Ideja o velikoj koaliciji ili postizbornom savezu SDP-a i HDZ-a već je neko vrijeme aktualna među nekim strukturama u tim strankama. Tajni razgovori o toj, za Hrvatsku, revolucionarnoj ideji vode se među drugim i trećim ešalonom SDP-a i HDZ-a, ali oštro joj se protive šefovi tih stranaka Zoran Milanović i Tomislav Karamarko.

No zato je izrazito i posve otvoreno podržava, doznajemo od njegovih bliskih prijatelja, ikona naroda, heroj i general Ante Gotovina koji u tome vidi interes Hrvatske za nekoliko prijelaznih godina dok se zemlja ne izvuče iz krize. Na prvi pogled zvuči neočekivano, ali bi osim Gotovine i Crkva također podržala tu ideju “ako bi ona bila dobra za Hrvatsku”.

Kaptol ne voli SDP ali bi podržao tu ideju

Naš izvor iz samog vrha Kaptola uvjeren je da bi veliku koaliciju podržali svi hrvatski biskupi, ali problem je, kaže, što je očito da za nju nisu šefovi stranaka Milanović i Karamarko. 

- Hrvatski biskupi nisu protiv velike koalicije, dapače, u Crkvi prevladava mišljenje da bi velika koalicija bila dobra za zemlju. Stav Crkve o SDP-u nije izrazito negativan - pa u svakoj juhi ima malo papra, malo soli, ima svega... Znači, ima i tamo razumnih ljudi, baš kao i u HDZ-u. Ali o novoj retorici Zorana Milanovića i o uvođenju domoljublja, mislim sam da je to sve namješteno, ali jako inteligentno izvedeno - rekao nam je jedan uvaženi i visokopozicionirani crkveni izvor.

Što se tiče generala Gotovine, on - jasno - svjetonazorski pripada HDZ-u (njegova supruga Dunja ne skriva da itekako zdušno podržava HDZ), ali otkako je izišao iz zatvora u Haagu stvorio je bliske odnose s Milanovićem, i to preko bivšeg sinjskog vojvode, branitelja, a danas ministra obrane Ante Kotromanovića. Njihova druženja izišla su u javnost, ali bilo ih je mnogo više nego što to građani znaju.

No ne prijateljuje Gotovina samo s SDP-om, štoviše, njegovi bliži većinom dolaze iz krugova HDZ-a, a u prvom redu tu je njegov kum Željko Dilber, koji je na listi te stranke za ove izbore.

Spojio je general više puta na druženjima i jednu i drugu stranu, a naši izvori otkrivaju kako nikad nije došlo do povišenih tonova, niti svađa kada se govorilo o politici.

S mnogo malih partnera vlada ne može biti jaka

Tako se nedavno, s obzirom na ankete koje pokazuju da bi ovi izbori mogli biti vrlo neizvjesni, na jednom od druženja poteglo pitanje velike koalicije SDP-a i HDZ-a. Gotovina ju je strastveno podržao, vjerujući da bi ona mogla spasiti zemlju, ali svjestan je da je Milanović protiv nje. Baš kao i Karamarko. Njih dvojica pravi su politički rivali, takvi suparnici kakve Hrvatska još nije vidjela.

Naime, oni se nikako ne podnose, ni privatno ni politički. Oni koji ih dobro poznaju kažu da ne bi mogli zajedno sjediti u istoj prostoriji, da ne dođe do verbalnog obračuna. Obojica su šefovi stranaka i njih članstvo sluša, ali i u jednoj i u drugoj stranci postoje pojedinici koji ne žele da buduća vlada ovisi o malima (manjim strankama) i rado bi vidjeli ove dvije najveće stranke u koaliciji.

Naime, upravo je zbog tih manjih stranaka od 2000. godine (s promjenom predsjedničkog u polupredsjednički sustav) došlo do povećanja broja ministarstva sa svakom vladom da bi ova današnja dostigla rekordan broj od njih dvadeset.

A kao posljedica toga, došlo je do sve dubljeg financijskog potonuća zemlje.

