U debati Harris je dominirala, ali da su izbori sad, izgubila bi

BRIAN SNYDER/REUTERS/PIXSELL
Ugledna anketa New York Timesa, prema kojoj Trump vodi na nacionalnoj razini s 48 posto prema 47 posto, mogla bi stoga ukazivati na njegovo vodstvo većih razmjera
Vidi originalni članak

Amerikanci su bili počašćeni izvanrednim spektaklom u noći 10. rujna kad su se Donald Trump i Kamala Harris sastali na svojoj prvoj i možda jedinoj debati u predsjedničkoj kampanji manje od 60 dana prije izbora. Većina promatrača smatrala je Harris autsajdericom na tom događaju, s obzirom na njezine nepostojane rezultate kao kandidatkinje 2020. i probleme u komunikaciji koji su je često mučili kao potpredsjednicu. Štoviše, suočila se sa strašnim debatantom, čiji je agresivan i bombastičan stil nadvladao gotovo svakog protivnika, republikanca i demokrata, s kojim se suočio u proteklom desetljeću. Rezultat se može opisati samo kao šokantan. Harris je potpuno dominirala debatom i postigla da Trump izgleda gotovo jednako bijedno kao što je Joe Biden izgledao u svojoj katastrofalnoj debati protiv Trumpa krajem lipnja.

Sadržajno, rasprava je bila površna, a nijedan kandidat nije previše ulazio u pojedinosti. Harris je općenito govorila o svom planu da pomogne subvencionirati mala poduzeća i učiniti stanovanje pristupačnijim prosječnim Amerikancima. Trump nije imao ništa konkretno za ponuditi, čak ni kad je bio primoran definirati promjene na koje je pozvao u nacionalnom zdravstvenom sustavu koji je pokrenut pod Obaminom administracijom. O međunarodnim pitanjima Harris je govorila općenito – izrazila je svoju podršku američkim savezima, posebno NATO-u, i kontinuiranoj obrani Ukrajine. Što se tiče rata u Gazi, Harris je ponovila svoju potporu izraelskom pravu na samoobranu i nastavku američke vojne pomoći Izraelu, dok je također pozvala na prekid vatre i državnost za Palestince. A Trump je više puta odbio reći želi li da Ukrajina pobijedi u ratu protiv Rusije. Umjesto toga, tvrdio je da se rat (zajedno sa sukobom u Gazi) nikad ne bi dogodio da je on predsjednik i da bi Izrael “prestao postojati” kad bi Harris pobijedila. Također je tvrdio da će lako okončati rat u Ukrajini čak i prije nego što preuzme dužnost u siječnju. Harris je uzvratila da bi njegovo rješenje bilo da Ukrajinu preda Putinu, a da će se Rusija tad okrenuti prijetnjama NATO saveznicima, posebno Poljskoj.

Harris je u raspravu ušla s ozbiljnim ugrozama, posebno visokom inflacijom i visokom razinom ilegalne migracije u SAD tijekom Bidenove administracije. Trumpov plan bio je napasti Harris na ovim pitanjima, kao i zbog nekih ekstremnih liberalnih stavova koje je Harris zauzela kao kandidatkinja 2020. i od tada je mudro odustala od njih, poput ukidanja financiranja policije. Ali Harris je očito bila spremna za izazov i stalno je uspijevala namamiti Trumpa na besmislene i samooštećujuće digresije o pitanjima osobnih pritužbi – nazivajući njegove skupove dosadnima, pozivajući se na svjedočenja republikanaca i visokih vojnih časnika koji su ga označili kao nepodobnog za predsjednika. Trump je svaki put upao u zamku i bio je u defenzivi, ljutito je mlatarao rukama cijelu večer.

Debata je za oboje predsjedničkih kandidata bila visokorizična zbog činjenice da je predsjednička utrka iznimno tijesna. Prema posljednjim istraživanjima javnog mišljenja, Harris i Trump su u osnovi izjednačeni i na nacionalnoj razini i u ključnim neodlučnim državama. U Pennsylvaniji, koju obje strane smatraju najvažnijom za ishod izbora, državom koja bi mogla donijeti ključnu prevagu u utrci, dvoje kandidata doista su doslovno izjednačeni u anketama s 47,6 posto.

