Duncan Ouseley sudac je koji odlučuje o sudbini Ivice Todorića i o njegovim se odlukama i suđenja često izvještava u britanskim medijima.
Ouseley je među ostalim presudama poznat po tome što je dosudio da Uber u Velikoj Britaniji posluje legalno, a odbio je sve žalbe osumnjičenih terorista zbog zadržavanja u zatvoru bez suđenja. Ouseley nije prihvatio argumente da se radi o kršenju ljudskih prava.
U slučaju televizijskog voditelja Jamiea Theakstona 2002. godine, kada je tužio tabloid The Sunday People, iz grupacije Mirror, jer su objavili detalje njegovog posjeta bordel, Ouseley nije prihvatio tužbu, navodeći da "nije u prirodi poslovanja bordela da sve što se tamo događa ostaje povjerljivo".
U medije je dospio i 2003. kada je presudio da stanovnici otočja Chagos, kojeg su Britanci zauzeli te najveći otok Diego Garcia prodali Amerikancima, nemaju pravo na financijsku kompenzaciju za oduzetu imovinu, a siromašnim otočanima naredio je i plaćanje trećine sudskih troškova. Presuda je izazvala sablazan u Velikoj Britaniji.
U veljači 2012. je na pritužbu gradskog vijećnika u gradu Bidefordu, koji je tražio da se ukine molitva na sastancima. Vijećnik je bio ateist, a Ouseley je presudio da molitve na sastancima moraju prestati. Presuda je bila pozitivno dočekana među organizacijama za ljudska i civilna prava, ali odluku jako kritizirale kršćanske zajednice.
U svakom slučaju, Duncan Ouseley živopisna je pravosudna figura u Velikoj Britaniji, ne suzdržava se od kontroverznih odluka, a sad je u njegovim rukama i sudbina Ivice Todorića - hoće li odlučiti da Gazda mora natrag u Hrvatsku ili će u Londonu ostati barem još godinu dana.
