Svaka navijačka skupina ima glavni transparent. Oni tifosi koji u sukobu s drugom skupinom ostane bez glavnog transparenta moraju se, prema nepisanom navijačkom kodeksu, ugasiti, piše Mato Galić za Express analizirajući navijačku scenu i netrpeljivost Bad Blue Boysa i Torcide koja je eskalirala fajtom na splitskim Pujankama na dan derbija Hajduk - Dinamo. Do glavnih transparenata nije lako doći. Iz navijačkih krugova kažu nam da ih čuvaju kao suho zlato. Znaju se našaliti pa reći da bolje osiguranje u Hrvatskoj imaju samo Andrej Plenković i Zoran Milanović.

Navijačima imaju prepoznatljiv stil odijevanja. U Hrvatskoj dominiraju skupine poput Bad Blue Boysa, Torcide, Armade, Kohorte... Ultrasi uglavnom nose jednobojno (crno), kako bi ih policija teže raspoznavala. Najčešće marke poput Stone Islanda, CP Companyja, Freda Perryja i Lonsdalea, Adidasa... Stone Island je posebno popularan zbog kultnog amblema u obliku kompasa, koji često simbolizira otpor i individualnost.

Boysi su mala vojska, ne boje se napasti u grotlu neprijatelja

Adidas je simbol casual stila, koji je duboko ukorijenjen u navijačkoj kulturi. Klasične tenisice poput modela “Samba” ili “Gazelle” posebno su popularne. U zadnje vrijeme popularne su i odjevne marke The North Face i Napapijri. Nogometni huligani do 80-ih uglavnom su nosili dresove, ali bilo ih je lako prepoznati. Kad su počeli nositi markiranu odjeću, lakše im je zbuniti policiju i pojaviti se, primjerice, na splitskim Pujankama iako su pripadnici Bad Blue Boysa. Dinamovi ultrasi ustrojeni su kao mala vojska. Bad Blue Boysi su primjerice u onoj tučnjavi pred stadionom grčkog AEK-a, kad ih je više od stotinu mjesecima zadržano u zatvoru zbog istrage o smrti grčkog navijača, nosili bijele trake na ramenu kao znak raspoznavanja, pisala su 24sata. 

I ranije u Ateni i sad u Splitu BBB su očito imali ljude koji su "pripremili teren". Rekosmo, organizirani su kao mala vojska. Grčki mediji domogli su se u kolovozu 2023. nakon njihova uhićenja GPS podataka iz dva mobitela Boysa, oni pokazuju kako su Boysi uoči utakmice AEK-a i Dinama, na koju im je dolazak bio zabranjen, tražili na kartama iste adrese: Siinis 10 i Vasilissis Sofias 42 u atenskom predgrađu Maroussi. Na broju 42 nekakva je trokatnica s velikim balkonima i u prizemlju računovodstveni servis, poslovnica grčke lutrije i mala trgovina žaruljama. 

Ali nisu se BBB naoružali tamo, oni su na toj adresi morali pokupiti nekoga tko će im biti vodič. Odvesti ih na lokacije gdje će pokupiti oružje, ostaviti aute, kako doći do metroa i onda sa stanice, sporednim puteljcima, do AEK-ova stadiona na fajt.  GPS podaci, međutim, pokazuju da su Boysi tipkali još nešto u navigaciju - upute za vožnju od Ancone i Barija do Zagreba. Vrlo važan detalj u kasnijoj policijskoj istrazi. Tako će neki od Boysa uspjeti pobjeći. Nisu ih sve ulovili. 

Prema policijskom zapisniku, huligani iz Zagreba imali su pomoć najmanje trojice Grka, Panathinaikosovih navijača: 26-godišnjaka iz spomenutog atenskog predgrađa Maroussi inicijala V. A., 27-godišnjaka T. I., također iz Maroussija i 22-godišnjaka A. D. iz Novog Izmira. Oni su vjerojatno vodili Boyse od mjesta gdje su ostavili automobile, pored benzinske pumpe u predgrađu Atene, pa na postaju metroa i dalje pješice do stadiona AEK-a, gdje će napredovati sporednim ulicama, pisala su 24sata.

Nema sumnje, netko je sve to jako, jako dobro organizirao. Boysi su stigli u zloglasni kvart od 20-ak tisuća stanovnika gdje se ni jednom suparničkom navijaču ne preporučuje se dolazak bez policijske pratnje jer Grci su izrazito opasni na domaćem terenu. No Bad Blue Boysi su, izgleda, još brutalniji. Bilo je 22.58 sati po lokalnom vremenu u ponedjeljak, 7. kolovoza 2023., kad su ih nadzorne kamere s kioska, odmah iza ugla, snimile kako s palicama, lancima i letvama koračaju prema novom stadionu Aga Sophia na krvavi meč trećeg pretkola huliganske Lige prvaka.

