Todorić i Dalić: Mi smo žrtve, spašavali smo Hrvatsku!
Ivica Todorić i Martina Dalić su zakleti neprijatelji. Vatra i led. Dvije jake figure hrvatske gospodarske i političke elite su oko Agrokora bile na potpuno suprotnim stranama te sve njihove tvrdnje koje iznose u javnosti su dijametralno suprotne. Iako pričaju o istome. Todorić upravo Martinu Dalić smatra najodgovornijom za, kako tvrdi, otimačinu Agrokora te jednu od vođa kriminalne skupine koja uništava taj koncern i izvlači novac.
Dalić je nakon smjene u Vladi napisala knjigu, a Todorića i njegov način funkcioniranja proglasila tajkunskim, ortačkim kapitalizmom koji je navikao dobivati pomoć države, nije mislio o dobavljačima i koji je na kraju ona slomila. Ali oni imaju i veliku zajedničku osobinu.
Oboje su izabrali potpuno isti obrazac da si "osvjetlaju" obraz u javnost i sebe prikažu kao žrtvu. U tom pokušaju oboje su izabrali prešutjeti niz važnih činjenica, pa ispada kao da nisu svjesni svih pogrešaka koje su učinili. Ali to nije točno, oboje imaju istu strategiju isticanja pozitivnog, oboje tvrde da su su nagaženi jer su se suprotstavili skrivenim političkim i ekonomskim interesima.
Čak im je i izričaj sličan.
"Neće me zastražiti politički i financijski motivirani napadi na mene. Još ću se jače boriti kako bih razotkrio korupciju", poručio je iz Londona Ivica Todorić netom što se zapitao:
"Pa zašto bih ja bio osuđen". Londonski sud je, naime, odlučio da je istraga hrvatskih vlasti sasvim zakonita, a optužbe ozbiljne i da se Gazda treba vratiti u Hrvatsku.
Ali on to nije percipirao. Ili nije htio.
"Tajkuni su naslutili prigodu preklapanja njihovih interesa s interesima politike", opisuje Dalić svoje viđenje zašto je počela afera Hotmail koja ju je stajala funkcije. A aferu pripisuje također financijskim i političkim interesima koji su se borili protiv sloma ortačkog kapitalizma. Ali kako ističe u svojoj knjizi, ona i njezina grupa su uspjeli.
Igra prešućivanja je izražena kod oboje, ali neosporno je da je Todorić pod znatno težim optužbama koje su u godinu dana njegova bijega uspjele potpuno ispariti iz javnosti.
Todorić se pita za što bi on mogao biti osuđen i odmah tvrdi da nije uzeo ni kunu sebi. Čak i tijekom njegova izručenja rješenje o istrazi protiv njega nije bilo u fokusu javnosti. A ono je dugo, komplicirano i detaljno.
Gazda Todorić se pokušava prikazati žrtvom iako je revizija potvrdila da je tijekom sedam godina uzeo 700 milijuna kuna iz Agrokora. On u tome ne vidi problem, smatra da je to ionako njegov novac. Ne misle tako ni istražitelji niti je to zakonito, a prešućuje i da ga je najveći kreditor Agrokora, Sberbank, kazneno prijavio za prijevaru. A Sberbank svakako nije dio skupine za koju on smatra da plasira laži protiv njega. Dapače, njihovi interesi su se u zadnjih godinu i pol dana itekako preklapali u borbi protiv Dalić i Vlade.
Todorić je prikazivao bolje stanje u tvrtki, manju zaduženost i na osnovu toga si isplaćivao dividendu, tvrde istražitelji. Ali čak i ako to bude predmet daljnjeg vještačenja, nikako ne mogu neke druge stvari iz istrage. Neosporno je utvrđen trag novca da je Todoriću Agrokor otplatio velebne Kulmerove dvore, i to u visini od 122 milijuna.
