Drama oko Uljanika ne staje. Radnici najavljuju nove štrajkove, ne zna se što će biti s proizvodnjom i zaposlenima, sva rješenja koja se predlažu i sve ključne informacije se drže daleko od očiju građana. Paradoks je što bi ti isti građani u konačnici sve to trebali platiti. I to u milijardama kuna.

Vlada vrlo loše surađuje s trenutačnom upravom Uljanika, koju vodi Gianni Rossanda. S druge strane, zaratili su i HDZ i IDS, pitaju se tko snosi veću odgovornost i tko treba predložiti rješenje. Strateški partner Danko Končar je, po izjavama iz Vlade, pred izlaznim vratima, a pitanje je kad će i hoće li uopće pronaći novoga. Plan restrukturiranja treba promijeniti, ali nitko od svih uključenih ne otkriva na koji način. Koliki bi trebao biti udio privatnika, koliko države i koliko točno će novca pasti na teret poreznih obveznika u slučaju stečaja?

Od 1856. do 2018. Tko će spašavati Uljanik? Plenki već ima kandidate

"Najvjerojatnija opcija je predstečaj ili stečaj s preustrojem s pokušajem izdvajanja 3. maja. Teško da se može više računati na neki suvisao plan restrukturiranja u ovim rokovima i s ovakvim odnosima među svima uključenima. Ali još treba malo pričekati", rekao nam je sugovornik blizak Vladi, ali dodatno naglašava da je skoro konsenzualni stav da Vlada samostalno više neće odobravati ogromne pozajmice i/ili jamstva za kredite kako bi brodogradilište preživjelo.


No ono što nam je potvrđeno od više sugovornika, pa i iz same Vlade, je da su već jednom itekako progledali upravi Uljanika kroz prste. I opekli se. Postoji, naime, izvješće o gubicima i kriminalu u Uljaniku koje se pomno čuva od očiju javnosti i koje je završeno još prije devet mjeseci, početkom godine. U tom opsežnom dokumentu pobrojan je niz nepravilnosti, loših poslovnih odluka, zlouporabe potpora i razbacivanja novcem.

Zašto onda Vlada o tome šuti? Zato što su taj dokument prešutjeli i Europskoj komisiji, koja pomno prati što se događa s brodogradilištima i koliko novca poreznih obveznika završava u Uljaniku i 3. maju! Vlada se boji da bi možda i Europska komisija naredila povrat svih potpora danih 3. maju, što bi značilo potpuni financijski, ali i politički krah. 
Kako je sve krenulo? Prvo je državna revizija posumnjala u korištenje državnih potpora u 3. maju još za 2016.

Oni su, za razliku od Uljanika, koji se prije pet godina smatrao uspješnim, bili brodogradilište u problemima. Uljanik je 2013. preuzeo 3. maj i Komisija je odobrila plan restrukturiranja po kojem država daje 847 milijuna kuna za restrukturiranje 3. maja, a skoro isti iznos je trebao dati Uljanik. Kao i u svakom takvom slučaju, novac za restrukturiranje ide na modernizaciju i promjenu poslovne sheme u prijelaznom razdoblju, uz vraćanje dugova.

Sve kako bi u konačnici na zdravim temeljima i bez državnih potpora brodogradilište nastavilo živjeti. 
No da nešto ne štima, nakon nalaza državne revizije, potvrdila je i sama potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić još u studenom, ali to je prošlo ispod radara javnosti.

"Zatražili smo proračunski nadzor u 3. maju kako bi se ustanovio tijek novca i korištenja subvencija koje se isplaćuju iz državnog proračuna. Rezultat proračunskog nadzora još nije gotov", rekla je Dalić u studenom. I na tome je sve stalo.
Međutim, taj proračunski nadzor je završen do siječnja, kad je trebalo odobriti nova jamstva Uljaniku. Ali je potpuno prešućen i javnosti i Europskoj komisiji! Bit tog nadzora je veoma slikovito opisao jedan dužnosnik koji je upoznat s njim: "To vam je za sve pohapsiti".

Ljubo Jurčić "Brodogradnja će se u Hrvatskoj ugasiti do 2021."


Naravno, niti on nije htio ući u detalje kao ni ostali. Vlada ga još čuva jer, na neki način, čuva i sebe. Unatoč utvrđenim nepravilnostima u korištenju potpora koje su se prelijevale iz 3. maja u Uljanik, opet su odobrili jamstva za novi kredit Uljaniku od 96 milijuna eura! 
Dio tog dokumenta je utvrdio da je proračunski novac koji je u 3. maju trebao poslužiti za restrukturiranje i modernizaciju, završavao u Uljaniku za plaće.

Dosad je poznato da je 3. maj dao 560 milijuna kuna pozajmica Uljaniku iako je trebalo biti obrnuto: Uljanik je trebao ulagati u 3. maj po programu restrukturiranja! No posebno je osjetljivo kad se radi o potporama. Jer one su odobrene isključivo za 3. maj, Uljanik nije imao pravo niti na kunu tog novca po utvrđenom planu restrukturiranja koje je odobrila i Europska komisija.

