U zadnjem Vučićevu ludilu ima sistema, premda oni koji ga bolje poznaju tvrde da srpski predsjednik često mahnita bez ikakva povoda, jer psihološki inače spada u tip “kralja drame”. 

- Pustite ga, nervozan je, zato igra ‘ajnc’, pa će ići ‘tropa’ - kaže nam jedan srpski novinar pa nastavlja: 

- Vučić je sam po sebi anegdota. Lupa gluposti i laže kako mu dođe. Nabusit je, neodgojen i svadljiv. Brani se kad mu nitko ne prijeti, a izmišlja prijetnje kojih nema. Drži stalnu napetost jer inače nema što reći... 

Srpski predsjednik je zadnjim izjavama pokušao zaljuljati tlo pod nogama Andreja Plenkovića, koji mu nikako ne odgovara. Vučićev istup ima jasnu logiku. Pokažimo Hrvatskoj da na srpske napade nema tko odgovoriti, da je briselski Plenki odveć fini momak, premekan za surovu balkansku igru, u kojoj Hrvatskoj - izloženoj stalnoj vatri - treba pravi, militantni “Vožd”, izliven iz čavoglavskih kalupa. Pored nekog radikala na Markovu trgu, Vučić bi djelovao uljuđenije, europskije, pristojnije...

Opet lupa Kako je Vučić postao najveći mrzitelj Hrvatske?

Uz Plenkija, čovjeka koji bi mogao voditi i švedske socijaldemokrate, srpski lider u Bruxellesu kotira znatno lošije, a mora kotirati jako dobro kako bi Srbiju doveo u EU. Vučić u vučjoj koži svojom retorikom zato ciljano pojačava pritisak neiživljene desnice unutar HDZ-a, one iste koja je stavljena u stanje duge hibernacije odlaskom Tomislava Karamarka, koji ovih dana - gle čuda, koja koincidencija! - opet počinje pokazivati znakove političkog života, pa se u tjedniku koji ga je ranije silovito napadao oglasio povratničkim intervjuom u kojemu nudi spas Hrvatske u vidu vlastite resurekcije. Karamarko smatra da sve ugroženija Hrvatska nema zaštitnika. Vučić se pojavljuje kao simbol besmrtnosti agresivne ideologije i politike pa se  zaključak nameće sam od sebe - Hrvatskoj treba novo, orbanizirano vodstvo, a do njega bismo mogli doći starim savezom dviju desnica, srpske i hrvatske. Ne treba u toj konstelaciji smetnuti ni Milijana Brkića, koji je i dalje tihi poslovođa stranačke desnice.

No na hrvatsku desnicu kao pozitivan element mogu računati samo Vučićevi Srbi - kad bi Hrvatska bila predana u njezine ruke, Srbija bi naglo regionalno zablistala. Ne treba smetnuti s uma ni to da su dosadašnja mahnitanja hrvatskih ognjišatara - koja se ipak zbivaju na marginama društva - nanijela hrvatskoj reputaciji u Europi i svijetu podosta zla. Što bi tek bilo da preuzmu državnu vlast? U ovoj igri svi imaju jasnu računicu: Vučić želi povampirene ustaše i desničare na vlasti, naši radikalni desničari Plenkoviću ne mogu oprostiti niz stvari - rušenje Mosta (Crkva), uvođenje HNS-a u Vladu (Stier i ekipa), pa je i po njihovu sudu nužno provjetravanje. Vučić i hrvatski desničari rade, dakle, na istome: rušenju Plenkija i dovođenju radikala. Konačno, ne treba zaboraviti ni činjenicu da veliki dio hrvatske ljute desnice sponzore ima u Kremlju, a Vučić je u tom istom Kremlju vrlo čest i rado viđen gost. 

Vučić je i inače fiksiran na Hrvatsku.

- Priča o navodnoj kupovini oružja od Rusije prije svega je namijenjena domaćoj publici zbog Hrvatske, jer se u jeku predizborne kampanje pojavila informacija da će Hrvatska kupovati oružje od SAD-a. Smatram da je ovdje prije svega riječ o tome da netko treba ‘uzeti’ neke pare, a priča o naoružanju ne treba zabrinjavati građane - rekao je svojedobno Miloš Vasić, novinar Vremena. Vasić tvrdi da je Vučić stalno s nekim u svađi, da se stalno prenemaže i tako diže svoju zaslugu u borbi za Srbiju, izmišljajući prijetnje kojih nema.

