Izrael je proširio svoju vojnu invaziju na Libanon, prodirući dublje u zemlju i zauzimajući strateški visoki položaj povijesnog križarskog dvorca Beaufort koji nije držao četvrt stoljeća, uzvraćajući udarac Hezbollahu nakon napada dronovima u kojima su ubijeni njegovi vojnici, a izraelski stanovnici natjerani da pobjegnu u skloništa. Eskalacija vrši dodatni pritisak na krhku libanonsku vladu i komplicira pregovore između SAD-a i Irana , koji je prekid borbi na tom frontu postavio kao jedan od uvjeta za sporazum. No, izraelski premijer Benjamin Netanyahu pod velikim je pritiskom kritičara koji kažu da je dopustio SAD-u da mu veže ruke u borbi protiv militantne skupine, piše The Wall Street Journal. 

Dvadeset i šest godina nakon što su se posljednji izraelski vojnici povukli iz južnog Libanona, a utvrda Beaufort nestala u oblaku prašine i dima od eksploziva, izraelska zastava ponovno se vijori nad drevnim križarskim dvorcem. U operaciji koja predstavlja najdublji prodor izraelskih snaga na libanonski teritorij u više od četvrt stoljeća, elitna brigada Golani zauzela je stratešku planinsku utvrdu poznatu na arapskom kao Qala'at al-Shaqif, "Dvorac na visokoj stijeni". Ovaj potez nije samo vojno postignuće, već i čin prepun bolne simbolike, koji oživljava sjećanja na neke od najkrvavijih bitaka u povijesti izraelsko-libanonskog sukoba i otvara novo, neizvjesno poglavlje u ratu s Hezbollahom.

Da bi se razumjela opsesija dvorcem Beaufort, dovoljno je stati na njegove zidine. Smješten na litici visokoj preko 700 metara, dvorac dominira krajolikom koji se proteže od doline rijeke Litani u Libanonu do Galilejskog prsta u sjevernom Izraelu. Njegov strateški položaj, kako navodi i UNESCO, omogućuje potpunu kontrolu nad ključnim prometnim pravcima i nadzor nad golemim teritorijem. Tko drži Beaufort, drži oči i uši regije. Sagrađen kao križarska utvrda oko 1137. godine, kroz povijest su ga koristili svi, od Saladinove vojske, preko Mameluka i Osmanlija, do francuskih mandatnih snaga. U moderno doba, njegova vojna važnost ponovno je došla do izražaja. Od 1976. godine, Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) koristila ga je kao bazu za raketne napade na sjeverni Izrael, pretvorivši "lijepu utvrdu" - kako glasi prijevod starofrancuskog imena Beaufort - u noćnu moru za izraelske civile. Upravo je ta prijetnja poslužila kao jedan od povoda za Prvi libanonski rat 1982. godine i prvu krvavu bitku za Beaufort.

Povratak brigade Golani na mjesto slavne i bolne bitke

Dok su se vojnici brigade Golani pri zalasku sunca uspinjali prema dvorcu, operacija je, prema prvim izvještajima, prošla bez otpora. Opremljeni kacigama, puškama, ljestvama i naočalama za noćno gledanje, vojnici su osigurali utvrdu i na njene zidine podigli dvije zastave - izraelsku i zastavu svoje brigade, prepoznatljivu po maslinovom drvetu. Bio je to trenutak punog kruga za jedinicu koja je istu tu utvrdu osvojila 1982. godine, ali u bitno drugačijim i tragičnijim okolnostima. Tadašnja bitka za Beaufort postala je jedan od najslavnijih, ali i najbolnijih događaja u izraelskoj vojnoj povijesti.

U noći sa 6. na 7. lipnja 1982. godine, izviđačkoj jedinici brigade Golani povjeren je zadatak neutralizirati "čudovište na planini". Borci PLO-a bili su dobro ukopani u uskim rovovima i betonskim bunkerima masivne srednjovjekovne građevine. Napad je vodio zapovjednik Moshe Kaplinsky, no nakon što je on teško ranjen na krovu utvrde, zapovjedništvo je preuzeo bojnik Goni Harnik, legendarni zapovjednik izviđačke jedinice. Harnik je, ironično, bio otpušten iz vojske samo tjedan dana ranije, ali je hitno pozvan natrag. Vozio je tako brzo da se njegov oklopni transporter prevrnuo, no prošao je bez ozljeda, a njegov iznenadni povratak podigao je moral vojnicima.

