Kad smo svi pomislili da ova predizborna kampanja ne može biti zanimljivija, odnekud se pojavio i Željko Kerum. Hoće i on saborsku plaću. Ovaj bivši splitski gradonačelnik i saborski zastupnik pompozno je najavio izlazak na izbore u Dalmaciji te borbu za “bolji Split i Dalmaciju”.

S ne baš pretjerano maštovitim i vjerojatno tijekom intervjua ad hoc smišljenim predizbornim sloganom “Ja mogu sve”, Kerum je poslovično uvjeren u svoj uspjeh, jer je navodno bliži narodu od ostatka konkurencije. Treće opcije i ne smatra vrijednima komentara.

Iako javnost Keruma pamti kao jako lošega gradonačelnika, činjenica je da on nije uzrok propasti Splita i Dalmacije, nego tek posljedica. Zahvaljujući dugogodišnjem neodgovornom i diletantskom upravljanju Splitom, odavno je ovaj biser Jadrana opustošeno, turobno i tužno “velo misto”. I to se osjeti tek kad se u njega dođe. S Klisa se čini kako je Split raj na zemlji, ali čim se domogneš grada, shvatiš da prvi dojam vara. To je sve posljedica (ne)djela brojnih i bivših i aktualnih HDZ-ovih i SDP-ovih velikaša.

Kad se Kerum prvi put kandidirao za gradonačelnika Splita, bio je tek osebujan, ali uspješan poduzetnik koji nije političar (niti će to ikad biti) i koji je obećao voditi Grad kao tvrtku. I to onu uspješnu. No već se u prvih stotinu dana pokazalo da Split ima posla s gradonačelnikom koji ni formalno ni sadržajno nije radio svoj posao. Kerum nije dolazio na radno mjesto, nije se pojavljivao u uredu, zanemarivao je protokol. Gluh i slijep za svaki vid komunikacije s onima koji ne misle kao on.

Tijekom sjednice za Dan državnosti sjedio je na Rivi i s ekipom ispijao kavu. Rijetko se pojavljivao na sjednicama Gradskog vijeća, ali kad bi se pojavio, to je redovito završavalo u Crnoj kronici. Pola obitelji i prijatelja smjestio je po upravnim i nadzornim odborima te javnim ustanovama. U međuvremenu je osnovao i vlastitu stranku te se pretvorio u HDZ-ovu političku pudlicu.

Završio je čak i u Hrvatskom saboru kao saborski žeton “neovisne” Jadranke Kosor te se nekoliko puta pojavio u saborskim klupama. Na kraju je otvoreno priznao da ne zna i ne može bolje. Ne bi čovjek vjerovao, ali Kerum nema vidljivih psihičkih problema.

Kerumova mreža moći "Sram nas je. Kerumova uža i šira rodbina zauzela je grad"

Njega jednostavno boli briga. Za sve dosadašnje političke funkcije nije se borio iz nekog pukog altruizma, nego isključivo iz vlastitog interesa. Poražavajuća je misao što je i takav Kerum bolji od trećine profesionalnih političara i dobrog - ako ne čak i većeg - dijela biračkog tijela. Svjestan je da je redikul i od toga on i ne pokušava pobjeći. Većina njegovih pogrešaka je folklornog karaktera i sve su vidljive široj javnosti zbog neizbježne medijske pozornosti kojoj je, za razliku od ostalih političara, konstantno izložen. Također je teško zanemariti da se svaki njegov potez po defaultu pretvara u karikaturu.

To se lako može primijeti u medijima: iako pojedini splitski političari komuniciraju slično kao Kerum, njihovi transkribirani intervjui su nobelovski dotjerani, a Kerumovi su autentični, pa ovaj na kraju ispada kao da je jučer sišao s brda, iako su razlike između njih u nijansama.

Je li Kerum zaista onakav kako ga javnost percipira? Vjerojatno jest. Ali Hrvati su upravo takvog čovjeka ovlastili voditi drugi najveći grad u RH te donositi zakone i regulative u Saboru. Mišljenja sam da je Kerum jedna prilično nebitna figura. Njegovu političku karijeru obilježili su zalijepljeni pršut na znojnom čelu i živopisna frizura sestre Nevenke. Unatoč tome, opet je relevantan kao zrcalo kolektivne svijesti. Kao izvrsna ilustracija političke svijesti jednog dijela stanovništva u RH. Jer ne treba zaboraviti da je Kerum izabran upravo glasovima jednog nezanemarivog dijela biračkog tijela.

Prvi milijun Tajne milijuna: Kako su se obogatili najbogatiji Hrvati

Da je, uz to što krade, barem malo kulturniji, vjerojatno nikome ne bi smetao. Ipak je našem narodu kultura jako bitna. Ali koja je razlika između Keruma i nekolicine renomiranih domaćih političara i javnih osoba? Zar su oni nešto finiji i kulturniji od Keruma? Iskrenog sam dojma da zagrebački gradonačelnik Bandić nije ništa kulturniji od Keruma, a ni vukovarski Penava nije daleko. Dakle, ima Hrvatska mnogo većih krkana od jednog Keruma.

Ako ćemo poslušati onu sve prisutniju floskulu da svi hrvatski glasači (i slojevi) moraju biti zastupljeni u Saboru, onda je logično da tamo bude i određeni broj redikula. U prošlom sazivu imali smo Glasnovića, Pernara, Culeja i pola HDZ-a. Zašto ovaj put ne bismo uživali u mudrostima, replikama i pršutu Željka Keruma?

Većina Hrvata se kao iščuđava nad sirovim Kerumom i njegovim makijavelističkim principima, a uvjeren sam da bi iste sekunde dali lijevi bubreg za ugovor na neodređeno vrijeme u nekoj od državnih institucija. Povijest nam svjedoči da Hrvati - općenito govoreći - ne znaju izabrati sposobne političare. Korupcija je dio njihova habitusa. Sve se rješava pršutom, buteljom vina ili - kako moderna vremena nalažu - debelim omotnicama.

Kerumovci u tome ne vide ništa problematično. Svetkuju hrvatsko Presveto trojstvo: Crkvu, Franju i Rvacku. Moguće ih je godinama varati i pljačkati te tretirati kao maloumnike, ali oni to i neće primijetiti, ako im pravovremeno podvališ da je ugroženo njihovo Presveto trojstvo.

Šteta bi bila da živopisni Kerum još jednom ne završi u Saboru. Nasreću (ili možda nažalost) dobrog dijela hrvatske javnosti, ovaj put nećemo svjedočiti uskrsnuću jednog političkog mrtvaca. Ali zaslužila je Hrvatska još jednu političku epizodu Željka Keruma, a i Kerum ovakvu Hrvatsku.