A on je tvrdio da ih je sam kupio i otplatio kredit. Nadalje, neosporno je utvrđeno da je prikazao 2,5 milijardi kuna troškova za pripremu izlaska Agrokora na burzu. Kad se pogleda taj račun, vidi se da je 1,2 milijarde kuna otišlo na privatne troškove obitelji Todorić koji se ni na koji način ne mogu povezati s pripremama za izlazak na burzu. Osim ako se skupe cipele kćeri ili obiteljsko skijanje ne smatra nužnim dijelom pripreme.
Istražitelji su utvrdili i da je slao novac iz Agrokora u Švicarsku kako bi se uvozila roba za Konzum, ali je više od 64 milijuna eura opet otišlo za svakodnevni luksuz obitelji, među ostalim i uređenje interijera Kulmerovih dvora.
Na kraju, Todorić nikad neće priznati da je ostavio tvrtku s 58 milijardi kuna dugova. Da su mu jednostavno strani kreditori okrenuli leđa. Da nije plaćao dobavljače u rokovima propisanim zakonom, da je koristio svoju poziciju da natjera dobavljače da ga financiraju kad banke više nisu mogle.
"Morao si pristati ako si želio da ti se plati dug i nastaviš poslovati s njima", prepričao je za Express jedan od dobavljača koji je završio u spirali dugova i pred propašću jer je preko mjenica financirao koncern koji je gutao sve više novca.
Todorić gotovo svakodnevno na blogu objavljuje priče s bombastičnim naslovima i teškim riječima o tome kako mu je Agrokor otela kriminalna skupina, ali kad uđe u brojke, onda se vidi opet prešućivanje u cilju manipulacije. Primjerice, kad je objavio da su američki fond Knighthead i bankari dobili veći udio u vlasništvu od udjela u dugu naspram dobavljača, namjerno je prešutio da je dobavljačima isplaćeno gotovo četiri milijarde kuna, a da banke i fondovi nisu dobili od izvanredne uprave ni kunu gotovine u zadnjih godinu i pol.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Dakle, Todorić poluistinama pokušava manipulirati i predstaviti sebe kao žrtvu.
U svojoj knjizi "Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma" Dalić se koristi gotovo identičnom metodom.
Nema nikakve sumnje da je zakon koji je nazvan "lex Agrokor", uz brojne početne kritike, ipak uspio ispuniti svoju svrhu. Naspram stečaja koji traje godinama ili naspram predstečajnih nagodbi u kojima nema isplate dobavljača do okončanja postupka, zakon je omogućio da više od 5700 dobavljača preživi. Nije se dogodila ekonomska spirala propasti s nizom stečajeva dobavljača (osim dijela onih koji su kreditirali Akrokor kroz mjenice).
Nije država dala milijarde kuna za spašavanje, niti je ona platila skupe konzultante. I tu je Dalić u pravu i to ističe kao najveće uspjehe Vlade. Kad je nagodba za Agrokor postala i pravomoćna, pali su argumenti i da će nezadovoljni vjerovnici uspjeti naplatiti odštete od države. Šanse na nekoj arbitraži su izuzetno male.
Dalić kroz cijelu knjigu provlači taj konačni cilj i ističe probleme koje je Todorić ostavio. Nema zasad i nikakvih dokaza da se Dalić osobno okoristila od zakona, ali zato njezini suradnici i prijatelji itekako jesu. No Dalić to ili relativizira ili prešućuje. Ona tvrdi da nije bilo nikakve tajne skupine koja je izrađivala zakon s njom na čelu iako i sama priznaje da je skupina, kasnije poznatija kao grupa Borg, formirana bez da je itko izvan uskog kruga ljudi u Vladi to trebao znati.
Ti ljudi su napisali zakon, a istaknuti članovi su odvjetnik Boris Šavorić, Branimir Bricelj, Ante Ramljak, Tomislav Matić i Tonći Korunić, sve redom oni čije su tvrtke kasnije znatno omastile brk na Agrokoru.