Odgovor Pantovčaka i Markova trga na provokacije i uvrede predsjednika Srbije u Bačkoj Palanci na Dan pobjede je jednostavan - ignoriranje. 

Kako Express saznaje, premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u odgovoru Vučiću su jedinstveni - kažu da se neće spuštati na njegov nivo i dodatno potpirivati nepotrebnu vatru. Jednostavno će ga staviti na “ignore”. Ministarstvo vanjskih poslova poslalo je, kažu nam sugovornici iz HDZ-a, oštro priopćenje, premijer je odmah odgovorio Vučiću i nema potrebe za dodatnim odgovorima. Što se tiče Pantovčaka, predsjednica će u Srbiju ići kad se za to stvore uvjeti.

- Prepucavanje izjavama ne vodi ničemu. Ali ova usporedba Hrvatske s Hitlerom prešla je sve granice. Možda ih je zaboljelo što smo na proslavi obljetnice Oluje imali vidljivu podršku Amerike, Izraela i njihove Crne Gore? Možda je to bio okidač. Svejedno, mora se znati da Oluja nije pala s neba, oni su bili ti koji su odbijali prihvatiti integraciju, a Oluja je legitimna vojno-redarstvena akcija. Srbi su otišli iz svojih krajeva jer su bili indoktrinirani - rekao je za Express visoki dužnosnik HDZ-a. 

On ističe da je ignoriranje dobra taktika. No jesu li s time sretni članovi i birači HDZ-a? S nekoliko je Express razgovarao i oni očekuju da Vlada snažno odgovori Srbiji, možda čak i blokadom pregovora s Europskom unijom.

- Slušajte, ako bi se išlo na blokiranje poglavlja 23, to ne bi bila nikakva osveta. Naime, sjetite se 2016. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač uveo je kriterije koji omogućavaju da u poglavlju 23 Hrvatska zaustavi put Srbije u EU. Ali ako bi to toga došlo, to sigurno ne bi bila osveta zbog Vučićevih riječi, nego zbog čistih činjenica - Srbija ne ispunjava kriterije. Riječ je, naravno, o manjinama, oni još nisu počeli provoditi Sporazum o zaštiti manjina, među kojim nisu ispunili ni to da Hrvati imaju zajamčeno mjesto u parlamentu, dok oni istodobno imaju tri u Hrvatskom saboru - kaže nam naš sugovornik iz HDZ-a. Dodaje da je riječ o zaista teškim optužbama, neprihvatljivim kvalifikacijama koje svatko normalan osuđuje.

Suprotnosti Razlaz: Stier i Plenki službeno su bivši prijatelji

Istina jest, slažu se uglavnom svi s kojima smo razgovarali, da su Vučićeve riječi skretanje pozornosti s unutarnjih problema u Srbiji, a to je Kosovo. - Ali pitamo se zašto bismo mi tolerirali da Hrvatska bude dežurna vreća za udaranje - kaže nam naš sugovornik. 

Iako bi, barem prema onome što je Expressu rečeno, dobar dio HDZ-a volio da Hrvatska ozbiljno “kazni” Srbiju zbog Vučićevih uvreda, činjenica je da Milorad Pupovac sjedi u Vladi i Plenkoviću drži većinu. Stoga, isti ti koji su za blokadu pregovara smatraju da to toga neće doći iz tog razloga, ali i zbog toga jer se predsjednik Vlade Andrej Plenković krajem mjeseca treba susresti s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.

- Merkel podržava put Srbije u EU i vjerojatno je Plenković procijenio da mu ne treba da ga se ‘pere’ na tom sastanku. Zato mislimo da će ovaj Vučićev govor proći bez sankcija - kaže  naš sugovornik. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici...

