Tajni dokumenti: Clinton je bio spreman na rat s Kimom
Predsjednik Donald Trump neće se sastati s korejskim čelnikom Kim Jong Unom sljedećeg mjeseca, najavio je u pismu Kimu objavljenom u četvrtak ujutro, odbacujući planove za povijesni diplomatski summit.
Osim toga je Trump otvoreno kazao Sjevernoj Koreji da je američka vojska spremna djelovati ukoliko bi Pyongyang izveo bilo kakvu "glupu i nesmotrenu" akciju.
"Naša vojska daleko je najmoćnija na svijetu i nedavno je još poboljšana. Naša vojska je spremna za svaku situaciju", kazao je.
Američki predsjednik je ipak ostavio otvorenu mogućnost za nastavak diplomatskih napora i postizanje dogovora koji bi donio konačni mir na Korejski polutok.
Dok gledamo kako propada jedna od najboljih prilika za konačno mirenje između dviju Koreja, vrijedi se prisjetiti kako je kasnih devedesetih slična povijesna prilika izmakla iz ruku svijeta, a samo zbog promjene čovjeka koji upravlja Bijelom kućom.
Administracija Billa Clintona jedno je vrijeme bila spremna za rat sa Sjevernom Korejom. Sudeći prema dokumentima objavljenima na stranicama National Security Archive, Clintonovi najbliži savjetnici bili su potpuno uvjereni u pobjedu u bilo kakvom sukobu sa Sjevernom Korejom, ali su bili svjesni i da bi sve to postigli po cijenu velikih žrtava.
Tijekom nuklearne krize 1994. godine, kada je Sjeverna Koreja najavila povlačenje iz sporazuma o sprječavanju širenja nuklearnog oružja, vođeni su teški pregovori između SAD-a i režima Kim Il-Sunga. Američki predstavnici postavljali su jasne zahtjeve i potkrijepili ih upozorenjima o "ozbiljnim negativnim posljedicama" nastavi li Pyongyang provoditi svoj neprihvatljivi raketni program. Naime, Sjeverna Koreja je u to vrijeme razvijala rakete velikog dometa kojima bi, teoretski, mogli gađati teritorije Sjedinjenih Američkih Država.
SAD je u to vrijeme ozbiljno razmatrao mogućnost vojnog napada na sjevernokorejska nuklearna postrojenja. Došlo je do toga da je tadašnji američki ministar obrane William Perry otvoreno rekao južnokorejskom predsjedniku Kim Dae Jungu da sve projekcije pokazuju potpuno očekivanu pobjedu ujedinjenih snaga SAD-a i Koreje, ali da bi bilo jako puno žrtava.
Objavljeni dokumenti pokazuju da Clintonovi suradnici nisu imali pretjerano velika očekivanja o pregovorima, a pogotovo nisu očekivali brzo rješenje nastale situacije. Na kraju do tog rata nije došlo, već je postignut dogovor o zaustavljanju razvoja nuklearnih oružja po Sjevernoj Koreji i Amerikanci su pristali dati određene zalihe potrebne za nuklearne reaktore. Sjeverna Koreja je, tim istim dogovorom, pristala dopustiti inspekcije na svim svojim nuklearnim postrojenjima.
Osim svega nabrojanoga, zajedničkim naporima obiju Koreja, trebalo je početi s gradnjom reaktora "lake vode" koje je znatno teže koristiti u proizvodnji nuklearnih oružja.
Clinton i Kim Young Sam, tadašnji južnokorejski predsjednik, dogovorili su se 1996. godine da će predložiti pregovore između četiriju strana (SAD. Kina i dvije Koreje) kako bi se napokon završio korejski rat koji ni danas službeno nije gotov. Istovremeno bi se vodili i pregovori između SAD-a i Sjeverne Koreje o oružanim programima, te dviju Koreja o gospodarskoj suradnji i ujedinjavanju obitelji razdvojenih ratom.
Svi ti razgovori i pregovori trebali su zajedničkim snagama donijeti mir na poluotoku, ali naišli su na brojne prepreke. Smrt Kim Il Sunga 1994. godine značila je da Sjevernoj Koreji slijedi razdoblje nemira dok njegov nasljednik Kim Jong Il ne uspije konsolidirati vlast.
Pregovori između SAD-a i Sjeverne Koreje o obustavi razvoja raketnog programa imali su i drugih problema zato što je Koreja nastavila s prodajom raketa Iranu i Siriji što je rezultiralo novim sankcijama.
