto ne smijemo prodavati, ni 25 posto, jer će potražnja za prirodnim plinom samo rasti i bit će u budućnosti profitabilan. 

Ćorić je ovih dana rekao da su kapaciteti terminala sad u cijelosti popunjeni i da nema razloga da Mađarska ulazi u vlasništvo. Vidjet ćemo kako stvari stoje nakon izbora, jer se sjećamo da je mađarski ulazak u zakup terminala upravo i bio uvjet da se razgovara onda i o ulasku u vlasništvo. Zašto je propuštena prilika sredinom 2016. godine, kad je Čermak mogao postati suvlasnikom? 

Je li, na kraju svega, samo trebalo i HEP načeti privatizacijom, koja se sad više ne spominje, odnosno je li otkup Ine doista bio samo alibi za privatizaciju domaće elektroprivrede, zdrave zlatne koke? Ako jest, i od toga se odustalo, ništa neće biti ni od otkupa, a trošak će biti “samo” devet milijuna eura, koje treba platiti konzultantima. 

Je li to bio razlog zbog kojeg se Čermaka ni nije htjelo primiti u Banske dvore, da dobije blagoslov za “deal” s Amerikancima, jer je smetao? Nemoguće je da Plenković za te pregovore nije znao i jako je zanimljivo kako je već tjedan dana nakon njegove najave otkupa na Badnjak spremna bila prezentacija otkupa prodajom dionica HEP-a.

Sad je jasno! Dalić je angažirala i tajnu grupu za Inu!

- Mi smo između Božića i Nove godine obaviješteni da se Ina planira otkupiti i dijelom od prodaje HEP-a. Taj plan je postojao očito i prije nego što je najavljen otkup. Nemoguće je da su ga razradili u dva dana - rekao je za Express Ante Čikotić, državni tajnik u tad Mostovu Ministarstvu energetike. 

Prvih 25 posto Ine u mađarske je ruke predano 2003. godine, tijekom vlade Ivice Račana. Postoji zanimljiv “fun fact” koji kaže da je MOL za taj, prvi paket, ponudio 505 milijuna dolara, iznos koji je prvom čovjeku kompanije, Zsoltu Hernádiju, kako je sam poslije u intervjuu rekao, pao na pamet dok se ujutro tuširao. 

Kad je putovao iz Budimpešte na potpisivanje ugovora s Hrvatskom vladom, usput je, na Ininim crpkama, nakupovao bombona “505 s crtom” i donio ih u Zagreb.

Strogo zabranjeno Kako je po zlu krenuo deal Čermaka i Rusa od 1,5 mlrd. kuna

Na Božić 2016. godine MOL je objavio da ostaje, kao i uvijek, otvoren za razgovor o budućnosti Ine, a tad se pisalo kako vrijednost njegova udjela u Ini doseže dvije milijarde dolara.

- Što je vrijeme više odmicalo, a Hrvatska prošla loše na jednoj arbitraži, naravno da se nije moglo očekivati od MOL-a da će zadržati cijenu o kojoj se pregovaralo s Čermakom, od 700 do 820 milijuna eura, to je bila neka gornja granica. Od tada se priča o dvije milijarde dolara, što bi bilo dva i pol puta skuplje - računaju upućeni.

Hrvatska u upravi Ine ima tri svoja člana, kao i MOL. Istina, Mađari imaju i “zlatni glas” predsjednika uprave, no nevjerojatno je da MOL s 49,1 posto dionica upravlja Inom kao da već jest njezin većinski vlasnik i da hrvatski dio uprave, koji drži gotovo 45 posto dionica, sve ove godine ne može, bez usluga konzultanata, Vladi dati pravi uvid u stanje u kojem se Ina nalazi. 

Ni za što od toga Hrvatska se, kao drugi po veličini vlasnik, u svojoj kompaniji nije izborila. Pristala je i na gašenje sisačke rafinerije, a čeka se nastavak modernizacije riječke rafinerije. Dvije i pol godine postoji i tzv. Savjet za Inu, Vladino tijelo čija je zadaća davanje smjernica, poduzimanje mjera i aktivnosti te predlaganje Vladi odluka vezano uz pripremu, provedbu i financiranje postupka mogućeg otkupa dionica koje drži MOL u Ini. 

Što je dosad taj Savjet radio, nismo najbolje vidjeli, svakako ne osjetili pod prstima. Sve se, još jednom, čini kao velika predizborna laža. Ako je najava otkupa MOL-ove polovice u Ini bio božićni poklon Hrvatima, je li onda najava otkupa pred godišnje odmore možda K-15 dodatak? 

Izbori su za pola mjeseca, a kompletno izvješće konzultanta za Inu najavljeno je za dvadesetak dana. Dakle, do izbora vjerojatno nećemo doznati koliko Ina vrijedi uistinu i s čim su to na Markovu trgu spremni pozvati Budimpeštu za isti stol.

Posjeti Express