Zrakoplov je bio ispravan, posada iskusna, a poziv upomoć nikada nije stigao do kontrolnog tornja. Šezdeset i pet godina poslije, ključni arhivi i dalje ostaju zatvoreni, a smrt Daga Hammarskjölda, glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, ostaje jedna od najvećih neriješenih misterija dvadesetog stoljeća. U noći sa 17. na 18. rujna 1961. godine, zrakoplov Douglas DC-6, nazvan "Albertina", srušio se u gustoj šumi blizu Ndole, u tadašnjoj Sjevernoj Rodeziji, a današnjoj Zambiji. Hammarskjöld je imao 56 godina i putovao je na pregovore o prekidu vatre s Moïseom Tshombeom, vođom secesionističke pokrajine Katange. Bilo je to vrijeme duboke podjele, hladnoratovskih napetosti i nemilosrdne borbe za kontrolu nad rudnim bogatstvima Afrike. Avion je završio među stablima nekoliko kilometara od zračne luke. Petnaest ljudi poginulo je odmah, Hammarskjöld među njima. Jedini čovjek iz zrakoplova koji je pronađen živ, preminuo je u bolnici nekoliko dana kasnije.

Ova tragedija dogodila se u jeku kongoanske krize. Kongo je tek nešto više od godinu dana ranije stekao neovisnost od Belgije, ali su zapadne sile i rudarske kompanije, zabrinute za svoje profite, podržale odcjepljenje bogate pokrajine Katange pod vodstvom Moïsea Tshombea. Iza političke krize nalazio se golemi novac. Katanga je bila prepuna bakra, kobalta, urana i drugih strateških sirovina. Belgijske kompanije i zapadni poslovni interesi ondje su imali mnogo toga izgubiti. Tshombeova vlast oslanjala se i na strane plaćenike, dok je središnja vlast u Kongu zahtijevala ponovno ujedinjenje zemlje.

Snage Ujedinjenih naroda našle su se u direktnom sukobu s plaćenicima iz Europe i Južne Afrike koje je financirala vlada Katange. Hammarskjöld je odlazio na krizna područja i inzistirao na tome da UN mora imati vlastitu političku snagu neovisnu o velikim silama. Zbog toga je stekao mnogo poštovanja, ali i mnogo neprijatelja. Sovjetski vođa Nikita Hruščov otvoreno je tražio njegovo uklanjanje. Dio zapadnih vlada bio je bijesan zbog poteza UN-a u Kongu. Belgijski i drugi poslovni interesi strahovali su za položaj u Katangi. A u rujnu 1961. snage UN-a ušle su u ozbiljne sukobe s katangeškim snagama i stranim plaćenicima. Hammarskjöld je odlučio osobno pokušati zaustaviti rat. Dogovorio je tajni sastanak s Tshombeom u Ndoli.

"Albertina" je 17. rujna poletjela iz Léopoldvillea (današnja Kinshasa, glavni grad Konga). Let je tekao normalno dok su se približavali Ndoli. Desetak minuta iza ponoći dobili su odobrenje za slijetanje. Vrijeme je bilo mirno, noć obasjana mjesečinom, a vidljivost dobra. Međutim, zrakoplov nikada nije stigao do piste. Britanski visoki povjerenik Lord Alport, koji je na aerodromu predvodio skupinu dužnosnika i čekao dolazak glavnog tajnika, neočekivano je izjavio kako se Hammarskjöld vjerojatno predomislio i odlučio otići negdje drugdje. Oko tri sata ujutro, kontrola leta ugasila je svjetla na pisti i zatvorila zračnu luku. Nije bilo nikakve potrage.

Tek idućeg jutra lokalni stanovnici, uglavnom rudari i radnici koji su palili drveni ugljen, prijavili su policiji da su vidjeli plamen i pad zrakoplova. Olupina je pronađena tek u 15.10 sati, otprilike petnaest sati nakon pada. Kada su spasioci konačno stigli na mjesto nesreće, zatekli su stravičan prizor.

