USKOK-ovac koji je rastrgao Sanadera sad goni Mamića
Zamjenik ravnateljice Uskoka Tonći Petković s kolegom Svenom Miškovićem već godinama tjera u očaj najmoćnijeg čovjeka hrvatskog nogometa Zdravka Mamića. Njih dvojica zastupnici su optužnice kojom se poreznika Milana Pernara, Damira Vrbanovića te braću Zdravka i Zorana Mamića tereti da su iz Dinama izvukli 117 milijuna kuna te oštetili državu za 12 milijuna kuna. Turbulentno suđenje na Županijskom sudu u Osijeku pratile su Mamićeve verbalne eskapade, njegovo udaljavanje iz sudnice po nalogu suda i Mamićevi verbalni ispadi u sudskom hodniku.
"Koji k...c se stalno smiješ, čovječe Božji!?", galamio je Mamić na Svena Miškovića dok je s Tonćijem Petkovićem u sudskom hodniku neformalno razgovarao s tadašnjom Mamićevom odvjetnicom Jadrankom Sloković i predsjednikom sudskog vijeća Darkom Krušlinom. Nakon toga su Petković i Mišković jedno vrijeme imali policijsku pratnju na sudu.
Mamić zasad u tom postupku na stoji dobro, a loše se piše i Luki Modriću te njegovoj punici, kao i Dejanu Lovrenu, koji bi mogli kazneno odgovarati zbog laganja na sudu, odnosno davanja lažnog iskaza, za što je po kaznenom zakonu propisana kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Nakon što ih je na sudu Tonći Petković izrešetao pitanjima, Općinsko državno odvjetništvo je protiv Modrića podiglo optužnicu za davanje lažnog iskaza, a njegova punica i Lovren su pod istragom za isto kazneno djelo.
Mamiću se čim vidi Petkovića diže kosa na glavi. Nećak generala Milivoja Petkovića, bivšeg načelnika Glavnog stožera HVO-a, kojeg je Haški tribunal pravomoćno osudio na 20 godina zbog ratnih zločina u BiH, jedan je iz mlađe garde tužitelja čijih 99 posto optužnica završi osuđujućim presudama. Temperamentni Dalmatinac, radoholičar, s 19 godina ušao je 1992. u Hrvatsku vojsku, u kojoj je bio do 1993. Potom je počeo studirao na Pravnom fakultetu u Splitu.
Nakon završetka fakulteta počeo je raditi kao vježbenik u Općinskom državnom odvjetništvu Sinj, da bi 2001. godine postao zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Splitu. Radeći na predmetu Lora, govori se u DORH-u, primijetio ga je Mladen Bajić, koji ga je kasnije pozvao u Zagreb, gdje počinje raditi kao zamjenik ravnatelja USKOK-a Dinka Cvitana. Pod Bajićem i Cvitanom, kao i svi ostali tužitelji, radio je od jutra do kasno u noć. Unatoč paklenom radnom tempu magistrirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Kolege i odvjetnici koji su tijekom suđenja na suprotnoj strani opisuju ga kao radišnog i upornog. Tijekom suđenja vidljivo je da itekako dobro zna što se i gdje nalazi u spisu, koji može imati i više desetaka tisuća stranica. To mu omogućuje da u sudnici brzo reagira i spremno odgovara na prozivanja ili prijedloge suprotne strane. Između ostaloga, podigao je optužnice protiv skupine koja je pokušala podmititi neimenovane suce Vrhovnog suda kako bi oslobodili Branimira Glavaša iz pritvora.
Osječki poduzetnik Drago Tadić jedini je od petero optuženih u tom slučaju koji nije priznao krivnju i nagodio se s Uskokom. Nudilo mu se dvije i pol godine bezuvjetne zatvorske kazne, no on je to odbio. "Za njega postoji niz otegotnih okolnosti, a svojim koruptivnim ponašanjem Tadić je pokušao utjecati na najvišu sudsku instanciju u Hrvatskoj te je na taj način narušio povjerenje građana u pravosudni sustav Hrvatske. U tome je pokazao izrazitu upornost, pogotovo jer je iskazao stav da se novcem sve može kupiti", rekao je, među ostalim, u svojem završnom govoru Tonći Petković.
Na kraju je direktor Osijek Koteksa Tadić pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora. Ostali optuženici bivši saborski zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić, Sanja Marketić, splitski poduzetnik Srećko Jurišić i Tadićeva supruga prošli su s uvjetnim kaznama. Petković je podignuo optužnicu protiv još jednog moćnika nogometnog suca Željka Širića. Riječ je o bivšoj moćnoj figuri hrvatskog nogometa, bivšem dopredsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza i bivšem šefu Komisije sudaca, koji je od Hrvoja Maleša tražio novac za “pošteno suđenje” Hajduku.
U ovom slučaju korupcije tužiteljstvu je, doduše, bilo lako doći do osuđujuće presude jer je Maleš postao njihov pouzdanik. Štoviše, bivši predsjednik uprave Hajduka Hrvoje Maleš bio je ozvučen kad je Širiću u Hotelu Antunović u Zagrebu dao 30.000 eura za “pošteno” suđenje. Podsjećamo, Maleš je rekao kako je u srpnju 2011. godine primijetio nepravedno suđenje Hajduku. Zatim ga je kontaktirao Željko Širić i rekao da Hajduk prema njemu ima “neke stare obveze od 95.000 eura” te da bi to “trebalo riješiti”. Maleš mu je, tvrdi, rekao da s time nije htio imati veze, ali je primijetio sve nepoštenija suđenja prema Hajduku. Širić je i dalje imao potraživanja.
