Zapadne zemlje ne znaju što ISIL zapravo hoće

DPA/PIXSELL
Islamsku državu više ne čini tek skupina psihopata, već je riječ o vjerskoj skupini koja vjeruje u apokalipsu i sprema se za nju na sve moguće načine
Vidi originalni članak

Odakle je došla i koje su joj namjere? Na ova vrlo jednostavna pitanja mnogi zapadni vođe nemaju odgovora, kad se spominje u kontekstu Islamske države. 

Krajem prošle godine tako je u velikom intervjuu general Michael K. Nagata, zapovjednik posebnih postrojbi SAD-a na Bliskom Istoku, priznao da je "tek  sad počeo shvaćati što propagira Islamska država", te je dodao da Amerikanci nisu porazili ISIS-ovu ideju jer je ni ne razumiju.

Za to vrijeme militanti šire svoje djelovanje po Iraku i Siriji, te su se još početkom godine proširili na površini većoj od Ujedinjenog Kraljevstva. Njihov vođa je od svibnja 2010. godine Abu Bakr al-Baghdadi, koji se prozvao kalifom ove nepriznate države. 

Neznanje zapada o Islamskoj državi u biti i nije toliko nerazumljivo. Iskreno, rijetki su otišli i vratili se, a Baghdadi se otvoreno obratio javnosti putem videa svega jednom. 

Istodobno, internetom kolaju brojni, u posljednje vrijeme sve krvoločniji, ali i profesionalnije snimani i montirani propagandni video uradci, tekstovi, fotografije i knjige. Koliko god izvana mogu djelovati 'zatucano', ISIS-u se mora priznati da objeručke iskorištava tehnološki napredak i čari društvenih mreža.

Zahvaljajući takvom obraćanju, saznali smo da je Islamska država protiv mira (koji se protivi njihovim principima), da žeđa za genocidom, da su njihovi vjerski stavovi toliko kruti da ne dopuštaju nikakvu promjenu (čak ni kada bi ona mogla označavati preživljavanje), te da oni sami sebe smatraju vjesnicima i glavnim igračima u predstojećem smaku svijeta.

Islamska država, poznata i kao  Islamska Država Iraka i Levanta ili Islamska Država Iraka i Sirije (IDIS ili ISIS), prati karakterističan dio islama čija su uvjerenja o sudnjem danu izrazito bitna za strategiju, što zapad može iskoristiti kako bi saznao više toga o neprijatelju i predvidio njegove sljedeće korake.

Zapadnjačke greške u pristupanju ISIS-u

Većina zapada radi dvije ključne greške kad pokušava shvatiti bit Islamske države. Prvo, na džihad gleda kao na nešto monolitno, te pokušava upotrijebiti i preslikati logiku Al Qaede na organizaciji koja ju je i više nego očito zasjenila. 

Iako osobe koje podržavaju ISIS i dalje izražavaju poštovanje prema Osami Bin Ladenu (te ga prozivaju šeikom Osamom), suvremeni džihadisti su ipak ponešto nadrasli prethodnike. Dok je Bin Laden na svoj terorizam gledao kao na zalog za budućnost, tj. nije smatrao da će dočekati Kalifat, te je njegova organizacija bila fleksibilna i stalno u pokretu, ISIS ima svoj teritorij i vladajuću strukturu koja njime upravlja.

Druga velika pogreška zapada je to što pokušava razriješti Islamsku državu njezine srednjovjekovne vjerske prirode. Peter Bergen koji je napravio prvi intervju s Bin Ladenom još 1997. godine, objasnio je u svojoj knjizi 'Holy War, Inc.' da je Bin Laden stvorio moderni sekularni svijet.  

Postoji iskušenje da se džihadiste prozove modernim ljudima, modernih političkih stavova koji eto samo koriste srednjovjekovnu vjersku masku, koju u biti rastežu kako njima paše. Jer oni znaju djelovati prilično nepovezano i mnogima se čini nemogućim da svoje riječi izvlače iz ikakvih svetih knjiga, čak i ako se u javnom obraćanju znaju služiti starim navodima i govorom.

Ali činjenica je da je Islamska dražava - islamska i da se temelji na islamu.  Tako čak i u trenucima kad Sheikh Abu Muhammad al-Adnani, glasnogovnornik ISIS-a, poziva muslimane u zapadnim zemljama poput Francuske ili Kanade, da pronađu nevjernike i razbiju im glave kamenjem, otruju ih, pregaze autima i unište tijela, on to zaista i misli. I  njegove riječi stvarno imaju teološko zaleđe. 

Iako je ISIS privukao mnogo psihopata i ljubitelja adrenalinskog 'šuta' pod svoje okrilje, i to s Bliskog Istoka kao i iz Europe, religija o kojoj propovijedaju najgorljiviji sljedbenici dolazi iz koherentnih, pa čak i napamet naučenih interpretacija islama.

Gotovo svaka velika odluka i zakon doneseni su pažljivim proučavanjem Muhameda, te su prošle 'prorokovu metodologiju', što znači da se gleda da one moraju pratiti korake i primjer Muhameda, do najsitnijih detalja. I budimo iskreni, iako muslimani mogu odbaciti Islamsku državu (gotovo svi to i čine), ne možemo se pretvarati da ona nije vjerska, stoljetna grupa, s teologijom koju se mora razumjeti kako bi je se moglo pobijediti. 

Zahvaljući činjenici da SAD to još nije shvatio ni prihvatio, podcijenio je ISIS, državu koja širi svoju moć brže nego što bi itko sa zapada očekivao.

Pet ključnih stavki ISIS-a

Postoji nekoliko ključnih čimbenika koje je nužno razmotriti kako bi se shvatilo što je točno ISIS, koje su njegove prednosti i mane, i kako ih iskoristiti protiv islamista. To su: predanost, teritorij, apokalipsa, borba i odgovor.

Predanost koriste na način da se čvrsto pridržavaju određenih pravila. Tako na sve koji ne žive  kao oni, gledaju kao na nevjernike kojima se može suditi (tu prate Al Qaedina nekadašnja pravila igre, koji su također ubijali muslimansko stanovništvo (samo iz drugih 'sekti')). 

Jer sam je Muhamed izjavio da ako jedan musliman kaže drugom da je nevjernik, jedno od njih je u krivu. Ili onaj koji je optužen i stvarno jest nevjernik, ili onaj koji je krivo optužio drugoga, što znači da on sam ne poznaje dobro svoju vjeru. U svakom slučaju, jedan nije pravi vjernik, što znači da je zaslužio kaznu koja slijedi.

Budući da su prošla tolika stoljeća otkad su Europom harali veliki vjerski ratovi, zapadnjacima je teško prihvatiti da ima onih koji bi i danas krenuli u rat i svojevoljno umirali zbog teoloških sporova. A dok zapad iskazuje skeptičnost (koju uz to stalno iznova maskira u političku korektnost), džihadisti napreduju.

I napreduju u svim pogledima, jer njihova propaganda čini ono što joj je i namjera. Tako se vjeruje da je u Islamsku državu imigriralo nekoliko desetaka tisuća muslimana iz Francuske, Ujedinjenog Kraljevtsva, Belgije, Njemačke, Nizozemske, Australije, Inodnezije, SAD-a i mnogih drugih zemalja. Mnogi se dolaze boriti, a mnogi planiraju umrijeti. I svi sudjeluju u širenju teritorija, koji je s njihovom brojnosti sve stabilniji i sigurniji. 

Ostatak teksta pročitajte u Atlanticu.

Posjeti Express