Većina trupa aviona bila je spaljena, a tijela pougljenjena do neprepoznatljivosti. Samo je jedno tijelo ostalo netaknuto - ono Daga Hammarskjölda. Uz njega, u olupini je pronađen samo jedan preživjeli, američki narednik Harold Julien, šef osiguranja UN-ove misije. Imao je teške opekline, djelomičnu frakturu lubanje i iščašen gležanj, ali je bio pri svijesti i mogao je govoriti. Julien je hitno prebačen u bolnicu u Ndoli, gdje ga je ispitao viši policijski inspektor. Na pitanje što se dogodilo nakon što su letjeli iznad piste, Julienov odgovor bio je zastrašujuć.

​- Eksplodiralo je - rekao je Julien.

Na daljnja pitanja o detaljima nesreće, preživjeli narednik spomenuo je veliku brzinu, a potom i pad.

​- Bilo je mnogo malih eksplozija svuda uokolo - dodao je Julien.

Medicinsko osoblje u bolnici također je čulo njegove izjave o iskrama na nebu i eksploziji koja se dogodila prije pada. Iako su liječnici potvrdili da je, unatoč teškim ozljedama, bio lucidan i svjestan, službene su istrage kasnije njegove izjave potpuno odbacile, pripisujući ih buncanju zbog šoka i uremije. Julien je preminuo pet dana nakon nesreće. Liječnik Mark Lowenthal kasnije je izrazio duboko žaljenje što američke vlasti nisu poslale zrakoplov da ga prebace u adekvatniju bolnicu, tvrdeći da bi uz pravilnu skrb taj snažan mladi čovjek sigurno preživio.

Istrage koje su neposredno nakon nesreće provele rodezijske vlasti pod britanskom kolonijalnom upravom donijele su zaključak da je uzrok pada najvjerojatnije pogreška pilota. Tvrdili su da je zrakoplov letio prenisko i udario u krošnje drveća. Svjedočanstva lokalnog stanovništva, koje je tvrdilo da su na nebu vidjeli dva zrakoplova od kojih je manji pucao na veći, sustavno su ignorirana i proglašena nepouzdanima zbog ukorijenjenog rasizma tadašnjeg režima.

Pojavile su se i brojne medicinske anomalije. Pregledom tijela dvojice švedskih tjelohranitelja pronađene su rane od metaka. Rodezijska komisija tvrdila je da su meci eksplodirali u požaru i tako prodrli u tijela, no stručnjaci za balistiku brzo su opovrgnuli tu teoriju.

​- Mogu to sasvim sigurno opisati kao čistu besmislicu, izjavu da meci iz strojnica ili pištolja detonirani u vatri mogu probiti ljudsko tijelo - rekao je bojnik C. F. Westell, stručnjak za balistiku. Naveo je kako meci zagrijani do točke eksplozije nemaju dovoljnu brzinu da probiju ni spremnike u kojima se nalaze, a kamoli ljudsko tkivo. Unatoč tim dokazima, službeni narativ o nesreći zbog umora posade i pogrešne procjene visine održao se desetljećima.

Tajanstveni belgijski pilot

Sumnje u atentat počele su dobivati sve čvršće temelje nakon objave niza novih dokumenata i svjedočanstava. Osobita se pozornost usmjerila na Jana van Risseghema, belgijskog plaćenika i bivšeg pilota britanskog RAF-a, koji je zapovijedao malim zrakoplovstvom Katange. Američki veleposlanik u Kongu, Ed Gullion, samo nekoliko sati nakon nesreće poslao je tajni telegram u Washington, upozoravajući da je zrakoplov možda srušio upravo Van Risseghem. Zatražio je hitan pritisak na belgijske i rodezijske vlasti da ga prizemlje, ističući njegovu ulogu u ometanju operacija Ujedinjenih naroda.