Svejedno, Uljaniku je paralelno država odobravala jamstva za gradnju novih brodova po drugim pravilima i tu se izlagala dodatno, ali podsjetimo, sve do jesenas, oni su se predstavljali kao uspješno brodogradilište s punom knjigom narudžbi brodova! 
No nadzor koji je krenuo nad potporama je prerastao svoju prvotnu svrhu. Slijedeći trag novca i isplate, došlo se do spoznaje da je Uljanik ugovarao brodove pod takvim uvjetima i rokovima koje nikad nisu ostvarili.

Normalno, onda su stizali penali i gubici jer nisu mogli ispoštovati rokove. Uzimali su predujmove uz državna jamstva za početak gradnje novog broda, a u biti su tim novcem završavali drugi, s kojim se kasnilo.


Sve je bilo lažno prikazano. Tu je i čuveni odnos s Uljanik plovidbom, koju su osnovali bivši direktori Uljanika i koji su naručivali i gradili brodove u tom brodogradilištu. Uljanik plovidba je kao zasebno, privatno poduzeće imala takve cijene da su oni na brodovima zarađivali, a brodogradilište je plaćalo penale, gubilo novac i propadalo. Nadalje, Vlada sad ima i podatke o nekim kooperantima koji su vlasnički povezani s menadžmentom Uljanika, a kojima su usluge, radovi i roba preplaćivani.

Neke od tih spoznaja stigle su i tijekom ove godine, nakon što je novo jamstvo već odobreno, ali činjenica je da su malverzacije s državnim potporama bile poznate i prešućene. 
I unatoč tome, Vlada odlučuje dati još jednu rundu pomoći. Odobrava u siječnju državna jamstva za kredit od 96 milijuna eura Uljaniku. Taj potez je trebala odobriti i Europska komisija, koja to i čini pa tako uprava Uljanika kupuje dodatne mjesece. No jedna rečenica je ključna u odobrenju Europske komisije:

Nacionalkapitalizam Bog, domovina, nacija - Svi na pod, ovo je privatizacija!

"Hrvatske vlasti tvrde da su sve aktivnosti 3. maja odvojene od Uljanika te da pomno prati i kontrolira sve aktivnosti unutar Uljanik grupe kako ne bi bilo zlouporaba državnih potpora danih 3. maju unutar Uljanik grupe ili bilo kojih njenih tvrtki kćeri", stoji u odluci Europske komisije od 22. siječnja ove godine.
Dakle, iako je Vlada imala izvješće proračunskog nadzora da se potpore zlorabe i ne koriste za ono za što su dane, ipak su Europskoj komisiji tvrdili nešto drugo.

Jedan HDZ-ovac uvjerava da su tad činili sve kako bi što prije i u tišini pokušali riješiti problem Uljanika, zadržati radna mjesta i očuvati brodogradnju. No ostaje činjenica da su iznimno važan dokument prešutjeli i Europskoj komisiji i hrvatskoj javnosti iako je dokazivao bacanje državnog novca. 
Kako god bilo, državno jamstvo je odobreno iako je zbog njega bilo natezanja Martine Dalić i Zdravka Marića.

Nastavak na sljedećoj stranici...

U tom ugovoru o jamstvima uprava se obvezala u koju svrhu će utrošiti 96 milijuna eura - isključivo za stabiliziranje poslovanja. No to se nije dogodilo. Jedan dužnosnik nam je samo kratko rekao da će se s time baviti DORH i policija, koji su pokrenuli istragu u Uljaniku. Uz dodatak da je i dalje sve nastavljeno po starome, a dio novca iz kredita za spas, za koji jamči država, prelio se u privatne džepove.

Plan restrukturiranja koji su u međuvremenu napravili u upravi uključivao je 760 milijuna eura novih državnih jamstava u sljedeće tri godine, ali i nova 352 milijuna eura pomoći za restrukturiranje. 
I to je ponukalo ministra financija Zdravka Marića da podvuče crtu. U pismu koje šalje kolegi Darku Horvatu, ministru gospodarstva, veoma direktno tvrdi da uprava Uljanika ne provodi dogovoreno, a ministarstvu šalje lažne podatke. 
Točnije, Marić kaže da dostavljaju "niz neobičnih, nepovezanih, nekonzistentnih i nedorečenih podataka". Žali se i da imaju loš plan restrukturiranja.

"Pored državnih potpora cijeli koncept zadire i poglavito je upitan u odnosu na sve veće fiskalne rizike, koji su rezultirali pored nekih novih okolnosti koje menadžment nije na transparentan ni konzistentan način prikazivao niti nakon odobrenja državnog jamstva i kredita za sanaciju kojim je dodijeljena državna potpora za spašavanje", navodi Marić.


