Grad Zagreb pripremio je proračun za izbornu 2025. godinu težak 2,5 milijardi eura, a gradonačelnik Tomislav Tomašević ni nakon bezličnog mandata zasad nema ozbiljnije konkurencije na pomolu. Ruku na srce, rijetki bi plakali i za Tomaševićem ne potvrdi li mandat, a to puno govori o vrijednosti domaće političke burze pred predstojeće lokalne izbore.

Zagrebu rado tepaju da je žila kucavica hrvatskog društva i gospodarstva jer se u njemu stvara trećina hrvatskog BDP-a, živi petina stanovništva i radi nešto više od četvrtine svih zaposlenih. Jednako tako, u Zagrebu je koncentrirano 65 posto bankarskog sustava, 72 posto kompletne hrvatske IT industrije, petina sve trgovine, kao i prerađivačke industrije. Koncentracija velikih državnih sustava, banaka, fakulteta i bolnica donijela je glavnom gradu upola nižu stopu nezaposlenosti, 15 posto veće neto plaće i 72 posto veći BDP per capita od prosječnog.No statistika je varljiva, a život priča neke druge priče, piše Ljubica Gatarić.

Zagreb stagnira

Prosječne stope rasta zagrebačkog BDP-a, prema javno poznatim podacima od 2000. do 2021. godine, bile su gotovo trostruko niže nego u jadranskim županijama, ali i dva puta niže nego u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, odnosno Varaždinskoj i Međimurskoj županiji te zagrebačkom prstenu. Područje uz Jadran raslo je na krilima turizma, sjeverozapadni dio Hrvatske uvijek je imao razvijeno malo i srednje poduzetništvo, a bili su uspješni i u povlačenju sredstava iz europskih fondova.

Zagreb gubi dah zbog sebe, a ne zbog drugih hrvatskih regija. Godine 2018. zagrebački je BDP per capita bio 85 posto jači od prosjeka države, a do 2021. ta se prednost spustila na 72 posto! Šoping centri i drugi maloprodajni trgovački lanci pridonose zagrebačkom BDP-u s oko 20 posto ukupnog udjela, za trgovinom dolazi javni sektor s udjelom od 15 posto, a po desetak posto stvaraju financijske institucije - stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti te prerađivačka industrija. Komunalno posve zapušten, glavni grad Hrvatske svakom će izbornom pobjedniku donijeti malo slave i puno glavobolje.

Svoj svojoj navodnoj snazi i pameti usprkos, Zagreb je podbacio u povlačenju poklonjenih eura, pa je tako u Bandićevu razdoblju, u najboljoj 2019. godini, za gradske projekte iz EU fondova povučeno samo 30 milijuna eura. Tomašević je u pohod za svoj drugi mandat krenuo s obećanjem da će, tamo negdje na polovici mandata, realizirati pet ozbiljnih investicija u prometnu infrastrukturu grada, teških 130 milijuna eura. Mnogi su se na to samo nasmijali!

Tomaševićev prvi proračun bio je manji od Bandićeva

Preplašen Bandićevom ostavštinom i velikim dugovima. zeleni zagrebački gradonačelnik u svom je vladanju Zagrebom kopirao njemački financijski asketizam. Dok se središnja vlast Andreja Plenkovića razbacivala novcima “šakom i kapom”, Tomaševićev prvi proračun bio je manji od Bandićeva, a tek se u idućem izbornom proračunu za 2025. godinu zeleno-lijeva uprava osokolila povećati gradsku potrošnju za 300-tinjak milijuna eura.

Najbolji Tomaševićev politički saveznik bila je inflacija jer je podebljala porezne prihode grada za 50 posto, dok su građani postali njegov najveći kritičar jer su izgubili strpljenje zbog smeća i neurednoga grada.

Gužve ne čude jer na dva stanovnika grada dolazi jedan automobil, odnosno registrirano ih je čak 380 tisuća! Zagreb ima na desetke prometnica uz koje se od prometne buke ne može živjeti, ali jedva da je u njemu 20 metara bukobrana. Ilica nakon Britanca izgleda lošije od Petrinje, najljepše zgrade u centru Zagrebu zauzele su trgovine mješovitom robom, telekom poslovnice ili kladionice. Purgerski štih grada donekle čuvaju Dolac i zagrebačka špica, koja je ostala modni poligon za razne influencere, te kulturno-zabavna scena koja izudaranom gradu daje određenu dozu živosti, zajedno s oko 1,3 milijuna turista koji u Zagrebu u prosjeku prespavaju dva dana. Zagreb prati skandinavska skupoća, visoke cijene najma, a posebno visoke cijene stanova, što je u neskladu s demografskim kretanjima i osipanjem stanovništva kao i drugdje u Hrvatskoj.

Do 2050. Zagreb će pasti na 752.000 stanovnika

Demograf Anđelko Akrap procjenjuje da će 2050. godine Zagreb pasti na 752.000 stanovnika, što neće zaustaviti ni blago pozitivna migracijska bilanca u korist doseljenog stanovništva. Iseljavaju se mladi i obrazovani, doseljavaju slabo plaćeni stranci!  U Zagrebu živi 21 posto stanovništva starijeg od 65 godina, što je nešto povoljnije od državnog prosjeka, no zato je udio djece do 15 godina pao na samo 15 posto. 

Grad koji stari, živi na račun bivših ulaganja te se oslanja na trgovinu i javni sektor teško da može biti lokomotiva ekonomskog razvoja države. Jedini iskorak Zagreba iz ustajale kolotečine stihijski je nanijela globalna booking manija, koja je skrenula dio turista, s puta do Plitvičkih jezera, prema zagrebačkim ulicama.

Kako Zagreb ekonomski stoji u konkurenciji s metropolama država regije pročitajte OVDJE.