Stručnjaci, političari i generali raspravljaju o tome koliko će dugo trebati Rusiji, nakon završetka rata u Ukrajini, da obnovi snage radi napada na NATO. Iako je studija njemačkog vijeća za međunarodne odnose o kojoj se puno raspravljalo krajem 2023. predviđala od šest do deset godina, europski dužnosnici strahuju da će za to trebati samo tri godine.
Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi, general Christopher Cavoli, upozorio je na to da se ruske snage obnavljaju “puno brže” nego što se prvotno pretpostavljalo. S obzirom na rusku mobilizaciju ljudstva i povećanje proizvodnje u obrambenoj industriji, političari i planeri moraju uskoro očekivati nepredviđene situacije.
Kako bi se Rusija borila protiv NATO-a? Prije 2022. puno se pozornosti posvećivalo mogućnosti “iznenadnog napada” Rusije u sjeveroistočnoj Europi: taktički vješte ofenzive kombiniranim oružanim sredstvima u kojoj bi Rusija pobijedila u roku od nekoliko dana. Ratna igra RAND iz 2015., o kojoj se naširoko raspravljalo, predviđala je da će ruske snage stići do Tallinna i Rige za oko 60 sati. Studija scenarija iz 2020. predvidjela je da bi Rusija mogla zauzeti sve baltičke prijestolnice i povezati se s Kalinjingradom za tjedan dana. U ratnoj igri švedske agencije za obrambena istraživanja iz 2021. ruske su snage uspostavile koridor preko prevlake Suwalki nakon 48 sati, stigavši do obale Litve u roku od 96 sati.
U svim tim scenarijima saveznici NATO-a suočili bi se s teškim izborom. Budući da ne bi mogli prihvatiti ruski svršeni čin, trebali bi ili pokrenuti vjerojatno krvavu protuofenzivu kako bi ponovno osvojili izgubljeni teritorij ili zaprijetiti nuklearnom eskalacijom kako bi primorali Rusiju da vrati okupiranu zemlju. No detaljna studija Urlicha Pilstera (NATO, Bruxelles) i Olesya Vinhas de Souze (NATO Defence College, Rim), doktora znanosti, o šansama NATO-a u mogućem ratnom srazu s Moskvom ukazuje da Rusija nema šanse provesti blitzkrieg.
Scenariji poraza blitzkriegom, munjevitim ratom uvijek su se temeljili na dva skupa pretpostavki: prvo, da će snage NATO-a biti malobrojne i raširene te znatno inferiornije od Rusa brojčano i po borbenoj moći. Što se toga tiče, saveznici NATO-a učinili su mnogo toga da ih sustignu. To uključuje detaljno planiranje odvraćanja i obrane euroatlantskog područja, reorganizaciju položaja i snaga Saveza za veću spremnost te ulaganje u veće kapacitete i veće strukture snaga. Između ostaloga, saveznici NATO-a uspostavili su detaljne obrambene planove za različite europske podregije, rasporedili su borbene skupine u svih osam zemalja na njezinu istočnom krilu koje se mogu brzo povećati do veličine brigade, reorganizirali strukturu snaga kroz Model snaga NATO-a tako da bi do 100.000 snaga bilo raspoloživo u ključnih deset dana nakon izbijanja krize i pojačali ulaganja u pretežno teške, visokokvalitetne snage.
Druga pretpostavka bila je da će ruske snage biti u stanju primijeniti modernu taktiku i provoditi raspršeno kretanje vojnika i ratovanje kombiniranim oružjem što do sada nije bio slučaj niti je, tvrde analitičari, niti će u skoroj budućnosti. Stoga bi se blitzkrieg (hrv. munjeviti rat) mogao ugušiti u korijenu.
Dugotrajni rat iscrpljivanjem adut je Moskve
Čak bi i obnovljene ruske snage imale poteškoća s pokretanjem iznenadnog napada i odlučnim uništavanjem NATO-a u sjeveroistočnoj Europi u kratkom vremenu. Međutim, analiza pokazuje da se Savez također mora pripremiti za drukčiji, ali jednako težak scenarij: dugotrajni rat iscrpljivanja. U Ukrajini je Moskva pronašla načine da nadoknadi nedostatak ljudskog i društvenog kapitala svojih snaga.
Umjesto moderne taktike, Vladimir Putin sad računa s iscrpljivanjem Kijeva: veća populacija, brža mobilizacija i veća obrambena industrija omogućuju Rusiji koncentraciju paljbe i ljudstva protiv ukrajinske obrane. Pri razmatranju budućih nepredviđenih situacija, NATO se mora pripremiti za sličan pristup temeljen na uništenju. Umjesto da teži vojnom porazu NATO-a kroz brzu i odlučnu operaciju, Moskva može nastojati sustavno nanositi vojne gubitke i civilne žrtve duž široke fronte, u velikim razmjerima i kontinuirano. Takvi ratovi iscrpljivanja odlučuju se u korist strane čije snage mogu nanijeti i apsorbirati više žrtava, čije industrije mogu brže zamijeniti opremu i čije stanovništvo može izdržati više teškoća. Za učinkovitost NATO-ova odvraćanja ključno je uvjeriti Moskvu da neće pobijediti u takvom ratu.
Zbog čega su ruski generali spremni žrtvovati velik broj ljudi na ratištima, kakve probleme im predstavlja korupcija i za što se sve treba pripremiti NATO u slučaju rata pročitajte OVDJE.