Iskustva pokazuju da mali uvijek ucjenjuju velike

Postoje ljudi u obje stranke kojima je toga dosta. Previše puta su mali ucjenjivali velike.

Ako odemo u povijest, u doba Franje Tuđmana vlada je imala najviše deset ministarstava, dobro, to je bio predsjednički sustav. S 2000. godinom dolazi do povećanja za šest ministarstava, prva Sanaderova vlada broji ih sedamnaest, druga njegova osamnaest, a ova sadašnja dvadeset. Zašto je do toga došlo?

Zato što su male stranke imale uvjete, tražili su resore, a udovoljilo im se na način da su se osnivala nova ministarstva. Veliki tako ne mogu samostalno provoditi svoju politiku - objasnio je jedan saborski zastupnik dobro upoznat s radom svih dosadašnjih vlada. On smatra da je velika koalicija, upravo zbog gore navedenog, moguća, ali i potrebna našoj zemlji. Ali ističe da postoje dvije opcije, loša i dobra, da do tog scenarija uopće dođe.

Loša opcija je da do te koalicije dođe jer ni SDP ni HDZ neće moći formirati vlast. Prema njegovu mišljenju, tada je ta vlada kratkoročna. Dobra opcija bi pak bila da se te dvije stranke dogovore o četiri, pet ključnih i velikih stvari u nacionalnom interesu. To bi onda bila koalicija koja bi mogla nešto napraviti. Onda ih male stranke više ne bi mogle ucjenjivati - rekao je saborski zastupnik u gotovo svim sazivima.

Ako bi do ovog scenarija doista došlo trebalo bi se dogovoriti o tome tko bi, Milanović ili Karamarko bio novi premijer.

Zoranu Milanoviću trenutno, kažu nam sugovornici, velika koalicija nije na pameti. On računa na manjinsku vladu, ali u njoj ne bi sjedili ni SDSS ni HDSSB.

No tu njegovu ideju oni koji su iskusni u politici ne smatraju realnom. Mišljenja su da bi se takva vlada raspala nakon šest mjeseci i da bi išli na prijevremene izbore.

HDZ računa da će sami sastaviti vladu, ali...

Što se tiče HDZ-a, oni računaju na to da će uspjeti sami sastaviti vladu. No s obzirom na to da je riječ o koaliciji od osam stranaka HDZ, HSS, HSP AS, BUZ, ZDS, HDS, HSLS i Hrast, ako pobijede, bit će to najšira koalicijska vlada koju je Hrvatska ikad imala. A koliko partnera toliko i “gladnih usta” koje treba zadovoljiti.

Isto tako, što je više partnera veća je mogućnost za neslaganje o mnogim pitanjima što dovodi do nestabilnosti vlade. Sjetimo se samo “šestorke” Ivice Račana. U kampanju su krenuli homogenizirani, da nakon već prvog dana formiranja te vlade došlo je do nesuglasica među partnerima.

IDS je nakon samo godinu i pol dana napustio Račana, a HSLS potom također izišao iz vlade koja je ostala oslabljena. Problem su, naravno, bili različiti stavovi vodećeg SDPa i partnera. Budiša je Račana napustio zbog sporazuma o nuklearki Krško, ali neki njegovi ministri priklonili su se Račanu.

Uskoro je i HSS krenuo s iskrama neprijateljstva prema Račanu, skoro pa je i izišao iz vlade i skoro je Hrvatska svjedočila prijevremenim izborima.

Skoro, ali nije. No situacija za obje stranke - SDP i HDZ- (koje će s osim svojih postojećih partnera morati koalirati i s drugim strankama jer neće imati većinu) gotovo da bi se mogla usporediti s tim scenarijem.

Moguće je da ćemo prvi put imati prijevremene izbore

Ali ovaj put on bi zaista mogao dovesti do prijevremenih izbora jer će u pitanju biti više stranaka koje će sjediti u vladi, tu su manjine koje će prigrliti i SDP i HDZ samo da bi formirali vladu, nesvakidašnjih koalicija koje nemaju zajednički stav o većini pitanja. Pa već sada se neki partneri razilaze oko stope smanjenja PDV-a, poljoprivrednih poticaja...

