Zdravko Mamić, alfa i omega, a bogme i ostatak grčke abecede hrvatskog nogometa našao se pod još jednom istragom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog navodnog izvlačenja više od dva i pol milijuna eura ili nešto više od 19,5 milijuna kuna iz Dinama.
Kako stoji u priopćenju DORH-a: "Osnovano se sumnja da je 58-godišnjak kao izvršni dopredsjednik i član uprave jednog sportskog kluba, od početka veljače 2004. godine do 7. ožujka 2007.; u cilju pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi za sebe i druge na štetu tog kluba; s računa kluba u jednoj austrijskoj banci (okrivljenik je bio ovlaštena osoba za raspolaganje s novčanim sredstvima tog računa) bez stvarne i pravne osnove podigao ukupno najmanje 2.535.574,71 eura u gotovini, a određeni je iznos novca s računa kluba prenio na svoj i bratov bankovni račun."
Nevjerojatno kontroverzni Dinamov čelnik već godinama muku muči sa zakonom, ali još uvijek nema niti jednu presudu za gospodarski kriminal, usprkos brojnim optužnicama za milijunske iznose.
Jedna od rijetkih presuda je za vrijeđanje tadašnjeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića sredinom ožujka 2013. godine kada je, između ostalog rekao: "čovjek koji je Srbin i čovjek koji nikada u životu nije radio u znanosti, prosvjeti, u sportu, osim što je... bio dizač tegova" obnaša ministarsku dužnost u "najvažnijem resoru u državi".
Podsjetimo, prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je Mamić izjavom iz 2013. povrijedio Jovanovićevo dostojanstvo na osnovi nacionalnog podrijetla te da je počinio diskriminaciju uznemiravanjem. Mamiću je naloženo da Jovanoviću nadoknadi parnične troškove od 11.075 kuna.
Mamić je podnio žalbu, ali Županijski sud u Varaždinu odbacio ju je kao neosnovanu.
U vrijeme sve većih tenzija i vrijeme kada je "brojanje krvnih zrnaca" praktički postalo normalna pojava, bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić naglašava da je najvažnija odluka o odlasku na sud.
"Kad god nam netko prekrši neka prava, na bilo koji način, isključivo je odluka pojedinca hoće li se obratiti sudu da ga zaštiti", kazao nam je on.
Iako nam se ovo učinilo kao jedinstvena odluka suda u Varaždinu, Miljenić nas je ispravio i konstatirao da stvarno nije ništa neobično u toj odluci. "Odluka varaždinskog suda potpuno je u skladu s hrvatskim zakonima, a i nekim ranijim odlukama, tako da stvarno ne vidim kako bi se to moglo okarakterizirati kao presedan u hrvatskom pravosuđu", kazao je.
Brojne druge optužnice protiv Mamića, a posljednja je ova na sudu u Osijeku gdje ga se tereti da je sa suradnicima oštetio Dinamo za više od stotinu milijuna kuna, a državni proračun za barem 12 milijuna kuna poreza i prireza, nisu mu previše naštetile. I dalje je glavni u Dinamu, iako je formalno podnio ostavku na sve funkcije.
Švicarski istražitelji, koji su razotkrili poslovanje tvrtki u formalnom vlasništvu Marija Mamića, a pod kontrolom moćnog tate Zdravka, zaustavili su veliki i ambiciozni projekt privatizacije NK Dinama. “Prema rezultatima koje su nam poslali istražitelji iz Švicarske, skloni smo tvrditi da je novac koji se ‘prao’ preko Mamićeve tvrtke registrirane u toj zemlji trebao biti dio financijskog paketa namijenjen za kupnju NK Dinama”, rekao je nedavno za Express izvor blizak istrazi.
Ako su te snažne indicije, temeljene na podacima iz temeljitih švicarskih istraga, istinite, Mamićev financijsko- menadžersko-interesni klan doveden je u dramatično lošu situaciju.
“Preuzimanjem Dinama, kroz već predloženi model privatizacije, Mamić bi stvorio tvornicu novca koja bi, sasvim je očito, funkcionirala na istim principima kao i dosad. Financijskim transakcijama preko različitih off-shore tvrtki koje posreduju u nepostojećim transferima igrača i neutemeljenim posredničkim istragama”, pojasnio je isti izvor.
Sasvim jednostavno: Mamić je htio privatizirati Dinamo novcem koji je izvukao iz Dinama. Istraga u kantonu Obwalden, kako su u posebnom izvještaju DORH-u naveli tamošnji istražitelji, otkrila je najmanje 10 milijuna eura koji su preko tvrtke Rasport Managment AG iz Alpnacha Mamićeva sina Marija raspršeni na različite krajeve svijeta: u Veliku Britaniju, Belize, Jamajku, Hong Kong, Ujedinjene Arapske Emirate, Panamu, Gibraltar i Švicarsku.
U Hrvatskoj uživa veliko povjerenje visokih političkih dužnosnika i sudaca pa je čak i Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, povremeni kandidat za razne funkcije u pravosuđu, nedavno izjavio da se povlači iz utrke za predsjednika Vrhovnog suda samo zato što bi mu netko mogao predbaciti da je "Mamićev prijatelj".
Turudić i Mamić druže se od “stoljeća sedmog”, zajedno se viđaju u kafićima u prijateljskom ćakulanju, a zbog poznate afere, kad su uhićeni čelnici hrvatske sudačke organizacije, Vrhovni sud je odlučio da se suđenje Zdravku Mamiću preseli u Osijek. U Zagrebu je, naime, njegov utjecaj očit i prevelik. Sutkinja Jasna Smiljanić, koja ovih dana sudi Ivi Sanaderu u aferi Planinska, nije uopće krila fascinaciju Zdravkom Mamićem. “Ja sam iz Bjelovara, kao i Zdravko. Poznajemo se godinama i uvijek imamo o čemu razgovarati. Uvijek ću piti kavu s njim jer je vedra osoba, a morate priznati i da je zgodan. Nadam se da sam barem dobro ispala na fotografiji”, rekla je tonom kakav teško priliči ozbiljnoj sutkinji.
Možda i najbolji primjer njegovog utjecaja vidi se u odnosu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i bivšeg šefa SOA-e Dragana Lozančića. Naime, Lozančićevi podređeni su prisluškivali Mamića koji je organizirao rođendansku zabavu za predsjednicu i Kitarovićka je slučajno upala u njihovu mrežu. Toliko je to prisluškivanje razljutilo predsjednicu da još nije oprostila Lozančiću. Vidjeli smo koliko je kritizirala događanja oko gašenja požara kod Splita kada je htjela naštetiti Lozančiću, a zapravo je kritikom pogodila ministra Damira Krstičevića. Nisu joj smetale optužnice i optužbe protiv Mamića već joj smetalo što joj Lozančić nije rekao da se druži s osobom pod istragom.
Njegove tirade novinarima, a i suradnicima, postale su najnotorniji dio javnog diskursa. Tko može zaboraviti Mamićevo "Nećeš, razbojniče" izrečeno Igoru Štimcu koji je u to vrijeme pokušavao srušiti Vlatka Markovića sa čela Hrvatskog nogometnog saveza? Marković je preživio tu političku borbu, a Štimac je dobio utješnu nagradu u obliku klupe izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.