U stvarnosti, međutim, rizik je zapravo bio veći za Harris nego za Trumpa. Istina je da je uživala u razdoblju čudesne sreće koje je počelo 21. srpnja, kad se predsjednik Biden povukao iz utrke i podržao njezinu kandidaturu. Zahvaljujući promjeni, demokrati su od sigurnoga gubitnika postali potencijalni pobjednik protiv Trumpa. No ankete javnog mišljenja u posljednja dva tjedna pokazuju da je dramatičan porast Harris u anketama konačno dosegnuo gornju granicu i da nije dobila uobičajeni “skok” u podršci nakon Nacionalne demokratske konvencije krajem kolovoza. Politički analitičari dijelom to pripisuju jedinstvenoj nepokolebljivosti podrške Donaldu Trumpu, koja čini otprilike 45 posto biračkog tijela. Trumpova takozvana baza ostaje otporna na sve što on kaže ili učini, bez obzira na to koliko nečuveno bilo. On je, na kraju krajeva, osuđeni kriminalac – činjenica bez presedana u američkoj političkoj povijesti. Samo prošlog tjedna zaprijetio je, u slučaju pobjede, da će baciti u zatvor svoje političke protivnike – uključujući “odvjetnike, političke operativce, donatore, ilegalne glasače i korumpirane izborne dužnosnike”, kako je napisao na društvenim mrežama. Njegovim mahnito lojalnim sljedbenicima ponašanje ove vrste nije važno – zapravo, oni uživaju u njegovim lakrdijama i dijele njegov neobuzdani prijezir prema demokratima.

To znači da Trump zapravo kreće s pozicije koja je nadohvat ruke od pobjede. Da bi pobijedio, treba samo uvjeriti mali postotak biračkog tijela u neodlučnim državama da krenu u njegovom smjeru. Prije nekoliko tjedana objavio je izjavu podrške reproduktivnim pravima žena unatoč tome što je zagovornik pokreta protiv pobačaja – šokantno ciničan, ali ipak strateški razuman pokušaj da pridobije biračice koje podržavaju neovisne kandidate i republikance koji bi inače mogli glasati za Kamalu Harris. To ponovno naglašava činjenicu da Trump shvaća da uživa potpuni imunitet kod svojih glavnih pristaša. Čelnici organizacija protiv pobačaja izrazili su bijes zbog Trumpove izdaje, ali ga se nisu usudili napustiti. Koga bi drugog mogli podržati? Ne Harris, koja je nedvosmisleno za pravo na izbor. Bolje je držati se Trumpa, koji je sad bizarno za pravo na život i za pravo na izbor po pitanju pobačaja. Osim toga, ti vođe znaju da, ako raskinu s Trumpom, njihovi članovi pobornici stava za pravo na život sigurno ne bi.

Još jedan razlog za zabrinutost zbog stanja utrke među demokratima jest taj što natjecanje možda zapravo nije izjednačeno, a Harris zapravo možda zaostaje. Razlog tome je što su ankete i prethodno podcjenjivale podršku Donaldu Trumpu. Uoči izbora 2016. i 2020. Trump je zaostao za svojim protivnicima sa značajnom razlikom, koja se pokazala iluzornom. Ugledna anketa koju je ovaj tjedan objavio New York Times, prema kojoj Trump vodi na nacionalnoj razini s 48 posto prema 47 posto, mogla bi stoga ukazivati na Trumpovo vodstvo većih razmjera, posebno u neodlučnim državama, gdje će se odlučivati o izborima. Također je nejasno mogu li ankete obuhvatiti birače koji možda potajno nisu voljni podržati nebijelu ženu za predsjednicu.

Sve ovo upućuje na to da bi, da su izbori održani danas, Trump pobijedio. Teret je stoga bio na Harris da se dokaže u raspravi. Dobra strana za nju u anketi New York Timesa bila je ta što je 90 posto birača smatralo da znaju sve što se može znati o Trumpu, dok je 30 posto bilo zainteresirano saznati više o Harris i njezinim planovima za naciju. Ono što su vidjeli u debati bila je žena koja ima sve pod kontrolom i koja je izgledala i zvučala poput predsjednice, a po svemu sudeći izašla je kao pobjednica. Hoće li sam ovaj nastup potaknuti neodlučne birače da stanu na njezinu stranu, u ovoj je fazi nepoznato. Jasno je da se sada dovela u poziciju da pobijedi na izborima na kojima će ipak vjerojatno biti iznimno mala razlika u glasovima.

Posjeti Express