"Rekao mi je: ‘Veliki klub, velike obveze’, a kad smo se našli u jednoj konobi u Dalmatinskoj zagori kako bismo razgovarali o poštenijem suđenju Hajduku, rekao mi je da se 'bliži Božić i božićnica' te da bi ga 'trebalo malo nagraditi'", rekao je Maleš na suđenju. Zatim ga je prijavio Uskoku.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Nakon toga našao se s njim i rekao da može skupiti od 20 do 30 tisuća eura, koje mu je predao zamotane u novine ispred Hotela Antunović u Zagrebu. Širić je na kraju pravomoćno osuđen na četiri godine zatvora. Tonći Petkovć je radio i na optužnici protiv bivših šefova Vojno sigurnosno-obavještajne agencije optuženih za krađu novca. Bivši ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije Darko Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost nepravomoćno su osuđeni na tri godine zatvora zbog optužbi da su od 2009. do 2012. ukrali gotovo pet milijuna kuna namijenjenih za isplate doušnicima.
"To su sredstva iz crnog fonda koja se koriste u svakoj tajnoj službi, pa tako i u VSOA-i. Ta su sredstva specifična i ne maju mogućnost pokrivanja onako kako se to radi u trgovačkim društvima", rekao je Ognjen Preost nakon nepravomoćne presude. Ovo suđenje se zbog zaštite nacionalne sigurnosti odvijalo iza za javnost zatvorenih vrata.
"Što se tiče sankcija, smatramo da su u odnosu na prvooptuženika i drugooptuženika preniske za to djelo, pa će vjerojatno u tom smjeru ići i žalba nakon što dobijemo pisano obrazloženje presude", rekao je Petković nakon nepravomoćne presude. S kolegicom Željkom Mostečak zastupao je optužnicu u “Planinskoj” protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i drugih. Sanadera u tom slučaju terete da je primio 17 milijuna kuna “provizije” nakon što je Ministarstvo regionalnog razvoja 2009. kupilo zgradu od tvrtke bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika i vlasnika mesnica Stjepana Fiolića. Tijekom suđenja Sanader je često bio u bolnici na pretragama.
"Prvooptuženi ima zdravstvenih smetnji koje se protežu godinu dana kad je ovaj spis u pitanju, no problemi sa zdravljem ne sprečavaju ga da nazoči nekim drugim raspravama na ovom i na drugom sudu", rekao je Petković u studenome 2015. aludirajući na činjenicu da Sanader nije imao zdravstvenih problema kad je na Vrhovnom sudu bila sjednica za Fimi mediju ili na Županijskom sudu ročište za jamčevinu.
Tijekom ovog postupka Uskok je tražio i izuzeće predsjednice sudskog vijeća Jasne Smiljanić zbog sumnje u njezinu nepristranost nakon što su mediji 2016. objavili kako su Smiljanić i Sanader na Tijelovo viđeni u isto vrijeme na večeri u konobi u Povilama u Novom Vinodolskom. Društva su sjedila odvojeno, no u jednom je trenutku, tvrde svjedoci, Sanaderov odvjetnik Goran Suić prišao stolu za kojim je sjedila sutkinja Smiljanić, pozdravio je i zadržao se neko vrijeme s njom u razgovoru.
"Te se konkretne večere uistinu ne sjećam. Budući da je bio blagdan, mogu reći da sam bila u Novom Vinodolskom, a u tu konobu uvijek dolazim na ručkove i večere. Ono u što sam sigurna jest da gospodina Sanadera ondje nisam vidjela. Ne isključujem mogućnost da sam srela kolegu Gorana Suića, da me on pozdravio. On ljetuje u Novom Vinodolskom kao i ja te se često tamo znamo sresti i pozdraviti", rekla je tad sutkinja Jasna Smiljanić.
Odvjetnik Goran Suić potvrdio je da je te večeri bio sa spomenutim društvom u konobi Lucija, ali je ustvrdio da tad čak sutkinju Smiljanić nije ni pozdravio. Sud je odbio Uskokov zahtjev za izuzećem sutkinje, a nepravomoćnom presudom bivši premijer Ivo Sanader u tom je postupku kažnjen s 4,5 godina zatvora. Tonći Petković je dosad podigao optužnice protiv niza moćnih ljudi s dobrim vezama. Ni u jednom od tih slučajeva, koliko je javnosti poznato, nije morao imati osiguranje.
Zajedno s kolegom Svenom Miškovićem dobio ga je lani, nakon vulgarnog verbalnog ispada Zdravka Mamića u hodniku Županijskog suda u Osijeku. Slučaj je, podsjetimo, na sudu u Osijeku, a ne u Zagrebu završio odlukom Vrhovnog suda zbog Mamićevih poznanstava s troje zagrebačkih sudaca. Nakon Mamićeva ispada u sudskom hodniku policajaci u civilu dežurali su neko vrijeme pred sudnicom u kojoj je sjedio Mamić što je značilo da su u MUP-u tad ozbiljno shvatili njihovu moguću ugrozu.
Na Županijskom sudu u Osijeku nalazi se i druga optužnica protiv Zdravka Mamića. U ovom predmetu terete ga da je od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača klub oštetili za više od 144 milijuna kuna. GNK Dinamo je, stoji u optužnici, neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.
Optužno vijeće u veljači je kao neosnovane odbilo prijedloge obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza, a o osnovanosti optužnice odlučit će naknadno nakon što Vrhovni sud odluči o žalbama branitelja. Uz Zdravka Mamića, u ovom predmetu optuženi su i njegov sin Mario, brat Zoran, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan. I u ovom predmetu tužitelji su Sven Mišković i Tonći Petković. Iz sudske praske poznato je da ovakvi predmeti, s više optuženika i s mnogo svjedoka, mogu potrajati, tako da će se dvojica zamjenika ravnateljice Uskoka s Mamićem još godinama “družiti” u sudnici i sretati u sudskom hodniku.