Borba koja je uslijedila vodila se prsa o prsa, u mraku, unutar skučenih rovova. Vojnici su se kretali sporo, bacajući granate i eksplozivna punjenja u bunkere. U jednom od ključnih trenutaka, Harnik i njegov zamjenik Moti Goldman naišli su na palestinskog borca u betonskoj poziciji. Borac je uspio ispaliti hitac koji je Harnika pogodio u prsa i na mjestu ga usmrtio. Goldman je odmah uzvratio, ubivši napadača i uništivši njegov položaj. Do svitanja, bitka je bila dobivena, ali uz strašnu cijenu. Šest vojnika i zapovjednika, uključujući i Gonija Harnika, poginulo je. Kada su sutradan stigli premijer Menachem Begin i ministar obrane Ariel Sharon, u pratnji novinara, nisu bili svjesni gubitaka. Sharon je slavodobitno izjavio da je dvorac osvojen bez ijedne izraelske žrtve. Zbunjeni Begin, promatrajući utvrdu, postavio je pitanje koje je postalo simbolom otuđenosti vodstva od stvarnosti na terenu: "Jesu li imali strojnice?".

Nakon rata, Beaufort je postao izolirana obrambena ispostava na prvoj crti bojišnice unutar sigurnosne zone koju je Izrael uspostavio u južnom Libanonu. Sljedećih 15 godina, izraelski vojnici živjeli su u ojačanim podzemnim bunkerima, trpeći tisuće minobacačkih granata i protutenkovskih projektila koje je ispaljivao Hezbollah. Cesta koja je vodila do utvrde postala je poznata kao "Krvava ruta" zbog brojnih bombi postavljenih uz nju. Deseci vojnika izgubili su živote braneći planinu, a u izraelskoj javnosti Beaufort je postao simbol uzaludnog stradavanja i smrtonosna zamka. Pritisak javnosti za povlačenjem je rastao, što je kulminiralo odlukom tadašnjeg premijera Ehuda Baraka da okonča 18-godišnju prisutnost u Libanonu.

U noći s 23. na 24. svibnja 2000. godine, ispostava Beaufort evakuirana je pod velom tajne. Kako bi spriječili Hezbollah da snimi pobjedničku scenu podizanja svoje zastave nad izraelskim bunkerima, inženjerci su postavili tone eksploziva. U 6:40 ujutro, samo nekoliko trenutaka nakon što su posljednji vojnici zaključali vrata, snažna eksplozija uništila je cijeli moderni kompleks izgrađen na drevnom dvorcu. Taj je događaj postao simbolom izraelskog povlačenja i kraja jedne ere.

Sada, 26 godina kasnije, izraelski vojnici vratili su se na isto mjesto, ali s novim ciljevima u novom ratu. Premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da je osobno naredio trupama da napreduju dublje u Libanon, opisujući dvorac kao "simbol herojske bitke za naše borce", ali i "simbol duboke podjele među nama". Ministar obrane Israel Katz bio je izravniji. "Pod vodstvom premijera Netanyahua i pod mojim vodstvom, IDF je proširio manevar u Libanonu, prešao rijeku Litani i zauzeo greben Beaufort - jednu od najvažnijih strateških točaka za obranu naselja u Galileji", napisao je na društvenoj mreži X. Cilj operacije, prema vojsci, jest uspostaviti kontrolu nad grebenom i područjem Wadi al-Saluki te uništiti infrastrukturu Hezbollaha.

Ponovno zauzimanje Beauforta dogodilo se usprkos nominalnom prekidu vatre koji je na snazi od 17. travnja i uoči planiranih mirovnih pregovora između Izraela i Libanona u Washingtonu. Izraelska ofenziva, koja sada uključuje područja sjeverno od rijeke Litani, izazvala je oštre međunarodne reakcije. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot zatražio je hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a, opisujući izraelske vojne operacije kao "neprihvatljive".

- Ništa ne može opravdati produljenje izraelskih vojnih operacija u Libanonu i sve dublju okupaciju libanonskog teritorija - izjavio je Barrot.

Libanonski premijer Nawaf Salam optužio je Izrael da pokušava "iskorijeniti sjećanje Libanona i izbrisati povijest naroda". Dok se izraelska zastava ponovno vijori nad drevnim zidinama, dvorac Beaufort još jednom postaje tihi svjedok sukoba koji oblikuje sudbinu regije. Njegovo ponovno zauzimanje moglo bi Izraelu dati prednost u pregovorima, ali istovremeno produbljuje rat i čini put do mira još težim i neizvjesnijim.

* uz korištenje AI-ja