Tko je - inače - pravi Aleksandar Vučić? Je li to progresivni centrist koji će za premijerku postaviti Anu Brnabić, podrijetlom s Krka, deklariranu lezbijku? Ili je to reformirani četnik koji je shvatio da mu više koristi obrijana brada nego žestoka retorika njegova mentora Vojislava Šešelja? Je li riječ o patološkom lažljivcu koji će demantirati događaje snimljene kamerom? Sjetimo se kako je žestoko demantirao čak i primisao da je u Glini 1995. promovirao Veliku Srbiju pa su, praktički istoga dana, izišle snimke koje ga demantiraju. “Nikad Glina neće biti hrvatska. Nikad Banija neće nazad u Hrvatsku. Ukoliko srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, tu odstupanja biti neće”, rekao je Vučić u ljeto 1995. Kako bilo da bilo, on je danas u EU prihvaćen kao centrist. Prihvatila ga je i Europska pučka stranka. Podsjetimo samo da je HDZ član iste te obitelji stranaka pa nisu prosvjedovali kad je bilo riječi o prihvaćanju SNS-a u EPP. Barem nisu javno prosvjedovali kad se pričalo u uključenju stranke koju su osnovali Nikolić, Vučić i ostala ekipa nezadovoljna Šešeljem i njegovim vođenjem stranke. 

Tajne diplomatske depeše američkog veleposlanstva u Beogradu daju zanimljiv uvid u prave razloge razlaza Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića s četničkim vojvodom Šešeljem. Krajem 2008. godine, nedugo nakon nastanka Srpske napredne stranke, poslan je izvještaj na nekoliko adresa, među kojima je i onaj agenciji CIA-i. U izvještaju piše da su se naprednjaci i radikali razišli zato što su “Nikolić i njegovi bogati financijeri shvatili da se srpski glasači okreću Europi”. 

Kolinda i Plenki Hrvatska iz Afrike izgleda puno bolje nego iz Hrvatske

Američki analitičari već su tad predviđali da bi naprednjaci mogli osvojiti značajan broj glasova, zato što - s jedne strane - imaju nacionalističku povijest i iskustvo vatrene retorike, dok s druge strane govore da žele povesti Srbiju putem ekonomskog oporavka i uvesti je u EU. Čak je i Vuk Drašković, očito nezadovoljan Vučićem i Nikolićem, vjerojatno i u strahu od gubitka glasova na desnici, govorio da su naprednjaci samo alat Miloševićeve tajne policije koja je shvatila da srpska budućnost vodi u Europu. Analitičari iz američkog veleposlanstva već su tijekom nastanka naprednjačke platforme lucidno zamijetili ključni paradoks nove stranke. 

“Kombinacija Nikolićeva pragmatizma i njegova cilja, a to je osvajanje glasova SRS-a i DSS-a (stranka Vojislava Koštunice, op.a.), navodi nas na oprez. Sumnjamo da će se SNS moći trajno riješiti svojeg ultranacionalističkog nasljedstva kad proeuropska retorika postane politički nepoželjna”, stoji u depeši poslanoj u listopadu 2008. godine, dakle nekih mjesec dana nakon nastajanja stranke. Koliko je ta analiza bila točna, vidimo svake godine oko obljetnica Bljeska i Oluje. Tad Vučić iz naftalina izvlači patetičnu retoriku.

Ove godine je Vučić u Bačkoj Palanci usporedio Hrvatsku s nacističkom Njemačkom. “Motiv je važan isto kao zločin jer mržnja ne poznaje vrijeme. Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”, dodavši da “ne zna što je najveći zločin ako to nije zločin počinjen u ime krvi, nacije i vjere”. Ne spominjući izravno Hrvatsku, nabacio je kako nitko ni iz pristojnosti nije kažnjen, da bi u idućoj rečenici dodao: “Neće da priznaju ni Jasenovac ni njegove žrtve niti da su ubili stotine tisuća Srba”.

Na stranu sad stavimo te doista neumjesne usporedbe s nacistima, kad je na službenoj proslavi Oluje u Kninu boravila i izraelska delegacija, ovdje vidimo Vučićevu retoriku namijenjenu desnom dijelu njegovih glasača.  Naravno, postoji određeni dio hrvatskih građana koji će reći da Jasenovac uopće nije bio logor smrti, ako je i bio, nije ubijano toliko ustaških neprijatelja, i onda nastaviti da je Jasenovac bio zatvorenički logor i u postratnoj Titovoj Jugoslaviji te na taj način raspravu o ustaškim zločinima odvesti u apsolutno pogrešnom smjeru. Međutim, savršeno je licemjerno od Vučića pričati o Jasenovcu, dok istodobno niječe genocid u Srebrenici. Do prošle godine i presude Ratku Mladiću, koji je osuđen na doživotnu kaznu za genocid u Srebrenici, Vučić se izvlačio na pravnu terminologiju i govorio da se tamo nije dogodio genocid. To je strašan zločin, ali genocid je pravni termin i ne smijemo se igrati pravnom terminologijom, da parafraziramo Vučićeve tvrdnje, a on je kao pravnik čak i bio u pravu. Međutim, nakon presude Mladiću, Vučić se malo povukao u stranu i sad prešućuje priču o genocidu u Srebrenici.

