Glavni dnevnik beogradskog Studija B u utorak je po stilu i sadržaju jako podsjetio na doba vladavine Slobodana Miloševića. Glavna tema bile su blokade gradskih prometnica po Beogradu, za što su organizatori tvrdili da su povod nepodnošljivo visoke cijene goriva.
"Bahati i sramotni prosvjedi nekolicine propalih opozicijskih lidera ponovo su jutros nervirali građane", najavila je voditeljica prilog s pregledom blokada ulica tijekom dana. Potom je voditeljica prešla na tešku artiljeriju:
"Jedan građanin pretučen je od strane prosvjednika samo zato što je Đilasove, Jeremovićeve, Jankovićeve i Obradovićeve prosvjednike pitao: 'Zašto to radite?'" Uz amatersku snimku iz daljine u kojoj trojica muškaraca kojima se ne razabire lice zadaju nekoliko udaraca muškarcu u crvenoj jakni kojem se također ne razabire lice, voditeljica je pričala da su mu napadači usput ukrali 300 eura.
"Konačan dokaz da je predsjednik Aleksandar Vučić bio u pravu kad je tvrdio da su tajkuni Dragan Đilas i Dragan Šolak organizatori blokade, tobože zbog cijena goriva, jer je činjenica da od svih srpskih medija jedino televizija N1 nije objavila snimku kako huligani brutalno tuku i pljačkaju čovjeka za vrijeme blokade puta u Borči. Nesretni čovjek krenuo je tog dana iz kuće kako bi platio račune, ne računajući da će naletjeti na Đilasove batinaše... Sada je sasvim jasno da su i TV N1 i oni koji danima prave kaos po Srbiji zajedno u uzaludnom pokušaju da na vlast vrate propale političare i tajkune kako bi ponovno zajedno mogli krasti i bahatiti se", govorila je voditeljica.
Na kraju je još ukratko prepričala potresnu priču o navodnoj trudnici, neimenovanoj, s nikakvom slikom, izvorom ili bilo čime, koja je "devet godina čekala bebu", da bi, isključivo zbog blokade prometnice, izgubila trudnoću spontanim pobačajem. Neprijateljstvo predsjednika Aleksandra Vučića i njemu sklonih medija u Srbiji, a takva je ogromna većina, prema njima dvojici nisu od jučer, ali ova sadašnja situacija direktna je posljedica u prvom redu toga što je riječ o dva apsolutno različita politička i društvena svjetonazora.
Đilas je imao samo 22 godine kad je s još nekoliko kolega novinara osnovao Radio B92, glavni opozicijski medijski trn u oku režimu Slobodana Miloševića sve do njegovog uhićenja i izručenja na suđenje u Haag. Đilas je usto bio i jedan od najaktivnijih u masovnim prosvjedima i žestokim sukobima građana s Miloševićevim režimom 9. ožujka 1991. Milošević je tada na prosvjednike poslao sve, od milicije na konjima do tenkova.
Bio je to prvi pravi udar na Miloševića u samoj Srbiji i da su tada prosvjednici išli sve do njegovog rušenja, lako je moguće da bi u tome i uspjeli, te je pitanje bi li se ratovi od Slovenije, preko BiH, sve do Kosova, pa i Makedonije uopće dogodili ili barem bi li bili s takvim razaranjima i žrtvama.
Vučić je, pak, 90-e proveo kao skoro golobradi novinar na liniji Srpske radikalne stranke, da bi tek 2008., kada je imao 38 godina, sa skupinom oko Tomislava Nikolića, odvojio krilo Radikalne stranke i stao se odmicati od Vojislava Šešelja. 2012. Vučić postaje predsjednik stranke koja se profilira kao populistički konzervativna. S druge strane, Đilas je od 2004. do 2016. bio član Demokratske stranke, od 2008. do 2013. čak i njen gradonačelnik Beograda, prije toga i šef ureda predsjednika Borisa Tadića.
Savršeno je jasno da se takva dva čovjeka mogu samo sukobiti oko bilo kojeg pitanja. Đilasa i Vučić osobno i provladini mediji po Srbiji prozivaju kao "tajkuna" zbog njegovih udjela u medijskom biznisu, posebno zbog 25 posto vlasništva u Multikom grupi koja posluje po Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Makedoniji.
Pa kad su se još na izborima u ožujku u Beogradu sukobile Vučićeva protiv Đilasove liste, pri čemu je veliku pobjedu odnijela predsjednikova lista, i kad je Đilas krenuo okupljati opoziciju u kojoj bi nepoželjni bili, kako je govorio Đilas, samo ekstremisti i šovinisti, naravno da je Aleksandru Vučiću jako zasmetao. Odatle ona sintagma u dnevniku o " Đilasovim, Jeremovićevim, Jankovićevim i Obradovićevim" prosvjednicima.
I dok je priča s Đilasovim odnosima s Vučićem uglavnom političke prirode, problem Vučića s Draganom Šolakom, također iz uvoda dnevnika Studija B, prvenstveno je medijske i poslovne prirode. Šolak je predsjednik uprave United group, slovi za jednog od pet najbogatijih ljudi s državljanstvom Republike Srbije praktično je najmoćniji poslovni igrač s kabelskom televizijom na području bivše Jugoslavije.
Njegov United group uspio je u svoj medijski biznis uključiti i SBB sa 750.000 priključaka i Telemah koji pruža usluge po Sloveniji i BiH i Total TV, zatim Novu i POP TV u Sloveniji, te je uz još mnogošto drugo u jednom trenutku Šolak postao vlasnik televizije N1. Točno taj dio – televizija N1 - vidio se kao problematičan u dnevniku Studija B u kojem se prozivaju opozicija, Đilas i Šolak. Američki investicijski fond KKR 2013. godine je kupio SBB za 1,5 milijardi dolara.
Šolak je ostao glavni menadžer i jedan od dioničara s udjelom od 21 posto. Istom fondu godinu poslije prodao je svoj United group, da bi ostao predsjednikom uprave. Na taj način nekoć dečko koji je u Kragujevcu počeo trgovati glazbena prava na području Jugoslavije, da bi nastavio s filmovima i kazetama za videoklubove, danas je milijarder koji poslovno pokriva i velikim dijelom i kontrolira telekomunikacijski i medijski prostor od Slovenije do Makedonije.
Sama priroda N1 koji se ne da kontrolirati iz političkih i centara moći, bilo da emitira iz Zagreba, Sarajeva ili Beograda, pokazuje da je Šolak dovoljno moćan da mu Vučić ne može ništa. A to se onda srbijanskom predsjedniku nikako ne sviđa. Povremeno su se iz medija po Beogradu, u jednom trenutku navodno i iz Dela u Ljubljani, stali navoditi tragovi Šolakovih poslova po zapetljanoj mreži off shore tvrtki, čak ga se optuživalo da je kupio državljanstvo Malte, navodno zbog porezne evazije, ali ništa od toga nije dokazano.