Još šokantniji dokaz pružio je Charles Southall, američki pomorski pilot i zaposlenik američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), koji je u vrijeme nesreće bio stacioniran u bazi na Cipru. Te noći on i njegovi kolege slušali su presretnutu radio komunikaciju pilota koji je izvodio napad.

"Vidim transportni zrakoplov kako leti nisko. Sva svjetla su upaljena. Idem dolje da ga napadnem. Da, to je Transair DC-6. To je taj zrakoplov", rekao je pilot.

Southall je opisao glas kao smiren i profesionalan. Ubrzo nakon toga, čuo se zvuk paljbe iz topova.

"Pogodio sam ga. Ima plamena! Ide dolje. Ruši se!", vikao je pilot preko radija.

Zapadne obavještajne službe, uključujući CIA-u i MI5, bile su duboko umiješane u političku situaciju u Kongu. Rudarski interesi, prvenstveno belgijske kompanije Union Minière, bili su ugroženi mogućnošću da se Katanga ponovno integrira u Kongo pod okriljem Ujedinjenih naroda. Smrt Patricea Lumumbe nekoliko mjeseci ranije pokazala je koliko daleko su ti interesi spremni ići. Bivši američki predsjednik Harry Truman dan nakon pada zrakoplova javno je izrazio svoje sumnje.

​- Dag Hammarskjöld bio je na pragu da nešto postigne kada su ga ubili. Primijetite da sam rekao kada su ga ubili - rekao je Truman novinarima.

IZDALI SU GA NAJBLIŽI Po njemu se zvala ulica u Zagrebu: Mučki je ubijen, a tijelo su otopili u kiselini

Unatoč svemu, ključne informacije ostale su skrivene. Knjiga "Tko je ubio Hammarskjölda?" autorice Susan Williams iz 2011. godine pokrenula je lavinu koja je dovela do osnivanja neovisne komisije i, u konačnici, do toga da Ujedinjeni narodi obnove istragu. Tanzanijski sudac Mohamed Chande Othman imenovan je za voditelja istrage. Njegova su izvješća nedvosmisleno pokazala da je teorija o vanjskom napadu ili prijetnji itekako uvjerljiva.

Othman je otkrio da su francuske vlasti tajno opskrbile pobunjenike u Katangi s tri vojna zrakoplova tipa Fouga, koji su korišteni za noćne napade s neasfaltiranih pista. Također je naglasio prisutnost američkih i britanskih špijuna te sofisticiranih zrakoplova za elektronički nadzor na području Ndole te noći. Najveća prepreka njegovoj istrazi ostaje nesuradnja nekoliko ključnih država. U izvješćima je Othman izravno prozvao Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Južnu Afriku zbog odbijanja pristupa njihovim tajnim arhivima. Britanske vlasti opravdavale su se tvrdnjama da su svi relevantni materijali već predani ili uništeni, dok američka strana nije dostavila presretnute komunikacije koje je spominjao Southall. Istraga je ukazala i na moguću presretnutu komunikaciju UN-a od strane rodezijskih i britanskih obavještajaca, što bi značilo da su točno znali rutu i vrijeme dolaska zrakoplova "Albertina". Van Risseghem umro je 2007. Nikada nije službeno ispitan kao osumnjičenik za Hammarskjöldovu smrt.

Hammarskjöldova smrt snažno je odjeknula i u Washingtonu. Američki predsjednik John F. Kennedy s njim se tijekom kongoanske krize nije uvijek slagao, ali je nakon tragedije priznao koliko ga je podcijenio. U razgovoru s Hammarskjöldovim bliskim suradnikom Stureom Linnérom navodno je rekao:

"U usporedbi s njim, ja sam malen čovjek".

Iste 1961. godine Hammarskjöld je posthumno dobio Nobelovu nagradu za mir. Nobelov odbor nagradio ga je za njegov rad na jačanju Ujedinjenih naroda i pokušaje da organizaciju pretvori u stvarnu mirovnu silu. Do danas je ostao jedini glavni tajnik UN-a koji je poginuo na dužnosti.