Strasti oko proslave Dana RS-a pomalo se smiruju, a smeće se, kao što je to uobičajeno u BiH, marljivo zgrće pod tepih ispod kojeg počivaju već cijela brda.

Međutim, od nečega se mora živjeti. Bošnjački nacionalizam, pregažen i potučen do nogu od strane Milorada Dodika, pronašao je novu/staru paradigmu, nešto s čime ne može pogriješiti: Dragan Čović i treći entitet, što polako prerasta u bolesnu opsesiju i svojevrsnu antihrvatsku histeriju. 

Bošnjačkim političarima priviđa se treći entitet od svega, pogotovo nakon rezolucije Europskog parlamenta o decentralizaciji zemlje. Treći entitet je najučestaliji izraz u javnim medijima u BiH, pogotovo onim federalnim, iako nitko ne zna što je to zapravo. 

Za Bošnjake je to tek strašna kletva i uvreda, nešto kao Barbra Streisand za Cartmana iz “South Parka”. Za jedan dio Hrvata u BiH to je žuđena utopija bez sadržaja, a za druge imaginarni teritorij u kojem za njih nema mjesta, primjerice za moje sugrađane Hrvate. 

Treći entitet je i svojevrsni indikator jednog pogubnog nacionalizma, onog bošnjačkog, koji je počesto uvreda za zdrav razum, pogotovo onda kad nastupa paternalistički prema drugima te univerzalna izlika za održavanje neodrživog statusa quo u zemlji. 

Najnoviji primjer je posjet Bože Petrova Bosni i Hercegovini, gdje se susreo s Denisom Zvizdićem, predsjedateljem Vijeća ministara BiH. 

Iz Zvizdićeva Ureda za odnose s javnošću nakon sastanka je objavljeno kako je Božo Petrov prilikom susreta sa Zvizdićem izjavio kako je on “protiv stvaranja novih entiteta”, što je ovaj isti dan demantirao. “Tema mog razgovora s gospodinom Zvizdićem nije bio treći entitet. 

Istaknuo sam kako se Hrvatska zalaže za federalizaciju BiH koja je temelj jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda u BiH”, izjavio je za dnevnik.ba Božo Petrov.

Glavna zvijezda te svojevrsne antihrvatske histerije je notorni Reuf Bajrović, osnivač i čelnik Građanskog saveza, koji se ukazuje na Federalnoj televiziji češće nego Izet iz serije “Lud, zbunjen, normalan”. 

Ili Ivan Pernar u Hrvatskoj, ali za razliku od njega, Reuf Bajrović se ne ukazuje kao dežurni ridikul nego kao “mudrac” koji ima mišljenje o svemu, po principu iz onog stiha Zabranjenog pušenja: “Reufe, reci nam de!”. 

Prošli tjedan se ukazao i kao “uvodničar” na sesiji “Kruga 99”, akademskog bošnjačkog vijeća staraca koje bi bez ikakvih skrupula “potrošilo” tone mladog bošnjačkog topovskog mesa u ime “bolje prošlosti”, jer budućnost za taj groteskni “bošnjački Bilderberg” ne postoji.

Tim akademskim “zaboravljenim asovima” obično asistiraju opskurni likovi koji se godinama motaju uz vlast i oko vlasti i čiji bismo životni kredo u najkraćemu mogli opisati naslovom jedne pjesme Bijelog dugmeta: “Pristao sam, bit ću sve što hoće”, poput kazališnog redatelja Gradimira Gojera, koji je također sudjelovao na posljednjoj “crnoj misi” krugovaca.

Ili akademika Slave Kukića, mostarskog profesora, koji se “proslavio” kao dugogodišnji evet-efendija Zlatka Lagumdžije. Vratimo se Reufu Bajroviću. 

Da u nekim ovdašnjim novinama postoji rubrika poput Expressove “Grejtst Šitz”, vjerujem kako bi je bez problema mogli nazvati “Reufovim kutkom”. 

Na sesiji “Kruga 99” Bajrović je, među ostalim, izjavio sljedeće: “Ni domaće ni europske etnoteritorijalne podjele BiH neće proći”, kao i “pokušaji da se u okviru procesa europskih integracija podijeli BiH, da se one stvari koje nisu postignute oružjem i u ratu, postignu putem djelovanja ljudi u Europskom parlamentu, koji, nažalost, predstavljaju državu Hrvatsku”. 

Doduše, Bajrović nije usamljen, počesto mu sekundira kakva kamikaza iz SDP-a, poput stranačkog potpredsjednika Damira Mašića, kojemu je, primjerice, “neprihvatljivo” da isključivo Hrvati biraju vlastitog člana Predsjedništva, što je mrtav-hladan izrekao u kamere Federalne televizije. 

Stav Reufa Bajrovića je zapravo stav bošnjačke političke elite, koja se zabavlja trećim entitetom dok u zemlji vlada opće rasulo. Kad u svrhu relativizacije stanja u zemlji nije baš uporabljiv treći entitet, onda se otvara prostor improvizacijama iz kojih nahrupi sva bijeda i potrošenost jedne politike. 

Navest ću samo jedan primjer: direktorica Univerzitetskoga kliničkog centra Sarajevo (UKCS) Sebija Izetbegović, supruga Bakira Izetbegovića, tijekom konferencije za tisak arogantno je odbrusila novinarki N1 televizije Nataši Kovačev, koja joj je na ekavici postavila pitanje o broju liječnika koji su napustili tu zdravstvenu ustanovu. 

