Tko je šef srpskih Škorpiona? 'Jesi ikad spavao sa ženom? E, sad ni nećeš'
Slobodan Medić zvani "Boca", zapovjednik zloglasne paravojne jedinice "Škorpioni", bio je čovjek čije je ime postalo sinonim za neke od najmračnijih zločina počinjenih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Ipak, sve do 2005. godine, on i njegova jedinica djelovali su u relativnoj anonimnosti izvan uskih krugova upućenih u ratna zbivanja. Sve se promijenilo kada je na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu prikazana amaterska videovrpca. Snimka, koju su načinili sami pripadnici jedinice kao morbidni trofej, prikazivala je hladnokrvnu egzekuciju šestorice bošnjačkih civila, uključujući i maloljetnike, u blizini Trnova u srpnju 1995. godine. Taj je trenutak razbio zid šutnje i poricanja u Srbiji te pokrenuo lavinu koja će Medića i njegove ljude naposljetku dovesti pred lice pravde, razotkrivajući složenu mrežu paravojnog nasilja, ratnog profiterstva i dubokih veza s aparatom srbijanske državne sigurnosti.
Počeci u Vukovaru i na naftnim poljima
Slobodan Medić, rođen 1966. u Vinkovcima, potjecao je iz Šida. Kada su 1991. godine započeli sukobi, on i njegov brat Aleksandar, kao i mnogi drugi, uputili su se u Vukovar kao dragovoljci. Ubrzo su, zajedno s prijateljima iz rodnog kraja, krajem 1991. ili početkom 1992. godine osnovali jedinicu koju su nazvali po svom omiljenom oružju, automatskom pištolju "Škorpion". Kriminalni dosjei ili psihijatrijske dijagnoze nisu bile prepreka, već su se ponekad smatrale pokazateljem "hrabrosti".
U početku su djelovali kao regularna jedinica tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i identificirali su se kao četnici. Njihova prva baza bila je u selu Đeletovci, strateški važnom zbog naftnih polja. Početni zadatak Škorpiona bio je upravo osiguranje tih polja i nadzor granice samoproglašene Republike Srpske Krajine prema ostatku Hrvatske. Ta uloga, međutim, nije bila samo vojna. Bivši podređeni Goran Stoparić kasnije je Medića opisao kao vještog ratnog profitera koji se obogatio na ilegalnoj trgovini naftom iz Đeletovaca. Tijekom suđenja, kada ga je sudac pitao o imovini, Medić je naveo stotine ovaca, konja i svinja te 2,5 milijuna njemačkih maraka u gotovini. Stoparić je tvrdio da je to bila laž i da je Medić imao daleko više, uključujući golemu kuću u Novom Sadu i farmu, sve stečeno tijekom rata uz prešutno odobrenje Državne bezbednosti.
Pod okriljem Državne bezbednosti
Pitanje tko je stajao iza Škorpiona ključno je za razumijevanje njihove uloge u ratu. Iako su haški i beogradski sudovi u nekim presudama zaključili kako nema dovoljno dokaza da je jedinica bila pod izravnom kontrolom srbijanskih institucija, brojna svjedočenja i dokumenti govore suprotno. Bivši pripadnici, poput Gorana Stoparića, tvrdili su da su Škorpioni bili pomoćna jedinica "Crvenih beretki", odnosno Jedinice za specijalne operacije (JSO) srbijanskog MUP-a, te da su djelovali pod nadzorom Službe državne bezbednosti (DB). Škorpioni, sastavljeni uglavnom od etničkih Srba, u početku su brojali otprilike 20 do 30 članova, a do 1993. godine, kada su formalno imenovani i stekli status specijalne jedinice unutar struktura Vojske Republike Srpske Krajine, broj se proširio na 200 do 300.
Prema svjedočenjima, Medić je izravno odgovarao Milanu Milanoviću zvanom Mrgud, pomoćniku ministra obrane RSK, koji je pak bio podređen Franku Simatoviću i, na vrhu lanca, šefu DB-a Jovici Stanišiću. Jedan zaštićeni svjedok tvrdio je da je jedinicu osnovao upravo Milanović po nalogu DB-a. Pojedini dokumenti, poput depeše MUP-a Republike Srpske iz srpnja 1995., navode Škorpione kao "jedinicu MUP-a Srbije" aktivnu na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Brutalnost Škorpiona očitovala se na ratištima diljem bivše države, no dva zločina ostala su trajno urezana u kolektivno pamćenje.
Snimka koja je šokirala Srbiju
U ljeto 1995. godine, nakon pada Srebrenice, jedinica je angažirana za operacije u okolici Trnova. Prema nekim izvorima, njihov angažman bio je izravan rezultat dogovora između Slobodana Medića i generala Ratka Mladića, koji je početkom te godine posjetio njihovu bazu kako bi osigurao podršku u borbama protiv Armije BiH. U srpnju, pripadnici Škorpiona zarobili su šestoricu bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su pokušavali pobjeći iz srebreničke enklave. U internoj komunikaciji, žrtve su cinično nazivane "paketima". Snimka prikazuje kako ih izvode iz kamiona, tjeraju da legnu na zemlju, a zatim ih odvode na obližnju livadu i strijeljaju s leđa.
Četvorica su ubijena odmah, dok su preostala dvojica natjerana da prenesu njihova tijela iza napuštene kuće prije nego što su i sami likvidirani. Tri od šest žrtava bili su maloljetnici. Egzekuciju, koju je naredio Medić, proveli su njegovi osobni tjelohranitelji predvođeni bratićem Branislavom Medićem. Jedan od ubojica, Aleksandar Medić, navodno je odabran za zadatak kao dio procesa "očvršćivanja" jer su ga suborci smatrali kukavicom. Na snimci se čuje kako izruguje jednog od dječaka pitajući ga je li ikada spavao sa ženom, a zatim se smije uz komentar: "E, sad ni nećeš."
