Obitelji astronauta poginulih u katastrofi space shuttlea Challenger okupile su se prije nekoliko dana na mjestu lansiranja kako bi obilježile četrdesetu godišnjicu te tragične nesreće. Na dan 28. siječnja 1986. godine, svih sedam članova posade izgubilo je život kada se Challenger raspao 73 sekunde nakon polijetanja. Među njima je bila i učiteljica Christa McAuliffe koja je osvojila nagradno mjesto u NASA-inom edukativnom programu. 

Na komemoraciji u Svemirskom centru Kennedy, kći pilota Michaela Smitha, Alison Smith Balch, kroz suze je rekla kako se njezin život zauvijek promijenio tog prohladnog jutra. Njezina majka i udovica pilota, Jane Smith-Holcott, dodala je: ​

"Svaki dan mi nedostaje Mike, svaki dan je isti".

Tragedija koja je pred očima milijuna gledatelja u izravnom prijenosu pretvorila američki san u noćnu moru nije bila samo tehnički kvar; bila je to priča o zanemarenim upozorenjima, pritisku i fatalnoj odluci koja je u smrt odvela sedam heroja, uključujući i prvu učiteljicu u svemiru, Christu McAuliffe.

"Sutra će Challenger eksplodirati"

Noć uoči lansiranja bila je neuobičajeno hladna za Floridu, s temperaturama koje su pale ispod nule. Ta je hladnoća postala središnja točka drame koja se odvijala daleko od očiju javnosti. U večernjim satima održana je hitna telekonferencija između inženjera tvrtke Morton Thiokol, proizvođača pomoćnih raketa na kruto gorivo (SRB), i menadžera NASA-e. Inženjeri, predvođeni Rogerom Boisjolyjem i Bobom Ebelingom, očajnički su upozoravali da je lansiranje na tako niskim temperaturama smrtonosno rizično.

Njihovi podaci su pokazivali da gumene brtve, takozvani O-prstenovi, na spojevima raketa gube elastičnost na hladnoći i možda neće moći ispravno zabrtviti spoj pri paljenju motora. Preporučili su odgodu dok temperatura ne poraste na barem 11 Celzijevih stupnjeva. Kad se Ebeling požalio, odgovorili su mu da 'Challenger nije njegovo vlasništvo'.

NASA je bila pod golemim pritiskom da održi ambiciozan raspored letova. Frustriran upozorenjima, menadžer NASA-e Lawrence Mulloy upitao je Thiokolove stručnjake: ​"Moj Bože, Thiokol, kada želite da lansiram, idućeg travnja?"

Pritisak je prebačen na menadžment Morton Thiokola. Nakon što su ih iz NASA-e praktički optužili za sabotiranje programa, povukli su se na interni sastanak. Kada se potpredsjednik zadužen za inženjering, Bob Lund, i dalje protivio lansiranju, njegov nadređeni, Jerald Mason, izgovorio je rečenicu koja je postala zloglasni simbol korporativne neodgovornosti: "Skini svoj inženjerski šešir i stavi menadžerski." Uprava je preglasala vlastite inženjere i dala NASA-i zeleno svjetlo. Bob Ebeling se te večeri vratio kući slomljen. Svojoj supruzi Darlene rekao je riječi koje lede krv u žilama: "Sutra će Challenger eksplodirati. Svi će poginuti."

73 sekunde koje su promijenile sve

Jutro 28. siječnja 1986. osvanulo je vedro, ali ledeno. S lansirne rampe visjele su ledenice. Unatoč svemu, odbrojavanje je nastavljeno. U 11 sati i 38 minuta po lokalnom vremenu, Challenger se uz zaglušujuću tutnjavu odvojio od tla. Manje od sekunde nakon paljenja motora (T+0.678 s), kamere su zabilježile oblačiće crnog dima kako sukljaju iz spoja na desnoj pomoćnoj raketi, točno na mjestu na koje su inženjeri upozoravali. O-prstenovi, kruti od hladnoće, nisu uspjeli zabrtviti spoj. Privremeno, naslage izgorjelog goriva začepile su pukotinu.

Gotovo minutu let je izgledao normalno. A onda, 59 sekundi nakon polijetanja, plamen je ponovno probio kroz oslabljeni spoj, ovaj put djelujući poput plamenika usmjerenog ravno u golemi vanjski spremnik s tekućim vodikom i kisikom. U 73. sekundi, pri brzini od gotovo dva Macha i na visini od 14 kilometara, Challenger se raspao u vatrenoj kugli pred očima šokirane nacije i obitelji koje su s tla pratile let svojih najmilijih. Kasnije je slavni fizičar i član istražne komisije Richard Feynman slikovito demonstrirao uzrok katastrofe uronivši komad gume O-prstena u čašu ledene vode, pokazavši kako materijal postaje krhak i gubi svoja svojstva.

NASA skrivala istinu

Godinama je NASA tvrdila da je posada poginula trenutno u eksploziji, što bi bila relativno bezbolna smrt. No, istina koja je polako izlazila na vidjelo bila je daleko strašnija. Challenger nije eksplodirao u klasičnom smislu; raspao se pod utjecajem ekstremnih aerodinamičkih sila. Kabina s posadom, ojačani dio letjelice, ostala je gotovo netaknuta i nastavila je svoj let po inerciji, dosegnuvši visinu od gotovo 20 kilometara prije nego što je započela svoj strmoglavi pad prema Atlantskom oceanu.

Postoje čvrsti dokazi da su barem neki članovi posade preživjeli raspad letjelice i bili pri svijesti tijekom pada koji je trajao gotovo tri minute. Istražitelji su otkrili da su aktivirana tri od šest osobnih spremnika zraka za hitne slučajeve (PEAP), što znači da je netko bio pri svijesti dovoljno dugo da ih uključi. Posljednji zvuk zabilježen u kabini bio je iznenađeni uzvik "uh oh" pilota Michaela Smitha, neposredno prije raspada. Posada je vjerojatno izgubila svijest zbog pada tlaka u kabini, no ne može se isključiti mogućnost da su bili svjesni svoje sudbine sve do samog kraja, kada je kabina udarila u površinu oceana brzinom većom od 330 km/h.

Challenger Najgora tajna NASA-e: Skrivali istinu o smrti astronauta

Rogersova komisija, koju je osnovao predsjednik Ronald Reagan, zaključila je da je katastrofa bila "nesreća ukorijenjena u povijesti". Otkriveno je da problem s O-prstenovima nije bio tajna. NASA i Morton Thiokol znali su za nedostatke u dizajnu spojeva godinama. Testovi provedeni još 1977. pokazali su da se spoj pod pritiskom ne ponaša kako je predviđeno. Tijekom prethodnih letova shuttlea, O-prstenovi su više puta pokazivali znakove erozije vrućim plinovima. No, umjesto da se problem riješi redizajnom, NASA je postupno normalizirala rizik. Svaki put kad bi se shuttle sigurno vratio unatoč oštećenju brtvi, prag "prihvatljivog rizika" se pomicao. Pritisak za održavanjem gustog rasporeda letova i ekonomska isplativost programa nadjačali su sigurnosne protokole. Inženjeri su upozoravali, no njihov glas je utišan u hijerarhiji koja je nagrađivala optimizam, a ne oprez.