Vlada koja će se formirati nakon ovih izbora ispunjava, dakle, sve kriterije da bude nestabilna. Osim velikog broja koalicijskih partnera tu je još i loša ekonomska situacija, ali i kriza s izbjeglicama.

Hrvatska će, siguran sam, 2017. ponovno na birališta. Nova vlada, koja god to bude, neće izdržati financijski tu godinu jer će to biti vrlo teška godina. Proračun se neće moći izglasati i zato će se ići na prijevremene izbore - rekao je politički analitičar Žarko Puhovski.

S Puhovskim se u svojim procjenama, doznajemo, slaže i dio zapadnih diplomata, koji su o sličnim projekcijama već izvijestili svoje vlade. Svi su prilično uvjereni da Hrvatska poslije izbora neće imati stabilnu vladu, te da će - osim slabe podrške u parlamentu - svoje činiti pritisak ekonomske krize, neizvjesnost o imigrantskom kaosu će se nastaviti, a podjele u društvu bit će još izraženije i jačat će ideja o novoj hrvatskoj pomirbi, nacionalnom konsenzusu za vladu spasa!

Ovo je za Hrvatsku posljednja velika šansa

Nakon ove dramatične prognoze lako je zaključiti da bi se tada u SDP-u, ali i u HDZ-u pojavila neka nova nomenklatura političara koja bi svrgnula Milanovića i Karamarka i međusobno dogovorila vladu spasa, odnosno veliku koaliciju SDP-a i HDZ-a. Štoviše, svi misle da prijevremene izbore, bez obzira na okolnosti, ne bi preživio ni jedan od njih dvojice.

Možda je takvo nešto “nanjušio” jedan od partnera HDZ-a, HSLS-ov Josip Budimir, inače najizgledniji kandidat za ministra gospodarstva ako Domoljubna koalicija dobije izbore, kad je još prije tri mjeseca podržao ideju o velikoj koaliciji.

Čak je zaključio da u SDP-u i HDZ-u “postoji količina zrelosti nužna za takvu kombinaciju”.

- U životu, a pogotovo u politici nikad ne reci ne. Takva bi suradnja bila mnogo bolja i produktivnija nego da relativni pobjednik, bez obzira na to tko to bio, postane objektom ucjena i ekshibicionističkih prohtjeva nekog minornoga političkog partnera - rekao je Budimir i dodao da je moguće da nijedna od koalicija nema relativnu većinu.

- Sve je moguće, ali bi, naravno, bilo jako loše da ni jedna od dominantnih političkih opcija nema većinu, jer se u tom slučaju izlaže riziku ucjena neke od manjih političkih stranaka, među kojima je dosta populizma i promicanja kojekakvih parcijalnih interesa na štetu onih nacionalnih.

Nužan uvjet za provođenje reformi jaka je i stabilna vlada. Šef HDZ-a Tomislav Karamarko prije dvije godine na pitanje je li u Hrvatskoj uopće moguća velika koalicija, kao u slučaju Njemačke odgovorio da je, ali samo u slučaju kad bi ljevica u Hrvatskoj pokazivala razinu odgovornosti kao u Njemačkoj.

- Ne vidim razlog zašto dvije najjače stranke ne bi mogle imati iste ili slične stavove o nacionalnim interesima, a jedan od njih svakako je blagostanje hrvatskih građana. Nažalost, Milanović i njegovi ministri i dan danas misle da su bogomdani, nevjerojatna je razina njihove narcisoidnosti. Što god ih mi dobronamjerno upozoravali - od lex Perkovića do pogubne porezne presije - oni rade po svome - rekao je 2013. Karamarko.

Ideju o velikoj koaliciji politički analitičar Žarko Puhovski ne smatra pozitivnom. Naime, smatra da bi se tada parlament totalno izgubio, odnosno ostali bi bez četvrtine parlamenta.

Nitko ne zna što nas čeka ako rezultat ude tijesan

Velika koalicija je kratkoročno dobra, ali srednjoročno i dugoročno vrlo je loša. Ali nema straha, jer dok su na čelu SDP-a i HDZ-a, Milanović i Karamarko do nje sigurno neće doći.