Srebrenica "Krvnici su jeli i pili na livadi punoj leševa"

Bošnjaci Srebrenice Vučiću ne vjeruju. Vidjeli smo to kad je došao na komemoraciju u Potočare 2015. godine pa su nazočni na njega sasuli doslovno drvlje i kamenje. Kasnije će Vučić govoriti da je jedva izvukao živu glavu što i nije pretjerano daleko od istine. Usporedimo to s dolaskom Borisa Tadića 2010. godine na istu komemoraciju. On je gurao kroz skupštinu Srbije deklaraciju o Srebrenici u kojoj se osuđuje zločin, ispričao se za masakr i bez ikakvih problema došao u Srebrenicu. Nota bene, ni Tadić tad nije priznao da se u Srebrenici dogodio genocid, ali ga je predstavnica Majki Srebrenice, Kada Hotić, dočekala u Potočarima. Boris ju je primio za ruke, a ona mu je poželjela dobrodošlicu. Kasnije je Tadić položio i vijenac na spomen-obilježju, a sve je prošlo bez incidenata. 

Vučiću nisu zaboravili ni da je, još dok je bio Šešeljev poltron, organizirao prosvjede protiv izručenja srpskih ratnih zločinaca Haagu. Američke diplomatske depeše podsjećaju i da su radikali pokušavali iskoristiti pogreb Slobodana Miloševića kako bi dobili glasove njegovih najvjernijih glasača. Tajni dokumenti iz američke ambasade u Beogradu pokazuju da su neki analitičari bili uvjereni kako su radikali čak i organizirali komemoraciju Miloševiću na kojoj je nazočilo oko 50.000 ljudi. “Glavni tajnik SRS-a Aleksandar Vučić rekao je ključnom kontaktu veleposlanstva da će SRS užariti retoriku napada na vladajuće, ali do jeseni neće pokušati srušiti vladajuće”, stoji u dokumentima iz travnja 2006. godine. I tu vidimo zašto Vučiću nitko iz susjedstva ne vjeruje kad govori o nekakvoj promjeni u Srbiji. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici...

Kad je prije nekoliko godina u srpskom Newsweeku objavljen psihoprofil Vučića, većina je samo klimala glavom na brojne tvrdnje koje je taj časopis iznio. Pozivajući se na Jerrolda Posta, bivšeg agenta CIA-e i stručnjaka za psihologiju, Newsweek je objavio da Vučić spada u kategoriju lidera s golemim osjećajem samoljublja i nevjerojatnom željom za uspjehom. “Značajan aspekt ovoga tipa ličnosti na vlasti predstavlja način na koji pokušava da ulogom vođe zadovolji svoje psihološke potrebe. Primarni cilj je da stekne priznanje, popularnost i slavu. Ta težnja za priznanjem proizlazi iz njihove izuzetne egocentričnosti, snažne ambicije i grandioznih fantazija. Pokretački porivi koji leže u pozadini ove potrage su, međutim, unutrašnja praznina i nesigurnost u pogledu vlastitog identiteta. Neki autori pišu i o ‘kompleksu Nobelove nagrade’, odnosno potrazi za priznanjem”, napisao je Newsweek. 

Ključni dio analize govori o činjenici da takve osobe imaju savjest, ali vrlo rastezljivu i promjenjivu. Takve osobe vjeruju za sebe da se vode visokim moralnim principima, ali mogu brzo promijeniti stavove zato što se mijenjaju okolnosti, što im služi kao opravdanje za promjenu stavova. 