Marić još jednom podsjeća na negativne posljedice koje bi državni proračun i ekonomija mogli pretrpjeti, pa zaključuje: "Stoga je nemalo začuđujući ovakav suspektan i neprofesionalni pristup menadžmenta u rješavanju ovog problema". 
To pismo, do kojeg smo došli, samo dokazuje i daljnje netransparentno postupanje s kreditima za koje jamči država.


No uz sve to ni država nije pokazala "zavidnu razinu transparentnosti" prema svojim građanima. Zadnji podaci su pokazivali da je Uljaniku proteklih godina dano 600 milijuna eura jamstava. Aktivaciju jednog jamstva, u iznosu od čak 100 milijuna eura, spriječio je svojom pozajmicom Danko Končar, omogućivši tako završetak jedne novogradnje.

No ni ministri Horvat ni Marić javnosti nisu podastrli točne podatke koliko je to jamstava ostalo i što sve može doći na naplatu. Ostala je i potpuna nepoznanica koliko to Uljanik gradi brodova i u kojoj su fazi, dok nije došlo do odustajanja naručitelja. Zbog toga bi država mogla ostati bez 230 milijuna kuna za koje je jamčila.

Tajni poslovi Otkrivamo: Kako su se obogatili direktori Uljanika

Tajni su i planovi za restrukturiranje Uljanika. Napravila ih je uprava Uljanika, navodno postoje četiri verzije, prema jednoj se planiraju otkazi za 600 radnika, a ne spominje se prenamjena dijela brodogradilišta. Danko Končar je jasno rekao, a toga su svjesni i u Vladi i IDS-u, da će dio brodogradilišta i kroz restrukturiranje otići u nekretninski biznis. I to za gradnju stanova. Pojavio se i dokument sa suludim prijedlozima da država sudjeluje u gradnji stanova, pa da se vraća novac kad se sagrade.


Svakako da bi država i u restrukturiranju trebala sudjelovati s milijunima eura, spominje se iznos od 350 milijuna, kako je to predložila uprava Uljanika ranije. Ali niti ta informacija nije potvrđena i službena iako je ministar Horvat rekao da Europska komisija smatra kako je prevelik udio države u planu restrukturiranja koji je samo neformalno poslan u Bruxelles.

Dakle, umjesto transparentnih obrazloženja sa svim detaljima, javnosti se uporno sa svih strana guraju poluinformacije ili se prešućuju one negativne, poput poraznog izvješća nadzora u škverovima. 
Istodobno, ministar Horvat kaže da vodi razgovore s novim strateškim partnerima, ali je potpuno nejasno tko bi u tom slučaju trebao Danku Končaru vratiti 100 milijuna kuna kojima je spasio mnogo više novca državi, i hoće li ih uopće vraćati.

A javnost će još neko vrijeme nagađati o sudbini hrvatske brodogradnje, zadnje velike industrije koju imamo. Uz brodogradilište idu i zanati, cjelogodišnji rad - a ne samo sezonski, kao u turizmu - idu i škole, kooperanti... Pa iako je opseg svih tih popratnih djelatnosti manji nego nekoć (uvozne komponente dramatično nadrastaju domaće), one ipak nisu sasvim zanemarive. A da su radnici brodogradilišta stručni, priznati i traženi, svjedoči i činjenica da su neke zapadnoeuropske kompanije već poslale svoje headhuntere u Pulu, gdje sakupljaju radnike.

Oni koji jednom odu teško će se ikad više vratiti - a demografski uspon Pule neraskidivo je vezan za sudbinu brodogradilišta. U pokušaje traženje kakvog-takvog rješenja za Uljanik nedavno se uključila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je primila predsjednika Azerbajdžana Ilhama Alijeva. Iako nije riječ o fanatiku demokracije i ljudskih prava, njegova zemlja je veliki kupac brodova.

Čini se da Hrvatska računa na to da bi ova naftom bogata kaspijska zemlja mogla biti slamka spasa za naše škverove. Hrvatska predsjednica istaknula je, između mnogih tema, baš to da je s Azerbajdžanom moguć nastavak suradnje u brodogradnji, ali "u novom formatu". Nije precizirano što bi "novi format" trebao značiti - drukčije brodogradilište ili drukčija plovila, ili i jedno i drugo - no Azerbajdžan novca za to sigurno ima.

Nadrealizam Što smo mogli s milijardama ulupanima u brodogradnju

"Uljanik je, čini mi se, dosad isporučio šest brodova za Azerbajdžan. U ovom trenutku postoje nove i drukčije potrebe i vjerujem da možemo nastaviti razgovore kako bi Uljanik i druga hrvatska brodogradilišta mogla nastaviti poslovanje s Azerbajdžanom", rekla je predsjednica, no ako Azerbajdžan i pristane na neke politički motivirane narudžbe, to neće pomoći škveru, kojemu u kratkom roku trebaju milijuni, deseci, stotine milijuna kuna. Za plaće i nastavak rada. Zatvore li se vrata škvera jednom, to bi moglo biti zauvijek.