Zbunjena nacija pobjede u Rusiji doživljava kao svoje
Sjećate li se 1998.? Te godine nestale su neke banke i povukle za sobom čitav bankarski sektor, propadalo je gospodarstvo i širilo se siromaštvo, dominirali su klanovski ratovi u vrhovima vlasti i u sjeni autokratskog vođe na Pantovčaku. Bavili smo se mafijom, kriminalom, posljedicama pretvorbe, tajnim službama, političkom represijom. A u nogometnoj bronci u Francuskoj pronašli smo utjehu i lijek za društvenu depresiju.
Ove, 2018. godine, krećemo iznova. Koprcamo se u posljedicama propasti Agrokora, suočavamo s masovnim egzodusom stanovništva, gospodarski rast je mizeran ako ga uopće ima, politička scena je devastirana, društvo podijeljeno, nacionalni prioriteti pogubljeni. A nogometna reprezentacija u Rusiji spašava dostojanstvo nacije. Nogomet je ponovno, baš kao i prije dva desetljeća, postao sredstvom bildanja samopouzdanja društva.
Što je veća kriza - politička, društvena, ekonomska - to se društvo više okreće nogometu u potrazi za obnovljenim samopoštovanjem. Što je veća kriza, veća je i nogometna histerija. U nju se slijevaju sve frustracije izazvane besperspektivnošću, apatijom, strahovima i neizvjesnošću. Kao što se Kolinda Grabar Kitarović svojim desantom na svlačionicu "vatrenih" nakon pobjede nad Dancima pokušala ogrebati za komadić njihove slave, tako i zbunjena nacija uspjehe nogometaša u Rusiji doživljava kao svoje.
Zato što joj je naprosto dosta vlastitih neuspjeha. Nogomet je još jednom postao alter ego ovoga društva. Dancima nije tako. Ni Švicarcima. Najmanje Nijemcima unatoč ponižavajućem odlasku sa SP-a. Njihova društva nastavljaju funkcionirati normalno, ljudi se vraćaju svojim poslovima, sklanjaju u sigurnost i blagostanje. Hrvati, međutim, misle drugačije: nismo uspješni u mnogo toga, pa neka smo makar uspješni u nogometu. A ako i tu propadnemo, patit ćemo više od drugih.
O nogometu ovisi dostojanstvo nacije koja sve više gubi korak sa svijetom na svim područjima, od obrazovanja do ekonomije, unatoč obećanjima o blagostanju i napretku. Ostao je samo nogomet. Zato u proslavi uspjeha "vatrenih" ne dominiraju samo veselje i radost, nego se provlači i jedna histerija. U eri neuspjeha hranimo se bilo kakvim uspjesima. Hrvatska se danas dovela u situaciju kad joj je ponestalo heroja u društvu.
Heroja u znanosti, biznisu, kulturi, o politici da se i ne govori, a iscrpio se čak i nekad nepresušni izvor sportskih heroja. Ponestalo je pojedinaca i kolektiva na čijim se ostvarenjima i dostignućima mogao bazirati oporavak društva. Čak se i neki nogometni heroji izvlače iz afere sa Zdravkom Mamićem. Naravno da je lijepo uživati u nogometnim uspjesima, ali zabrinjavajuće je kad oni postanu supstitut za neuspjehe na drugim, važnim područjima života. A onaj Kolindin upad u svlačionicu savršeno je oslikao taj kontrast.