Nakon raspuštanja 1996., dio pripadnika Škorpiona ponovno je aktiviran 1999. godine tijekom rata na Kosovu, kada su priključeni Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ) MUP-a Srbije. U ožujku te godine, u Podujevu, sudjelovali su u masakru četrnaest albanskih civila, uglavnom žena i djece iz obitelji Bytyqi. Žrtve su ubijene iz neposredne blizine, a kuća u kojoj se zločin dogodio zapaljena je kako bi se prikrili dokazi. Petoro djece preživjelo je napad unatoč teškim ozljedama. Ovaj zločin potvrdio je obrazac djelovanja jedinice, čija se brutalnost nije ograničila samo na vojne ciljeve, već se sustavno usmjeravala protiv najranjivijih civilnih skupina.
- Svoj posao sam radio kako treba. Samo sam ispunjavao svoje nacionalne obaveze - rekao je sudu.
U jednom je trenutku izjavio da bi vojnika koji je snimio egzekuciju ubio "kao zeca" da je znao da će snimka dospjeti u javnost. Osuđen je na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, kao i njegov bratić Branislav. Pero Petrašević, jedini koji je priznao krivnju i pokazao kajanje, dobio je 13 godina. Tijekom postupaka otkriveno je da je motivacija mnogih pripadnika, osim nacionalizma, bila i svojevrsna ovisnost o nasilju i adrenalinu. Goran Stoparić je to opisao riječima: "Ispostavilo se da je bolje ako si nekakav psihopat... Postalo je kao droga i čovjek se ne može skinuti." Prikazivanje snimke i dokumentarni film "Škorpioni: Kućni video" koji je producirao Fond za humanitarno pravo, značajno su doprinijeli probijanju zida poricanja u srbijanskom društvu. Neosporni vizualni dokaz prisilio je dio javnosti da se suoči s istinom o zločinima počinjenima u njihovo ime. Kraj Slobodana Medića bio je jednako neočekivan kao i njegovo razotkrivanje. Posljednjeg dana 2013. godine, dok je bio na vikend-dopustu iz zatvora, poginuo je u teškoj prometnoj nesreći kod Sremske Mitrovice. U sudaru su život izgubili i njegova supruga i sin, čime je na bizaran način okončan život čovjeka odgovornog za smrt mnogih tuđih sinova.
Snimali su vlastita zvjerstva
"Škorpioni, kućni film" režirao je i napisao scenarij Lazar Stojanović, a Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo (HLC), bila je izvršna producentica. Amaterski video, koji su u srpnju 1995. snimili pripadnici paravojne jedinice Škorpioni u blizini sela Trnovo u Bosni, obuhvaća otprilike 19 minuta snimke koja prikazuje rukovanje i pogubljenje šest bošnjačkih civila - pet odraslih muškaraca i jednog mladića u dobi od 16 godina - kojima su ruke vezane na leđima.
Snimka, napravljena na VHS-u kao samodokumentirani "kućni film", prikazuje zatvorenike u civilnoj odjeći, neke krvave i bose, kako isprva leže licem prema dolje na stražnjem dijelu kamiona usred naoružanih stražara u tamnim uniformama, crvenim beretkama i maskirnim prslucima.
Čuju se stražari kako izdaju naredbe i zadirkuju, poput udaranja zatvorenika nogama uz pitanje: "Zašto se treseš, kučkin sine?" i komentiranja njihovog smrada, a jedan od njih kaže da "smrde kao tvorovi".
Slijede pogubljenja na livadi, pri čemu su postrojeni zatvorenici strijeljani iz neposredne blizine kratkim rafalima i pojedinačnim puščanim hicima vojnika u prepoznatljivoj odjeći, uključujući i lik s plavom kapom koji je ispaljivao više metaka.Postojanje video snimke prvi je put otkriveno Fondu za humanitarno pravo (HLC) u svibnju 2003. od strane Gorana Stoparića, bivšeg pripadnika jedinice Škorpioni, koji je kontaktirao organizaciju preko posrednika Jovana Mirila kako bi razgovarali o ratnim zločinima, uključujući pogubljenje preživjelih iz Srebrenice snimljenih na snimci.
Originalnu snimku predao je direktorici HLC-a Nataši Kandić u studenom 2004. Dušan Kosanović, još jedan član Scorpionsa koji ju je čuvao, ali je postao zabrinut zbog pokušaja suradnika da komercijaliziraju materijal. Uz Mirilovu pomoć, Kosanović je, po Kandićinom savjetu, pronašao snimku kako bi spriječio njezinu prodaju i dobio status zaštićenog svjedoka na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
-
ZLOČINCI IZ SREBRENICEŠkorpioni se cerekali dok su klali, pop blagoslovio: 'Braćo, Turci se povampiriše'
-
MOMČILO PERIŠIĆ'Slobo je prije Oluje rekao: Krajini više nema spasa! Tuđmana je zvao Krivousti'
-
NEMOĆNO ORUŽJENa papiru smo sila, ali u stvarnosti naše ubojite rakete više ne lete
-
LJUDMILA PAVLIČENKONajbolja snajperistica: Ubila je 309 nacista i zvali su je 'Damom smrti'
-
SLOBODAN MEDIĆTko je šef srpskih Škorpiona? 'Jesi ikad spavao sa ženom? E, sad ni nećeš'