Kinezi su tek 1997. godine pristali uključiti se u razgovore.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Pregovori sa Sjevernom Korejom dobivaju novi poticaj 1998. Kao prvo, novoizabrani južnokorejski predsjednik Kim Dae Jung, politički reformator i bivši politički zatvorenik, htio je ponovno zbližavanje s Sjevernom Korejom kroz svoju "Sunčevu politiku", u sklopu koje je pozvao SAD i druge zemlje da ublaže sankcije protiv Sjeverne Koreje i pokazali veću fleksibilnost u provođenju političkog i ekonomskog angažmana s režimom. U Sjedinjenim Američkim Državama, predsjednik Clinton dao je bivšem ministru obrane Williamu J. Perryju u studenome 1998. poziciju koordinatora politike prema Sjevernoj Koreji (pozicija koju je utvrdio kongres) i zadao mu zadatak pripreme studije koja je sadržavala preporuke za američku politiku prema Sjevernoj Koreji.
Dok je Perry proveo svoje istraživanje, jedna je prepreka za napredak uklonjena kada je Sjeverna Koreja pristala krajem 1998. godine na američki pregled navodne lokacije za nuklearna istraživanja u Kumghang-riu; inspekcije 1999. godine nisu otkrile tajni nuklearni objekt. Tada je Perry nakon konzultacija s Južnom Korejom i Japanom otišao su u Pyongyang u svibnju 1999. godine, Tamo je rekao da je SAD spreman ubrzati diplomatske i gospodarske odnose sa Sjevernom Korejom u zamjenu za usporavanje i zaustavljanje nuklearnih i raketnih programa, ali je također bio spreman usvojiti neke druge mjere, sankcije.
Predsjednik Clinton ubrzo je reagirao prema Perryjevim preporukama, naređujući ublažavanje gospodarskih sankcija protiv Koreje kao prvi korak u dugoročnom planu da uvjeri Pyongyanga da odustane od svojih nuklearnih i raketnih programa. Zatim je u ožujku 2000. Kim Dae Jung održao govor u Berlinu u kojem je pozvao na bilateralne službene razgovore dviju Koreja. To je dovelo do povijesnog summita između Kim Dae Jung i Kim Jong Ila u Pyongyangu u lipnju 2000.
Sastanak je donio nove nade za pomirenje na poluotoku, jer su srdačni i produktivni susreti rezultirali zajedničkom izjavom u kojoj su dvojica čelnika pristala raditi zajedno za rješavanje pitanja o ponovnom ujedinjenju obitelji, obećavali su baviti se humanitarnim pitanjima kao što su razmjena posjeta podijeljenih obitelji i suradnja na gospodarskim inicijativama. Izjava je dovela je do daljnjeg ublažavanja sankcija od strane SAD-a. Sjedinjene Američke Države također su se potrudile da obnove bilateralne razgovore. U srpnju 2000. godine, državna tajnica Madeleine Albright sastala se sa sjevernokorejskim ministrom vanjskih poslova Paekom Namom u Bangkoku zbog razgovora koji su bili simboličniji i značajniji.
Nakon toga je odrađena jedna serija razgovora u Washingtonu između maršala Jo Myong Roka sa strane Sjeverne Koreje i Clintona i Albrightove s druge strane. Zatim je Albrightova posjetila Kima u Pyongyangu i obećala srediti posjet predsjednika Clintona Sjevernoj Koreji.
Krajem prosinca, predsjednik Clinton najavio je da neće moći posjetiti Sjevernu Koreju, odluku koju je vjerojatno donio u svjetlu percipirane opozicije dolazeće administracije Georgea W. Busha. Ipak, postojala je nada da će odlazna uprava ostaviti stanje na korejskom poluotoku u znatno boljem stanju od odnosa kakvi su bili kada je Clinton ušao u ured. Perry se prisjetio da je upoznao novog državnog tajnika Colina Powella s pregovorima sa Sjevernom Korejom, a Powell je rekao Perryju kako planira pratiti ove razgovore i raditi na njihovom uspješnom završetku. Powell je također pružio slična obećanja Kimu Daeu Jungu kada je posjetio Washington odmah nakon inauguracije predsjednika Busha. Međutim, kad se Kim sastao s Bushom isti dan, predsjednik mu je rekao da završava razgovore sa Sjevernom Korejom.
I tako je, po tko zna koji put, propala mogućnost za konačni mir na Korejskom polutoku.