Stanovnici Ohija koji se cijepe, četvrti put zaredom ulaze u bubanj za milijunsku lutriju, izdašne nagrade onima koji se odluče cijepiti daju i druge američke savezne države, a uzduž i poprijeko SAD-a igla u rame nagrađuje se besplatnom pizzom, sladoledom, kilom jastoga, lovačkom i ribičkom dozvolom... Golemo i prevažno javnozdravstveno pitanje postalo je seoski vašar na kojemu se pucaju ćorci ne bi li se za seosku ljepoticu zaradio veliki plišani medo. Sve za raju, još malo pa nestalo. Kila janjetine za one koji čak nemaju ništa protiv cjepiva, ali im se nekako ne da izać’ iz kuće. E, za njih i Vili Beroš vozi autobus pa pravac na seoski vašar. Dvije kile janjca za one skeptične, koji isto nemaju ništa protiv cjepiva, ali im nedostaju odgovori na otprilike sto pitanja. Što se tiče najmanje, ali najglasnije grupe protivnika cijepljenja, pravih antivaksera, ni da im se kraljevstvo da za cjepivo - ne bi prošlo.  

Narod kojeg će lutrija ili kila škampa natjerati na cijepljenje, a ne svijest o prevažnom javnozdravstvenom činu zapušten je narod. Narod koji ne vjeruje u konsenzus znanosti oko cijepljenja kao jedinog rješenja pandemije zanemaren je narod. Narod koji kaže - što dalje prigovarate vi koji ste se cijepili, kad ste se zaštitili - ne razumije osnovno. Ne shvaća da samo velika procijepljenost, iznad 90%, neku bolest može kontrolirati. Ovako, na pola puta, kad će cijepljeno biti 40, 50 posto populacije, virus će biti među nama i mutirati. I s gripom je tako, istina, ali s njom znamo na čemu smo. Ovaj je đavo nepredvidiv. Nitko od cijepljenih nije to napravio iz inata, hira, zadovoljstva ili pomodarstva, nego zato što je to jedino rješenje. Vidimo se u četvrtom valu.