"I ekonomski program vlade Jadranke Kosor su radili stručnjaci, pretočen je u politiku vlade, a nitko nije pitao tko je autor", argumentira, među ostalim, Dalić.
Međutim, nitko od tih stručnjaka, primjerice Sandra Švaljek ili Željko Lovrinčević, nisu se kasnije okoristili od tog programa. Za razliku od grupe Borg.
Texo Menagment, u kojem je bio zaposlen Ramljak i koji je postao izvanredni povjerenik, i njegov prijatelj iz iste tvrtke Tomislav Matić izdavali su Agrokoru fakture od 195 tisuća kuna tjedno. Prihodi su im porasli 7,5 puta više nego godinu ranije. Slična stvar je i s ostalima koji su pisali zakon te onda bili angažirani kao savjetnici.
Dalić se pravda da je te savjetnike izabrao Alix Partners iako su oni izabrali prije toga upravo taj Alix partners. Dalić iznosi uopće nisu problem, ističe u knjizi.
"To što srednje pozicionirani menadžer ima veću plaću od premijera je već druga tema", ističe Dalić.
Ona u potpunosti izbjegava bilo kakvu mogućnost sukoba interesa, a prešućuje i da talijansko zakondavstvo koje je bilo uzor za zakon ima jasnu odredbu da tvrtke povezane s izvanrednim povjerenikom ne mogu biti angažirane kao savjetnici. Također, potpuno prešućuje činjenicu da su s njezinim potpisom slani dopisi iz Ministarstva gospodarstva i novinarima i zastupnicima u kojima je tvrdila da ministarstvo nema podatke tko je sve sudjelovao u izradi zakona. A istodobno je pripremala zakon s tajnom grupom.
Slično je i s američkim fondom Knighthead koji je predvodio kreditore koji su dali 1,06 milijardi eura svježeg kredita Agrokoru. Oni i još 20 fondova i banaka su taj kredit osigurali po principu da pola novca ide njima za otplatu starog duga, a pola za poslovanje Agrokora. Nikad nije razjašnjen iznos po kojem je Knighthead kupovao obveznice i tako si omogućio zaradu. Jer Agrokor sad mora podići novi kredit da ih isplati, kao i sve ostale iz te grupe.
Oni za obveznice koje su imali i koje su pokrili tim kreditom nisu imali otpisa. Dalić je potpuno prešutjela informaciju da je američka veleposlanica bila u Vladi, da je lobirala za Knighthead jer su se panično bojali ruskog utjecaja u Hrvatskoj. Nadalje, baš slučajno, nakon što se Ramljak sastao s predstavnikom Knightheada, dan prije konačnog usvajanja zakona, u 12. verziju ubačen je dio koji omogućuje upravo realizaciju takvog kredita.
Dalić ne vidi ni jednu svoju pogrešku, ne smatra da je napravila ništa loše, nego ističe da ju je smijenila ulica! Ono što je upadljivo u cijeloj knjizi je iznimna obrana Andreja Plenkovića. Primjerice, iako je tvrdila u svojem iskazu Uskoku da je odvjetnika Borisa Šavorića predstavio i uveo u grupu Plenković, sad u knjizi piše da je taj ured "netko" predložio. Plenkovića hvali i za trasformacijski proces te njemu jedino odaje priznanje, kao i sebi, što je cijeli proces uspio.
Zanimljiva je i jedna kontradiktornost. Cijelo vrijeme Dalić piše da su izvanrednu upravu i nagodbu kontrolirali sud i vjerovnici, bez utjecaja Vlade, a onda ipak pred kraj zaključuje da je rušenje nje i Ramljaka imalo za cilj srušiti Vladu.
"Da je pala Vlada, ne bi uspjela nagodba", piše ona.
Istine koje Todorić i Dalić iznose o Agrokoru tako imaju niz prešućenih detalja. I služe prvenstveno za popravljanje njihova imidža u javnosti.