Ipak, ako rezultat bude 65 naprama 63 ili 68 naprama 62 (što za sada pokazuju ankete), tada bi ta koalicija mogla biti moguća. Ali opet, Milanović i Karamarko trebali bi se dogovoriti o tome tko bi bio premijer, a tko zamjenik, a to je sada nezamislivo - rekao je Puhovski.

Slično misli i Tomislav Jakić, bivši savjetnik predsjednika Stipe Mesića. On smatra da ta koalicija nije realna. Realnija mu je, kaže, ona između SDP-a i HDSSB-a za čiju pripremu terena SDP već pušta balone.

Što se tiče mišljenja građana o velikoj koaliciji, anketa o tome provedena je još ovog ljeta. Pitanje koje im je postavljeno glasilo je: Bi li velika koalicija dviju stranaka bila rješenje za brži izlazak iz krize, reforme i oporavak? Birači su o velikoj koaliciji bili podijeljeni, ideju je, naime, podržalo 47 posto birača, ali isti broj je ne bi podržao.

Među biračima Kukuriku koalicije 52 posto njih podržalo bi veliku koaliciju, a njih 43 posto ne bi podržalo. HDZ-ovi birači, njih 51 posto bi pak podržali stvaranje velike koalicije, a ne bi podržalo njih 41 posto.

No birači su svjesni da do velike koalicije neće doći jer se vodstva ne bi mogla i neće dogovoriti o tome kako bi nakon izbora izgledao odnos snaga. Da velika koalicija nije moguća zbog nedogovora, misli 84 posto birača, da je moguća pak misli 12 posto birača.

No spas za zemlju u velikoj koaliciji vidi bivša premijerka, iskusna političarka, bivša šefica HDZ-a Jadranka Kosor. Ona je nedavno izjavila da bi velika koalicija SDP-a i HDZ-a bila blagotvorno rješenje za hrvatsko stanje.

Međutim, i ona je, baš kao i građani, ali i drugi naši sugovornici uvjerena da se to neće dogoditi dok te dvije stranke vode Zoran Milanović i Tomislav Karamarko.

- Za provođenje tih pet, šest velikih mjera to bi bilo blagotvorno, ali je apsolutno nemoguće dok ova dvojica gospode ne odu iz tih stranaka - rekla je Kosor koja procjenjuje da na predstojećim izborima ni jedna koalicija neće dobiti većinu u Saboru pa će se morati ići u postizborne koalicije.

Također, smatra da nova vlada neće uspjeti do kraja odraditi četverogodišnji mandat. Procjena bivše premijerke uklapa se u gore navedeni scenarij. Je li on loš ili ne, pokazat će vrijeme ako se on na kraju doista i ostvari. Ali s obzirom na krizu u zemlji koja je sve dublja, vlada spasa bila bi možda i jedini spas.

Njemački model je ostvariv, ali bez ekonomske krize

Velika koalicija stranaka koje imaju svoje pandane u SDP-u i HDZ-u, njemačkog SPD-a i CDU-a, nevjerojatno je izgledala i u toj zemlji, pa se ipak dogodila.

Dva od tri Nijemca su na prošlim parlamentarnim izborima glasala ili za CDU Angele Merkel i njenu sestrinsku stranku bavarski CSU ili za SPD. Tom su triju na kraju trebala tri mjeseca da postigne koalicijski ugovor. Jasno, nema ni u Njemačkoj sklada niti povjerenja između crnih i crvenih, kako ih mediji nazivaju, ali gospodarstvo- nedvojbeno- ide naprijed golemim koracima. 

No, kažu analitičari, to je i ključ čitave priče: dok Njemačka ekonomski dobro stoji, dotle se ni velika koalicija ne mora brinuti za sebe.

Čelnik HDZ-a bio je kod Angele Merkel prošlog tjedna. Veliku koaliciju, dakako, nije spominjao. Ni njezinu, a ni svoju. Rekao je samo da je njemačka kancelarka pružila podršku HDZ-u. Iz CDU-a pak nisu to htjeli izrijekom potvrditi. Samo su priopćili da su razgovori Karamarka i Angele Merkel bili “interna razmjena mišljenja”...