Boysi su nosili crne majice i kape, maske... Snimke nadzornih kamera s kioska otkrivaju kako su na lijevom ramenu imali svi bijelu vrpcu kao neku vrstu oznake da u polumraku, u bliskoj tučnjavi, ne nastradaju od vlastitog oružja. Uistinu, zagrebački huligani na snimkama djeluju zastrašujuće, kao vojna postrojba. Šefovi ih štapovima raspoređuju u borbenu formaciju, pisala su 24sata. 

- Ta oznaka na ramenu zove se bojišna borbena identifikacija, i mi smo koristili krpene trake u Domovinskom ratu. To je najjeftinije i najjednostavnije da ne stradaš od 'prijateljske vatre'. U Ukrajini možete vidjeti da njihovi vojnici koriste nešto tipa široke izolir trake u raznim bojama. Oblijepljeni su im rukavi, noge ili kacige - objašnjava nam vojni stručnjak.

Ferka, tučnjava bez oružja

Roditelji su u toj priči najčešće nemoćni. 

- Ma, pokušavao sam ga odvratiti od te priče. Naravno da jesam. I oko odlaska u Atenu, a i prije toga. Samo... Ne mogu ja sad čovjeka od svojih 20 godina vezati doma konopcem za stolicu, razumijete? - pričao je tad za 24sata otac jednog od Bad Blue Boysa.

- Znam da moj sin nije nikakav propalitet niti, ne daj Bože, ubojica. On radi, odreći će se odlaska na more ako treba da bi mogao otići na Dinamovu utakmicu. Vrijedan je i pošten momak, ali prema snimkama iz Atene koje sam vidio, rekao bih da nije baš najpametniji. Evo, ne znam kako drukčije da se izrazim. Sad je valjda i sam shvatio u što se upustio...

U kontekstu navijačkih skupina posebno je značajan društveni identitet koji odgovara na pitanje “Tko smo mi?” i na temelju kojega se stvaraju razlike između “vas” i “nas”. Taj supkulturni identitet odražava se putem intervencija u odijevanju, frizuri, držanju i slangu te interakciji s drugim ljudima. 

Zadnja tučnjava koja je potresla hrvatsku javnost bila je prije deset dana u Splitu, kad su se u tamošnjem kvartu Pujanke suprotstavili Bad Blue Boysi i Torcida. Boysi su napravili klasičan upad u grad. Pod okriljem noći su se pojavili u Splitu i tako izbjegli policijsku kontrolu. Neopaženo su ušli u grad i to se u navijačkom svijetu smatra uspjehom. Torcida je o tome bila obaviještena i od ranih je jutarnjih sati čekala gdje se BBB-i nalaze. Bila je to sasvim drukčija priča od one u Grčkoj. Boysi su došli na, zagrebačkim slengom, “ferku”, tučnjavu bez oružja.

Zbog toga su netom prije šakačkog sukoba i jedni i drugi podigli ruke, kako bi pokazali da nemaju ništa. Ozlijeđeno je nekoliko desetaka navijača, a na snimkama se vidi poštovanje nepisanog navijačkog kodeksa. One koji su pali na tlo više nitko nije udarao.

Takve tučnjave uglavnom se dogovaraju putem Telegrama i sličnih kodiranih mreža. Sva se komunikacija prije takvih sukoba izbriše iz mobitela kako policija to ne bi mogla “probiti”. Osim “ferke”, u navijačkom slengu poznat je i pojam “livada”. To su manje tučnjave, recimo pet na pet, a u njima su uglavnom najspremniji i najvještiji, ponekad i MMA borci. Održavaju se na livadama ili u šumama. Batine, pa svatko na svoju stranu...

Huligani iz istočne Europe već dugo odolijevaju tom trendu jer nema mnogo veze s nogometom i navijanjem. Sukob u Splitu, primjerice, u njihovim očima ima veze s nogometom jer se zbio na dan derbija. Ultrasi u takvim okršajima imaju i “svoje” doktore ili cutmane (osposobljeni za zaustavljanje krvarenja i krpanje ozlijeđenih).

Nažalost, fajt na Pujankama imat će svoj nastavak, to je gotovo pa sigurna stvar. Možda već na idućem derbiju u Zagrebu. Već se ove godine desetine torcidaša kretalo od Bundeka prema stadionu na dan derbija u Maksimiru, ali tad ih je policija snimila i uspjela zaustaviti prije vjerojatno dogovorenoga fajta s Boysima. Na Pujankama to nije bio slučaj. U devet izjutra splitska policija je očito još "spavala". 

Cijeli tekst o hrvatskim huliganima možete pročitati OVDJE.