Opozicionar i milijarder Vučićevi neprijatelji - ratuje i s vlasnikom N1 televizije

- Iako je to licemjerno za nekoga sa strane, stvorio je sliku o sebi kao o principijelnoj i skrupuloznoj osobi koja je bila prisiljena na promjenu stava zbog promijenjenih okolnosti. On uspijeva prenijeti iskrenost svojih uvjerenja drugima tako da će osoba koja nije upoznata sa situacijom u potpunosti biti uvjerena u njegovu iskrenost. I zaista, u tom trenutku on jest iskren. Sklonost da bude u središtu svega ima zanimljive implikacije za njegovo viđenje protivnika. Možda je još značajnije to što je sklon znatnom preuveličavanju vlastitog utjecaja na unutarnje ili vanjsko ponašanje drugih zemalja. Ove osobine stvaraju određene ozbiljne poteškoće u rješavanju problema ili obradi informacija. Za njega problemi nisu, recimo, kakve prijetnje ugrožavaju zemlju u ovom trenutku i što se može uraditi kako bi se na te prijetnje odgovorilo, nego ‘kako ja mogu iskoristiti ovu situaciju da bih sačuvao ili povećao vlastiti ugled’ - piše Newsweek.

Potraga za informacijama provodi se na vrlo javan način kako bi se vođa prikazao “u najboljem svjetlu”. Upravo ovu tezu “kako ja mogu iskoristiti situaciju za povećanje svojeg ugleda” mogli smo vidjeti u tajnim američkim dokumentima kad je Vučić govorio da će kalkulirati s rušenjem vlade 2006. godine. Dvije godine kasnije, netom prije izbora 2008. godine, koje će osvojiti koalicija oko Borisa Tadića, Vučićevi radikali su bili u golemim problemima iako im se predviđao popriličan uspjeh na izborima.

Bratislav Braca Grubačić je ispričao jednom američkom izvoru da radikali ne znaju što će ako osvoje vladu zato što neće moći popuniti ministarske pozicije kvalitetnim kadrom. Braca je, prema pisanju određenih medija, bio odlično povezan sa zloglasnim Jovicom Stanišićem, prvim Slobinim špijunom, pa je njegov integritet vrlo lako dovesti pod znak pitanja, a ponajviše zato što je podržavao list Panoramu, koji je dovodio tadašnjeg premijera Zorana Đinđića u vezu s balkanskom mrežom krijumčara cigareta. Tijekom policijske operacije Sablja nakon Đinđićeva atentata, Panorama je prozvana kao list specifično složen za blaćenje premijera. Drugi veliki problem radikalima bio je Šešelj jer je stalno htio voditi stranku iz ćelije Haaškog suda. U veljači te godine, stoji u tajnim američkim depešama, sam Nikolić se žalio na Šešelja govoreći da je njegovo vrijeme prošlo. Upravo ti tajni dokumenti nam govore da je pravi razlog razlaza radikala i naprednjaka bila borba za prevlast u stranci, a time i u državi.

Isti tata Šešeljevi sinovi - opsjednuti 'ustašama i šiptarima'

A tek smo zagrebali površinu Vučićevih konstrukcija i konfabulacija. Uzmimo samo za primjer njegovu priču da su mu pretke ubijale ustaše. “Pitate pogrešnog čovjeka, cijelu moju obitelj ubili su ustaše i sad tražite da kažem nešto pohvalno o jednom od ljudi koji je u najmanju ruku tražio dobar izgovor da obrani one koji su činili teške zločine”, govorio je Vučić kad su ga prije nekoliko godina upitali za komentar o kanonizaciji Stepinca. Kad je novinar Drago Hedl otišao u selo odakle su Vučićevi preci, ispostavilo se da nitko od najbliže rodbine nije stradao od “ustaške ruke”. Neki su umirali od srčanog udara, neki u prometnoj nesreći, ali nitko u “ustaškom kazamatu”. 

Aktualni srpski predsjednik se voli hvaliti i činjenicom da je bio vatreni Delija, pa je čak bio na utakmici na Maksimiru koju su obilježili neredi. “Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je dočekala kolona policajaca. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se neko izdvojiti, da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra, koje sam znao kao vođe BBB-a. Onda sam saznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli. Zatim su iz kafića izašli drugi navijači Dinama, vikali su: ‘Udri četnika’. Ali sve to nije bilo ni novo ni neuobičajeno”, prisjetio se Vučić prije u razgovoru za Vreme. “Kad god bismo išli u Zagreb, očekivali smo tučnjavu. Zato, ne vjerujem u priču da je rat počeo na Maksimiru, mislim da se tad samo pokazalo kakvi su odnosi u društvu. Kad vam se tako nešto pokaže u masovnom obliku, jasno vam je što predstoji i što je u dušama ljudi. Sukobi navijača su se uvijek događali, bili su normalna stvar, a nogomet je uvijek samo odraz onoga što se događa u društvu”, dodao je otvoreno sadašnji srpski predsjednik.