Jedna na prvi pogled posve obična (i normalna) vijest kako biskup Mate Uzinić (inače, jedan od normalnijih katoličkih biskupa u Hrvatskoj) pokreće Ljetnu školu teologije u Dubrovniku uzburkala je katoličke duhove.

Konzervativnoj struji, koja smisao svoje egzistencije vidi u neprestanim rovovskim borbama i crno-bijeloj slici svijeta, zasmetalo je, između ostalog, što će na Ljetnoj školi govoriti i Tina Beattie, profesorica Katoličkih studija na Sveučilištu Roehampton u Londonu. Jedan od onih kojima je na poseban način zasmetalo što će se ovo ljeto u Dubrovniku voditi produktivne rasprave jest mostarski biskup Ratko Perić.

"Ne budi žena!" Novi projekt Crkve: Kako brzo uzgojiti super Hrvata

Iznenađenje je tim veće što ovaj put "nitko nije očekivao španjolsku inkviziciju" u mostarskoj režiji. Ako na trenutak zanemarimo činjenicu da Dubrovačka biskupija nije pod Perićevom upravom te da se on, crkveno-pravno gledano, nema pravo miješati u poslove druge biskupije, sam način reagiranja mostarskog biskupa Perića na nešto što se ne tiče ni njega osobno ni njegove biskupije prilično je neprikladan, nepotreban i maliciozan.

Jer, uputiti nekome javnu kritiku preko medija i nazvati je "kolegijalnim pismom", u kojem "kolegu biskupa" prozivaš zbog navodnog krivovjerja i zablude te širenja iste – definitivno nije odlika kršćanske ljubavi i spomenute "kolegijalnosti", nego notorna drskost i arogancija.

U "kolegijalnom pismu" upućenom Mati Uziniću, Perić u 11 nemuštih točaka dubrovačkom biskupu spočitava, između ostalog, "pozivanje kontroverzne predavačice", "deformiranje mladih studenata teologije" te "olako trošenje sredstava biskupijske blagajne".

Perić je vjerojatno zaboravio činjenicu da je dubrovački biskup Uzinić, za razliku od svih ostalih katoličkih biskupa u RH (i BiH), jedini koji javnosti transparentno daje na uvid financijski izvještaj svoje biskupije.  Što se tiče "kontroverzne i heretične predavačice", biskup Perić joj spočitava "zauzimanje za kontracepciju, rani abortus, ‘brakove’ homoseksualnih unija, ređenje žena, dokidanje svećeničkoga celibata i druge moderne doktrinarne i moralne anomalije".

Crkvena košnica Prvi put od '91. biskupi su ustali protiv vrha HDZ-a

Dovoljan je samo letimičan pogled na knjige i znanstvene doprinose profesorice Beattie kako bi se uvidjelo kako Perić i ostala turbo-katolička i preglasna konzervativna klika manipuliraju i demoniziraju sve one koji se ne slažu s njihovom skučenom vizijom kršćanskog Boga i teologije.

No, mostarski biskup je (bio) i protiv pape Franje, pa ovo "javno pismo" protiv biskupa Mate Uzinića ne treba nikoga pretjerano iznenaditi. Perić naime sebe odavno smatra "katoličkim pravovjernim maljem" čija je jedina zadaća šakom i silom (čitaj: na sve moguće načine) očuvati pravovjerje i "čistu vjeru" pobožnog hrvatskog puka, koji bi bez Perićevih pouka, savjeta i zabrana bio potpuno izgubljen.

Toliko o povjerenju u intelekt i moć rasuđivanja vlastitog naroda... Ako ostavimo po strani teološke napetosti, ne mogu se ne zapitati kakva je uopće vjera tog naroda, ako će je tako lako uzdrmati jedna engleska profesorica s par kontroverznih misli?

Hrvatski popovi Je li Kaptolu i papa Franjo "jugoslaven"!?

Da je Ratko Perić zaista dobronamjeran i iskren u svom kvazi-kolegijalnom istupu, onda ne bi bježao, sotonizirao profesore teologije iz svojih elitnih biskupskih rovova, nego bi otišao na Ljetnu školu u Dubrovnik te slobodno i bez straha razgovarao i raspravljao s profesorima i –icama o svemu onome s čim se on s njima ne slaže.

Ako je toliko siguran u svoje argumente, čemu onda taj strah od dijaloga? No, taj se film neće gledati. On je katolički beg. Osoba koja već duži niz godina zloupotrebljava svoju crkvenu moć u Hercegovini. On nije navikao raspravljati uživo. Njegovo najjače oružje su prijetnje, dociranje i jednostrana komunikacija u kojoj mu nitko neće kontrirati.

Onima koji mu se na bilo koji način zamjere obraća se jedino u pismenoj (zaštićenoj) formi. Par njegovih prijetećih pisama i dalje čuvam u svom arhivu. Budući da sam za vrijeme svog boravka u Mostaru bio pod njegovom (crkveno-pastoralnom) nadležnošću, u više sam navrata imao priliku razgovarati s njim. Što milom, što silom.

Doživio sam ga kao rijetko inteligentnog, ali i nevjerojatno tvrdoglavog čovjeka koji ne zna priznati vlastite greške i činjenicu da svoju vlastitu biskupiju ostavlja u rasulu, konfliktu i mnogim znanim i još uvijek neznanim problemima.

Napetosti između biskupa i teologa nisu neka novost, već datiraju iz najranijih početaka Crkve. Ljudi često zaboravljaju da učenje Katoličke crkve nije palo s neba, nego je ono posljedica dugačkih analiza, promišljanja, zajedničkih zasjedanja pa čak i epohalnih svađa i raskola. Da nije bilo takvih rasprava i suprotstavljanja, Crkva se nikad ne bi makla iz onog jeruzalemskog tavana.

Iako teolozi imaju veliku slobodu istraživati, analizirati i dovoditi u pitanje cijeli nauk, jednom dijelu biskupa je to teško prihvatljivo te, kako bi u svojim biskupijama "zaštitili vjernike" od onoga što smatraju opasnim idejama, pribjegavaju opresivnim metodama kojih se ne bi postidjeli ni Kim Jong-Un i Staljin u najboljim njihovim danima.

Frajer iz Komedije "Crkva se teško odriče svojih zločina iz prošlosti"

Jedan biskup se ne mora složiti sa svime što određeni teolozi i profesori misle, pišu i izjavljuju, ali nema pravo nekoga demonizirati samo zato što ta osoba drugačije misli. U tom slučaju je riječ o notornoj zloupotrebi položaja. Unatoč ovim nemilim reakcijama, dubrovačka Ljetna teološka škola je i prije samog početka ostvarila svoj cilj - isprovocirala je javnu raspravu o temama koje su se do sad polu-sramežljivo gurale pod tepih.

Agresivne, ksenofobične i nemušte reakcije pojedinih katoličkih biskupa i njihovih potrčkala otkrivaju tužnu činjenicu da u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj (ali i u BiH) ne samo da nema sučeljavanja s oprečnim mišljenjima, nego i da kronično nedostaje intelektualne težnje za provjerom vlastitih – davno zabetoniranih – stavova.

Zato smo i došli u situaciju da se službeno govori samo ono što se želi čuti i što koristi vlastitoj karijeri. Pitam se: gdje je u cijeloj toj intelektualnoj močvari "duh Evanđelja i slobode"?