Jedna ulica u Sesvetama, danas poznata kao Ninska, trideset je godina nosila ime čovjeka koji je postao globalni simbol borbe za slobodu i mučenik dekolonizacije. Patrice Lumumba, prvi demokratski izabrani premijer Konga, imao je kratak, ali eksplozivan politički život koji je završio brutalnim ubojstvom i stravičnim pokušajem brisanja njegova postojanja. Danas, više od šezdeset godina kasnije, izložba u Muzeju Prigorja oživljava sjećanje na njega i na vrijeme kada je Zagreb bio jedno od središta globalnog antikolonijalnog pokreta.
Tko je bio Patrice Lumumba?
Rođen 1925. godine kao Isaïe Tasumbu Tawosa u selu Onalua u Belgijskom Kongu, Patrice Lumumba odrastao je u svijetu rasne segregacije i kolonijalne brutalnosti. Unatoč siromaštvu i ograničenom obrazovanju koje su nudile misionarske škole, njegova inteligencija i znatiželja brzo su došle do izražaja. Sam se obrazovao, gutao knjige prosvjetiteljskih mislilaca poput Rousseaua i Voltairea te je ubrzo postao jedan od "évolués", male skupine zapadno obrazovanih Kongoanaca.
Nakon što je radio kao poštanski službenik i prodavač piva, njegova politička karijera započela je osnivanjem Kongoanskog nacionalnog pokreta (MNC) 1958. godine. Za razliku od drugih stranaka temeljenih na plemenskoj pripadnosti, MNC je promicao jedinstveni, neovisni Kongo. Lumumba je bio karizmatičan, strastven govornik čiji je panafrički idealizam odjeknuo diljem zemlje.
Nakon što je njegova stranka osvojila većinu na izborima u svibnju 1960., postao je prvi premijer neovisne Republike Kongo. Njegov govor na dan neovisnosti, 30. lipnja 1960., ušao je u povijest. U prisutnosti belgijskog kralja Baudouina, umjesto očekivanih riječi zahvalnosti, Lumumba je održao govor o patnji i poniženju koje je njegov narod pretrpio pod kolonijalnom vlašću.
- Za ovu neovisnost Konga, iako se danas proglašava u dogovoru s prijateljskom Belgijom, nijedan Kongoanac vrijedan tog imena nikada neće moći zaboraviti da je ona izborena borbom, svakodnevnom, žarkom i idealističkom borbom u kojoj nismo bili pošteđeni ni odricanja ni patnje, i za koju smo dali svoju snagu i svoju krv. Ponosni smo na tu borbu, suza, vatre i krvi, do dubine svoga bića, jer bila je to plemenita i pravedna borba, neophodna da se stane na kraj ponižavajućem ropstvu koje nam je nametnuto silom - grmio je Lumumba.
Tim je riječima potpisao vlastitu smrtnu presudu. Zapadne sile, predvođene Belgijom i Sjedinjenim Američkim Državama, vidjele su ga kao nepredvidivog radikala i potencijalnog saveznika Sovjetskog Saveza u strateški važnoj, resursima bogatoj zemlji.
Slom u jeku Hladnog rata
Samo nekoliko dana nakon neovisnosti, zemlja je potonula u kaos. Vojska se pobunila protiv belgijskih časnika, a najbogatija pokrajina, Katanga, proglasila je secesiju uz otvorenu potporu Belgije i zapadnih rudarskih kompanija. Lumumba je očajnički tražio pomoć od Ujedinjenih naroda i SAD-a da očuva cjelovitost zemlje. Kada su ga odbili, okrenuo se Sovjetskom Savezu.
To je bio potez koji su njegovi neprijatelji jedva dočekali. Optužen je da je komunist, a CIA i belgijske tajne službe pokrenule su operacije s ciljem njegove "definitivne eliminacije". U rujnu 1960., samo dva mjeseca nakon što je preuzeo dužnost, svrgnut je u državnom udaru koji je predvodio načelnik vojske Joseph-Désiré Mobutu, uz američku i belgijsku potporu. Uhićen je dok je pokušavao pobjeći svojim pristašama u Stanleyville.
Mučko ubojstvo i otapanje u kiselini
Njegovi posljednji dani bili su ispunjeni mučenjem. Dana 17. siječnja 1961. godine, Lumumba i dvojica njegovih suradnika, Maurice Mpolo i Joseph Okito, prebačeni su u Katangu i predani secesionističkim snagama. Iste noći odvedeni su na izolirano mjesto i strijeljani pred streljačkim vodom kojim su zapovijedali belgijski časnici.
No, time priča nije završila. U strahu da bi njegov grob mogao postati mjesto hodočašća i simbol otpora, belgijske vlasti naredile su uklanjanje tijela. Nekoliko dana kasnije, belgijski policijski komesar Gerard Soete i njegov brat iskopali su leševe. Raskomadali su ih pilom, otopili u sumpornoj kiselini, a preostale kosti samljeli i razasuli.
Soete je kao morbidni "trofej" zadržao jedan Lumumbin zlatni zub. Desetljećima je taj zub bio jedini fizički ostatak ubijenog premijera. Tek 2022. godine, nakon dugogodišnje borbe njegove obitelji, belgijska vlada službeno je vratila zub njegovoj djeci, omogućivši simboličan pokop u mauzoleju u Kinshasi.
Zagrebačka veza i izložba u Sesvetama
Vijest o Lumumbinu ubojstvu 1961. godine izazvala je val prosvjeda diljem svijeta. U tadašnjoj Jugoslaviji, jednoj od predvodnica Pokreta nesvrstanih, reakcija je bila žestoka. U Beogradu i Zagrebu organizirani su masovni prosvjedi, a u Zagrebu je napadnut i belgijski konzulat.
Kao izraz solidarnosti s antikolonijalnom borbom, jedna od ulica u središtu Sesveta, koja se razvijala od poljskog puta do važne gradske prometnice, imenovana je Ulicom Patrisa Lumumbe. Od 1961. do 1991. godine, bila je to jedina javna površina u Zagrebu nazvana po osobi crne boje kože.
Upravo tu povijest istražuje izložba "Ulica Patrisa Lumumbe", otvorena u Muzeju Prigorja u Sesvetama. Postav, realiziran u suradnji s Udrugom za nezavisnu medijsku kulturu, ne prikazuje samo urbanistički razvoj današnje Ninske ulice, već povezuje lokalnu priču s globalnim političkim pokretima, Hladnim ratom i nasljeđem borbe za neovisnost. Izložba podsjeća na vrijeme kada je Zagreb bio grad koji je aktivno sudjelovao u svjetskim događajima i iskazivao solidarnost s potlačenima.
U svojoj posljednjoj, proročanskoj poruci supruzi Pauline, Lumumba je napisao: "Povijest će jednog dana reći svoje, ali to neće biti povijest koja se uči u Bruxellesu, Parizu, Washingtonu ili Ujedinjenim narodima, već ona koja će se podučavati u zemljama oslobođenim od kolonijalizma i njegovih marioneta. Afrika će napisati vlastitu povijest i bit će to, sjeverno i južno od Sahare, povijest slave i dostojanstva."