Sebija joj je, u maniri najgore mahaluše, također odgovorila na ekavici, napadno ironično, pri čemu je izraz “lekar” ponovila tri puta u jednoj rečenici. 

Od njenih riječi gori je bio samo način na koji se branila od novinarskih kritika, izjavila je kako ona zna čitati ćirilicu i kako je srpski jezik jedan od službenih jezika u BiH te stoga ne vidi ništa sporno u svojoj ekavici.

“Ne kune ga majka što kocka, već što želi povratiti izgubljeno”, kaže jedna narodna poslovica. Za to vrijeme, tek što su utišale ratne trube povodom proslave Dana RS-a, Bakir Izetbegović je otvorio novu frontu prema Srbiji, a samim tim i RS-u. 

Potvrdio je kako se razmatra mogućnost revizije postupka protiv Srbije za agresiju i genocid pred Međunarodnim sudom u Haagu u svjetlu novih činjenica koje su proistekle iz presude Radovanu Karadžiću pred Haškim sudom. Prvu tužbu je prije desetak godina, 2007., Međunarodni sud odbacio. 

Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva BiH, najavio je kako će u slučaju pokretanja novog postupka svi srpski političari istupiti iz Vijeća ministara BiH. 

“Odnose Beograda i Sarajeva opterećuju neke nove tenzije, a jedna od njih je nastojanje bošnjačkih političara da obnove tužbu protiv Srbije, što bi mogao biti uvod u krizu koja nikome ne bi bila od koristi”, izjavio je Ivanić, dok je u intervjuu za Večernji list to nazvao tužbom “političkih Bošnjaka, a ne Bosne i Hercegovine, protiv Srbije”, te se pita “s kim političko Sarajevo uopće misli raditi”.

Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović izjavio je kako ne vjeruje da presuda Karadžiću donosi pretpostavke za reviziju presude i ocijenio je Izetbegovićeve najave politiziranjem. 

Ništa nije sporno u Izetbegovićevoj najavi obnove postupka pred Međunarodnim sudom u Haagu, osim, naravno, motivacije. Njemu nisu bitne žrtve, niti su mu ikad bile, nego zlouporaba istih u dnevnopolitičke svrhe, što traje dvadeset i nešto godina. 

Drugi njegov motiv je štićenje bokova prije izbora koji će biti 2018. od sve žešćih nacionalističkih ispada koji stižu s “ljevice”, od Reufa i drugova. Najava tužbe je zapravo prozirni predizborni trik koji ujedno služi u svrhu homogeniziranja stranke koja se iznutra raspada. 

Naime, pojedini zastupnici SDA u parlamentu istupili su iz stranačkoga kluba i djeluju samostalno. Nedavno je u Srebrenici na stranačkom sijelu SDA došlo do tučnjave u kojoj su neki članovi stranke dobili pristojne batine, navodno, prema pisanju Avaza, naručene u stranačkoj središnjici u Sarajevu. 

Usporedo s rasulom rapidno opada Izetbegovićev autoritet i on je toga svjestan. Posljednjih mjesec-dva u javnost se pušta balon o prodaji BH Telecoma, najprofitabilnije firme, koja je svih ovih poratnih godina bila neosvojivi SDA-ovski stranački feud u kojem su zaposlenici iznadprosječno plaćeni.

Riječ je zapravo o neprirodnoj simbiozi politike i ekonomije po principu “ja tebi, ti meni”. Slična je stvar i u Hrvatskoj. Prodajom BH Telecoma Izetbegovićev SDA gubi glavnu polugu za održanje na vlasti. 

Čini se da Bakir Izetbegović nije u potpunosti siguran kako će nakon izbora 2018. ponovno biti u situaciji držati monopol nad BH Telecomom kao dosad i kako je ovo možda posljednja prilika da dobro unovči SDA-ovu “zlatnu koku”. 

Doduše, postoji još jedan dobar razlog za prodaju BH Telecoma. Radi se o mogućem padu vrijednosti te firme, kao i HT Eroneta, zbog agresivnog širenja Telemacha u domeni interneta, fiksne telefonije i kabelske televizije. 

Nije nevažno ni to kako je Telemach u većinskom vlasništvu Amerikanaca, tako da ga je jako teško zaustaviti “konvencionalnim”, a pogotovo “nekonvencionalnim” sredstvima, primjerice najebati im se majke i trećeg entiteta.

Možda je logika Izetbegovićeva “vijeća mudraca” sljedeća: bolje je prodati na vrijeme, jer će u suprotnom vrijednost dva domaća teleoperatera nastaviti padati. Uljuljkani u dosadašnju nedodirljivost, BH Telecom i HT Eronet došli su preko noći u nezavidnu situaciju, nepripremljeni za bilo kakvu ozbiljnu konkurenciju.

Ako je ovo u pitanju, radi se o jednoj “zdravoj” seljačkoj logici, tipičnoj za BiH: bolje je sipljivo goveče nekome prodati negoli ga pustiti da lipše u vlastitoj staji. Po toj logici, teško je navečer uopće zaspati ako niste taj dan nekoga zajebali. Srbe, Hrvate, svejedno.