Odvjetnik Marijan Hanžeković preminuo je u nedjelju ujutro u Zagrebu u 66. godini, piše Jutarnji list. Rođen je 18. siječnja 1952. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne škole upisao je gimnaziju, a 1975. godine Pravni fakultet u Zagrebu i završio ga u roku. 1994. je s kolegama je otvorio odvjetničko društvo Hanžeković, Radaković & Partneri, kasnije preimenovano u Hanžeković & Partneri.

Tijekom cijele karijere bio je angažirani član Hrvatske odvjetničke komore, a od 1994. do 2000. i njezin predsjednik. U svibnju 2014. godine preuzeo je medijsku tvrtku EPH kojoj je ime promijenjeno u Hanza Media. Bio je posvećeni sportaš, bavio se biznisom i politikom.

Ako bi se netko mogao sjetiti njegova glasa, vjerojatno bi ga opisao onako kako Fitzgerald opisuje Daisy iz “Velikog Gatsbyja”: „Glas joj je bio pun novca...“ Bio je na neki način izdanak jedne prave dinastije s tradicijom, jer obitelj Hanžeković jedna je od rijetkih koja je u posljednjih stotinu godina uvijek značila nešto u Hrvatskoj. Marijanov otac zvao se Marijan, kao i njegov otac. Zagrebački slikar Omer Mujadžić radio je portrete sve trojice Marijana.

Hanžekovićev otac Marijan Hanžeković bio je tajnik dr. Vladka Mačeka, šefa HSSa, kojega su poštovatelji oslovljavali s “Vođo”. Kako je Maček bio prvi kandidat Nijemaca za šefa NDH, pa ga se Pavelić silno plašio, poslao ga je u Jasenovac. No Hanžekovićev je otac iz Jasenovca prebačen u Lepoglavu, pa je u prvoj zgodnoj prilici pobjegao u partizane, iako nije bio ljevičar.

Brat mu je, međutim, bio simpatizer partizanskog pokreta koji je potpomagao iz domobranstva, zbog čega je strijeljan, dok je djed, bivši veliki župan, kao mason otpremljen u Gradišku. Drugi Hanžekovićev djed bio je Tomislav Tomljenović, posljednji ban Hrvatske i Slavonije. Boris Hanžeković, također Marijanov rođak, ubijen je tijekom proboja logoraša iz Jasenovca. Po njemu je 1951. godine ime dobio čuveni zagrebački atletski memorijal.

Crowfunding Lakše je do 300.000 glasova nego do 1000 dolara

Tijekom Hrvatskog proljeća Hanžekovići su se opredijelili su za gubitničku stranu pa su sve do 1991. godine bili nepoželjni, a onda je Hanžekovićev otac postao Tuđmanov ministar financija. Ipak, premda izgleda kao da se rodio kao “dijete sreće”, Hanžeković se do vrha uspeo sam, bez ičije, pa čak i bez pomoći utjecajnog oca. Marijan Hanžeković odvjetnik rođen je 18. siječnja 1952. godine u Zagrebu.

Već tijekom studija posvađao se s ocem, pa je odselio i proveo nekoliko teških godina boreći se za život na ulici, što mu je sasvim sigurno pomoglo učinivši ga jačim, ali je potenciralo i darvinistički smisao za borbu. Iako je potjecao iz obitelji župana, milijunaša i masona, ukratko, društvenoj eliti, Hanžeković je bez okolišanja radio kao noćni čuvar na Velesajmu ili profesionalni vozač, obavljajući sve poslove koji se nude za nadnicu.

Marijan Hanžeković odvjetničku je pisarnicu otvorio prije četiri desetljeća, 1978. godine. No nije krenuo s nule, nego iz dubokog minusa, jer su ga prvih nekoliko godina, zbog mladosti, klijenti zaobilazili u širokom luku. “Nitko”, reći će u jednom biografskom intervjuu, “nije želio ići odvjetniku kojemu je tek 26 godina”. Činjenica da je njegov otac postao ministar financija u jednoj od Tuđmanovih vlada ipak mu je pomogla, ali tada je već bio netko u advokaturi. Hanžeković nije sklon hvalisanju.

“Nisam talentiran, samo sam uporan”, govorio je za sebe. S dozom simpatične autoironije sebe je opisivao kroz tri riječi: “Debeo, velik, ćelav”. To je na ljude ostavljalo dobar dojam, jer je spremnost zbijanja šala na svoj račun u našoj narcističkoj i uvijek smrtno ozbiljnoj kulturi razmjerno rijetka. Marijan Hanžeković se uglavnom bavio trgovačkim pravom, granom koja ne jamči veliku slavu, ali u kojoj uvijek ima novca.

Njegova kancelarija danas ima stotinjak uposlenika - od trideset do pedeset puta više od kancelarija većine čuvenih hrvatskih odvjetnika. Odvjetnik je bio član HSLS-a i HNS-a, ali bez istaknute javne uloge. Nakon neuspjeha u povezivanju te dvije stranke digao je ruke od politike. "Meni politika i vlast ne mogu ponuditi ništa što nemam i naravno da sam u društvu ljudi koji nešto žele ostvariti kroz politiku, nepodobna osoba", objasnio je svoj neuspjeh.

Govorio je engleski, francuski i talijanski a neki se kunu da mu se, nakon razdoblja apstinencije, opet probudila i politička ambicija. Kćeri Ana i Dora, njegove ljubimice, ispunjavale su ga ponosom jer karakterom sliče njemu, a izgledom na mamu. Marijan Hanžeković bio je vlasnik štedionice Zlatni most, sudjelovao je u nadzornim odborima i upravama Dinama, HOK osiguranja, Quaestus nekretnina, Brodokomerca Rijeka, Zepter Internationala, Croatia Airlinesa...

Bandićev pad (1) Prije uhićenja Bandić je gubio živce i imao teške provale bijesa

Vlasnik je male zrakoplovne tvrtke i predsjednik zagrebačkog zrakoplovnog saveza. On je i poduzetnik. Oko 10 milijuna eura uložio je s partnerima Žarkom Kraljevićem i Tomažom Lovšeom u osnivanje Dinersa u Hrvatskoj. Kad su ga prodali Erste banci, njemu je pripalo 50 milijuna eura. Novac je odmah uložio u preuzimanje farmaceutske tvrtke Genere, a zatim je preuzeo od Plive i Veterinu, tvrtku koja proizvodi lijekove i pripravke za životinje. Tvrtka i danas posluje s dobiti.

„Ja sam odvjetnik po vokaciji. Jedan od onih dosadnih koji je još u osmogodišnjoj školi znao što hoće. Ali sam mislio da je to romantičniji poziv, da je to borba za pravdu. No, pravo i pravda su dva različita pojma. Pravde ima koliko i ljudi. Svatko ima neku svoju pravdu. Ona je osobna, a pravo je čista logika“, kazao je o sebi u jednome od rijetkih intervjua Marijan Hanžeković.