Bogatstvo Francoise Meyers-Bettencourt i njene obitelji palo je za 6,9 milijardi čineći 70-godišnju milijarderku daleko najvećim gubitnikom među svim milijarderima prema podacima Forbes liste, koja prati njihovo bogatstvo u realnom vremenu.
Neto vrijednost najbogatije žene u svijetu u petak je strmoglavo pala jer su dionice francuske kozmetičke kompanije L’Oreal, čija je trećina u vlasništvu milijarderke i obitelji, zabilježile najgori dan još od Velike recesije. Meyers-Bettencourt, koja duguje veliki dio svog bogatstva udjelu svoje porodice u kozmetičkom gigantu, i dalje je 15. najbogatija osoba na svijetu - i daleko najbogatija žena, jer ima 26 milijardi dolara više od druge najbogatije žene, nasljednice Walmarta Alice Walton.
Francoise Meyers-Bettencourt unuka je osnivača L’Oreala Eugènea Schuellera i jedina kćer bivše najbogatije žene u svijetu Liliane Bettencourt. U proteklom desetljeću najbogatija žena svijeta nosila je prezime ili Bettencourt ili Walton. Meyers-Bettencourt prvi je put prestigla Alice Walton, u ožujku 2018. godine, samo nekoliko dana nakon što je Forbes zaključio svoju godišnju listu.
Francoise Meyers-Bettencourt potpredsjednica je odbora L’Oreala, šeste najvrjednije kompanija u Europi prema tržišnoj kapitalizaciji, zaostajući samo iza giganta za mršavljenje Novo Nordiska, prehrambenog titana Nestléa, nizozemskog proizvođača čipova ASML-a te francuskih brendova LVMH-a i Hermésa. Podružnice L’Oreala uključuju Kiehl’s, Maybelline i Garnier.
Pad od 9% za dionice L’Oreala od početka godine smanjio je tržišnu kapitalizaciju tvrtke za 25 milijardi dolara.
Meyers-Bettencourt živi u Parizu. Predsjednica je obiteljske fondacije Bettencourt Schueller. Ova filantropska fondacija potiče i ulaže novac u razvoj znanstvenih projekata, društvenog napretka i tradicionalnih zanata. Novce su donirali projektima koji uključuju istraživanje neurona, podršku obiteljima s autističnom djecom i francuskim zborovima. Autorica je i knjige o grčkim bogovima, i jedne s komentarima Biblije.
Poslovno carstvo kojim danas upravlja stvorio je njezin djed, sin vlasnika slastičarnice. Otišao je u kemiju i zaradio bogatstvo kada je 1908. godine osmislio novu formulu za boju za kosu, često isprobavavši proizvod i na sebi. Nazvao je kompaniju L'Oréal a do tridesetih je koristio revolucionarne (za ono doba) marketinške metode. Smithsonian magazine ga opisuje kao ambicioznog i radišnog do mjere "opsesivnog".
Hvalio je Hitlerov dinamizam
Prije no što ga je privukao fašizam, flertao je sa socijalizmom i masonima. Imao je izrazito anti-republikanske stavove i zagovarao da se radnike plaća prema njihovoj produktivnosti, a ne broju sati koje odrade. Iako je bio francuski nacionalist, Schueller se divio tada političaru u usponu nacističke Njemačke i hvalio "dinamizam" Adolfa Hitlera. Ideje "slobode, jednakosti i bratstva" bile su mu, piše Smithsonian, "djetinjaste". Njegovi stavovi i njegove hrpe novca bile su privlačne Eugeneu Deloncleu, francuskom desnom radikalu koji je pripadao ultrakonzervativnom pokretu Action Française. Upravo je on organizirao Comité Secret D'action Révolutionnaire ili CSAR oko 1935. godine. Bili su organizirani kao vojska, podijeljeni na "ćelije". Misija im je bila ambiciozna - srušiti francusku Treću republiku i postaviti desničarsku državu.
Glavni su im neprijatelji bili francuska lijeva Popularna fronta, koju je vodio socijalistički premijer Léon Blum. Deloncle se sprijateljio sa Schuellerom i regrutirao ga. Schueller je donirao brdo novca i organizirao sastanke u središnjici L'Oréala. Nema direktnog dokaza o tome koliko je bio aktivan, no povjesničari tvrde kako je vjerojatno podržavao predratno društvo. Schuellerovo je pisanje svakako indiciralo da je dijelio nacionalističke, antisemitske i antikomunističke sentimente. Neki članovi su htjeli ukinuti demokraciju, a svima im je bila zajednička mržnja prema komunistima, pisao je svojedobno Express.
Grupacija je nastala u doba "rastuće nezaposlenosti, masivnog radničkog pokreta te depresije nakon Prvog svjetskog rata. La Cagoule, kako je organizacija s vremenom nazvana, pridružilo se preko nekoliko tisuća članova. Ponekada su nosili oprave poput članova Ku Klux Klana, a grupa je odavanje tajni kažnjavala smrću. Rješavali su se i onih koje su smatrali unutarnjom prijetnjom, poput dilera oružjem Maurice Juifa. Povezani su sa čitavim nizom ubojstva u Francuskoj i vani.
